Tkome je "treci" spas?
Piše: Dean Rant
Reagiranje na tekst Ž. Vukica: Treci entitet (velekanton) - iluzija ili spas za BiH
Ne znam zašto se gospodin Vukić čudi tezi fra Jeleča da je stvaranje trećeg entiteta čista iluzija?
Bilo bi dobro da je g. Vukić malo pojasnio koje su to realne pretpostavke da će trećeg entiteta uopće biti i da nam malo pojasni kada će ga biti. Neću g. Vukića pitati što je to treći entitet jer on to sigurno ne zna, kao niti bilo tko drugi. Ako pak akademski obrazovan čovjek uz to i magistar, ne može argumentirano reći što je to treći entitet, kako bi o istom mogli znati manje obrazovani ljudi sa nižim stupnjem političke kulture?
Ova činjenica samo potvrđuje fra Petrovu tezu da se radi o iluziji i predizbornom triku koji po svojoj težini ima ključnu ulogu u političkom opredjeljenju nacije. Samim time što se radi o iluziji koja je po definiciji prijevara optičkim trikom, potpuno je jasno koliko se narod povlači za nos i koliko mu se ulijeva lažna nada, a sve u cilju osobne koristi vodećih ljudi "stožerne hrvatske stranke".
Nadalje, gospodin Vukić ističe da je ideja o trećem entitetu dobra osnova za učinkovitu ravnopravnost Hrvata u BiH aludirajući na stajališta politologa M. Kasapović i B. Žepić. Prije svega, ako neki politolog kaže ono što želim čuti to automatski ne znači da se radi o vrsnom politologu. A koliko se radi o vrsnim politolozima odgovor će nam dati realizacija same ideje o trećem entitetu.
Treći entitet jeste jedno od rješenja hrvatskog pitanja u BiH, ali nije jedino. O drugim rješenjima se uopće ne raspravlja, a svatko tko ponudi drugo mišljenje automatski biva sotoniziran, a poglavito proglašavan za neprijatelja hrvatskog naroda, što je za demokratski svijet čista nebuloza.
I nije problem treći entitet kao vid rješenja hrvatskog pitanja u BiH, već je problem način na koji se želi stvoriti taj treći entitet. S kojim snagama u kojoj formi. Ako je taj treći etnitet izvorno hercegovačka ideja i ako on odražava stavove samo dijela (max 1/3) populacije Hrvata u BiH, kako onda možemo govoriti o učinkovitom rješenju za ravnopravnost Hrvata u BiH? Čak niti sami Hercegovci u tom svom entitetu ne bi dobili niti trunku više ravnopravnosti u BiH nego li je sada već imaju. Onaj tko je bio prije rata u Hercegovini i tko je poznaje danas znati će jako dobro koliko im je ova daytonska BiH valjala, uostalom oni su ekskluzivni kreatori hrvatske politike u BiH i ako nešto ne valja do njih je, nije do drugih. A najmanje je do Posavaca.
Tvrdim da za rješenje BiH krize postoje i druga rješenja koja su po mom sudu znatno kvalitetnija ali ona ne mogu doći do izražaja iz prostog razloga što postoje ljudi u ovoj državi koji ne žele nikakvo rješenje. Ti isti ljudi imaju moć. Svakim danom sve veći i veći kapital, dok s druge strane većina građana u BiH postaje sve siromašnija i siromašnija. Tim moćnicima najviše odgovara ovakvo rješenje u BiH. Kritiziraju postojeće, nude nemoguće, a sve na kartu nacionalnih osjećaja koji u ovakvoj konstelaciji i te kako plivaju na površini.
Nadalje, gospodin Vukić fra Jeleču prebacuje njegovo nepoznavanje kako kaže konstruktivnog prijedloga ustroja BiH kojeg je i sam autor. Fra Jeleč možda ne zna za Vukićev prijedlog kantonizacije BiH kojemu i osobno dajem najveće šanse, mada bitno drukčije nego je to g. Vukić sam zamislio. Ali očito gospodin Vukić brče pojmove njegovog kantonalnog ustroja sa tri administrativne jedinice i Dodik-Čović podjele BiH na tri entiteta. Ciljevi ovih dvaju naoko sličnih koncepata su sasvim različiti. Vukić afirmativno i integrativno razmišlja BiH, dok najpopularniji iluzionistički dvojac u BiH ima sasvim drukčije viđenje raspleta BiH krize.
Gospodin Vukić će se morati malo više pozabaviti trenutnom političkom situacijom u BiH kako bi imao razumijevanja za stavove fra Jeleča koji je očito jako dobro informiran o političkoj krizi u BiH.
I sada dolazi dio teksta od g. Vukića koji me je i ponukao da odgovorim na ovaj njegov članak. Citiram: "Kolikogod Jeleč proglašavao manji bh entitet „genocidnim“, zasnovanim na „strašnom zločinu, progonima i ubijanjima tisuću Bošnjaka i Hrvata“, njegov zaključak, da za daljnji opstanak Republike Srpske „ne postoji ni jedan moralno i politički opravdan razlog“ - niti je znanstveni, niti je povijesni. Koliko malo je potrebno povijesnih primjera da se dokaže teza da je većina država u povijesti stvarana u moralno problematičnim uvjetima..."
