Stradanja u ratu
Dragan Lukač, sin Ive i Janje r. Petričević, rođen 16. listopada 1956. godine. Profesor filozofije i sociologije. Uhićen je od strane četnika 17. travnja 1992. godine i zatočen u srpskom logoru Bosanski Šamac, u vojno istražnim zatvorima JNA u Brčkom, Bijeljini, Batajnici i Zemunu. Oslobođen je razmjenom 4. rujna 1992. godine, nakon čega je radio za Hrvatsko vijeće obrane, Zborno područje Posavina, a po svršetku rata na visokim dužnostima u Bosni i Hrecegovini.
Objavio je dvije knjige: «Bosanski Šamac - grad logor» i «Od Škice do Den Haga».
Bosanski Šamac - grad logor
Knjigu je izdalo Hrvatsko vijeće obrane općine Bosanski Šamac, pokrovitelj HVO, u Orašju 1993. godine. Posvećena je žrtvama četničkog zločina i svim braniteljima općine Bosanski Šamac.
"... nek Postanu Grebnice četnicima grobnice,
dok na našoj zemlji stoje neka nas se boje ..."
Riječ autora (umjesto predgovora):
Kada vrijeme donese ono što je u ljudskom rodu definirano kao rat, tada se to vrijeme opisuje kao značajno, ono sobom uvijek nosi događaje koji se pamte. Sudionici tog vremena koji ostanu živi govore o tom vremenu kao teškom, tragičnom i konstatiraju da se nikada ne ponovi. Kroničari ga obično opisuju iz različitih kutova nastojeći da ga osvijetle, uspostave logiku stvari, postave pitanja i pokušaju naći odgovore na uvijek prisutno: zašto, kako, zbog čega? Takvo vrijeme sa događajima unutar njega može se tumačiti na globalnom (političkom, povijesnom i svakom drugom) planu, a može se tumačiti i staviti u kontekst mikrocjeline namijenjeno u prikazu običnom čovjeku jednostavno iz potrebe da se poštujući kroniku događanja na papir stavi zapažanje i poimanje jednog sudionika tog vremena sa osnovnom porukom da se zna i da se pamti. Želim prije svega da ostane zabilježeno stradanje ljudi čija je jedina krivica bila u tome što su živeći svoj obični život jednostavno zasmetali svojim susjedima jer nisu Srbi...
Od "Škice" do Den Haaga
Knjigu je izdao Centar za prikupljanje dokumentacije i obradu podataka o Domovinskom ratu - Zagreb i Hrvatsko kulturno društvo "Napredak" podruženica Bosanski Šamac, 2000. godine.
Predgovor autora:
Bosanska Posavina stoljećima je bila cjelina, prostor u kojemu je hrvatsko pučanstvo većinsko. Odgajani na postulatima i u krilu katoličke vjere, Hrvati ovoga kraja stoljećima su s pripadnicima drugih naroda i vjera gradili dobrosusjedske odnose, poštujući njihovu posebnost, a čuvajući i njegujući svoju samobitnost. U srpskoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, Bosanska Posavina se medu prvima našla na udaru. Rat je počeo 3. ožujka 1992. godine, napadom "Jugoslavenske narodne armije" i paravojnih srpskih postrojbi na općinu Bosanski Brod. U četverogodišnjem ratu srpski agresor je okupirao veći dio Bosanske Posavine. Prilikom okupacije, pripadnici "JNA" i paravojnih srpskih postrojbi napravili su ovdje najteže ratne zločine nad hrvatskim narodom, gore nego igdje u Bosni i Hercegovini. Ostvarujući ideju tzv. Velike Srbije, srpski agresor je na ovom hrvatskom prostoru ubio na stotine civila, u zatoceničke logore odveo tisuće ljudi, najbrutalnije ih zlostavljajući i ubijajući, sa svojih ognjišta i iz svojih domova otjerao više od sto i četrdeset tisuća Hrvata, Muslimana i ostalih, pljačkajući, razarajući i uništavajući svu njihovu imovinu. Upravo da bi se zabilježila i tako zaboravu otrgla ova surova, krvava istina o stradanju Hrvata u Bosanskoj Posavini, pokušao sam u ovoj knjizi ukratko opisati događanja na ovome tlu u minulom ratu te osvijetliti i zapisati bar one teže zločine srpskog agresora. Neka ova knjiga bude moj mali doprinos prognanom i raseljenom hrvatskom narodu Bosanske Posavine i makar koliko zalog njegovu povratku svojim domovima.
Orašje, 1997. godine
Ova knjiga je dostupna i u Internetu - OVDJE
