U rubrici „Spomenar“ DOM@ljevac otvara širom „elektronska vrata“ i poziva prije svih sve bazičane, ali i sve grebničane, domaljevčane i sve ljude dobre volje koje imaju i žele da nešto kažu o Baziku, o bazičanima, da evociraju uspomene, otrgnu od zaborava… Dakle, pišite nam, ispravite pogrešno, dopunite propušteno, bilježite, slikajte, šaljite fotografije, dokumente, mi ćemo vrlo rado to objaviti, u ovoj rubrici ili uopće na stranicama Bazika. Time pomažete nama da bazičke stranice budu još bolje, ali nadasve pomažete da sve vrijedno ostane budućim pokoljenjima. Svima zajedno zadovoljstvo će tako biti još veće, a naš posao kojeg isključivo amaterski, od srca radimo, dobit će još više na značenju.
DOM@ljevac-Crew
Bazicanima iz Münchena
U zaseoku Đurići u Baziku često se održavala sijela. Lijepa su i nezaboravna vremena to bila. A ovako se pjevalo:
Ajmo pobro ajmo obojica
u Đuriće gdje se tuca žica.
A ovako su cure pjevale Baziku:
Bazik selo selo pokraj vode
u tebi su cure ko jagode.
Oj Nikola stavi me u kola
do Bazika tamo mi je dika.
Između bazičana i grebničana se natpjevavalo.
Bazičani su pjevali grebničanima:
Gerbničani čik vam bilo nani
zapjevajte kao bazičani.
A grebničani bi odgovarali:
Nedaj mene u Bazik nevene
bazičani tuku svoje žene.
U tim natpjevavanjima cure su pjevale i ovako:
Svake noći sanjam majko stara
iz Bazika Đuru kokošara.
Starih dobrih vremena, Bazika i bazičana, rado se sjeća i sve pozdravlja:
Anka Selnik, r. Kobaš iz Grebnica, selnik@alice-dsl.net