Ja se zgražavam na ovakav stav. Kao da je došao iz kabineta Milorada Dodika. Dakle, ako u povijesti imamo primjere nastanka država na zločinu, zar zbog toga trebamo progledati kroz prste danas Srbima. Ne znam samo kako će na ove Vaše riječi reagirati obitelji vaših poginulih Tolišana u prošlom Domovinskom ratu. Njihove žrtve i žrtve svih drugih Posavaca i mnogih BiH državljana diljem Republike Srpske koji su po vama samo nesretnici koje je zadesio splet okolnosti jer je Republika Srpska stvarana na njihovoj djedovini baš u vrijeme kada su oni živjeli na tim prostorima.
Prigovarate fra Jeleču da zastupa populističku tezu dirigiranu iz Sarajeva o kompletnoj izopačenosti hrvatske politike. Dalje također nasjedate na podvalu da danas Hrvati žive u općinama koje je HVO branio. Prije svega u BiH postoje tri odvojena politikantska društva. Niko nikomu ništa ne diktira. Svaki narod u BiH ima svoju "stožernu" stranku koja dribla svoj narod kako im se prohtije. Biti dvadeset godina na vlasti ne znači samo formirati vlade, voziti skupocjena društvena vozila, mobitele i mnoga druga beriva i privilegije. Biti na vlasti znači i odgovornost. Ako svojim mandatom predstavljaš narod onda si odgovoran za svoj narod.
Stožerna hrvatska stranka mora preuzeti odgovornost za progon gotovo polovine Hrvata iz BiH jer je svih tih 20 godina ona bila na vlasti. Možete li navesti period kada je iseljeno više Hrvata iz BiH nego sada pod vlašću HDZ-a? Za vrijem komunizma, Austo-Ugarske ili turske vladavine možda? Točno je, iseljavali su nas Srbi i Bošnjaci, a gdje je tu naša odgovornost? Pokušavate je možda zataškati. U pojedinim općinama Posavine gdje je stožerna stranka cijelo vrijeme na vlasti i gdje Hrvati čine 100% stanovništva nedostaje gotovo 1/3 građana. Tomu nisu krivi niti Srbi niti Bošnjaci.
Ali da ne idem u širinu jer bih vam mogao nabrojati na stotine primjera koji ukazuju na nebrigu i bahato vođenje nacionalne politike od nas samih, a da nam pri tomu nisu krivi drugi, vratit ću se na srž vaših stavova. Dakle u Hrvatskim županijama i općinama dakako treći entitet već živi. Sve što je stožerna stranka zamislila tamo se provodi. Sarajevo nema s tim nikakve veze. To što netko na sve načine želi izbjeći Sarajevo i što rješenje političke krize u BiH vidi odvajanjem svoje avlije od matice države to je sasvim drugi problem, ali je uvijek najlakše osuditi Sarajevo za sve naše propuste probleme i nedaće.
Ne treba zaboraviti da je za vrijeme Domovinskog rata postojao krvav sukob između Bošnjaka i Hrvata. I jedna i druga strana kao da ne žele međusobno pružiti si ruku pomirenja. Tu možemo govoriti o krivici Bošnjaka, ali zašto ne biti pošten pa ne i reći da niti mi nismo cvijećke. Nije li pokušaj predsjednika Josipovića da pruži nadu u pomirenje od predsjednika stožerne stranke dočekan na nož? Za njegova dva posjeta BiH predsjednik stožerne stranke nije se udostoji susresti se s njim. Uvijek je imao nekakva opravdanja, ali zato nije imao muda pa izravno reći da ga politika mirotvorca koju zastupa Josipović ne zanima.
Nadalje, sve bitne vrednote koje navodite za jedan narod ne stvaraju samo političari i službena politika, a ona je predmet kritike. Isto tako hrvatstvo nije opstalo samo u općinama koje je branio HVO. Vi dobro znate da je HVO branio Bosanski Brod, Bosanski Šamac, Modriču, Odžak, Derventu, Brčko i dijelove općina Doboj i Gradačac pa hrvatski narod nije tamo opstao. Uostalom i danas u BiH živi najmanje jednak broj Hrvata i u drugim općinama koje nije branio HVO u odnosu na općine koje je branio HVO. Ili kako je u jednoj kolumni na ovom portalu rečeno. Hrvatski narod je opstao u onim općinama koje je branio Gojko Šušak (i Franjo Tuđman) sa svojim postrojbama. A on je i te kako bio izbirljiv i selektivan. Ne znam gdje ste vi bili za vrijeme rata i koliko uopće poznajete ratne i poratne prilike u BiH ili se samo informirate iz Večernjaka koji uređuje, a tko drugi nego doživotni predsjednik "stožerne hrvatske stranke" u BiH (BiH izdanje).
Prilično jasno kritizirate prijedlog Biskupske konferencije o ustavnom uređenju BiH kojeg fra Jeleč smatra boljim rješenjem od "favoriziranog" troentitetskog. Da nije u vama proradio ego ili još gore da niste postali narcisoidni. I vaš prijedlog i prijedlog Biskupske konferencije imaju dosta dodirnih točaka. Doduše i bitnih razlika, ali ne možete na takav način kako ste u svom komentaru naveli podcijeniti drugo mišljenje. Zar mislite da bi vaš prijedlog bio tema za raspravu koja bi trajala kraće od 100 godina? Ja ne mislim, ali isto tako ne mislim da je prijedlog Biskupske konferencije toliko loš da bi ga na ciničan način okarakterizirali. Pogotovo nije korektno od vaše strane jer fra Jeleč uz prijedlog Biskupske konferencije navodi kao dobar prijedlog Hrvatskog narodnog vijeća o kantonizaciji čitave BiH koji je priznat ćete vrlo sličan vašem prijedlogu. Prema tome postajem sumnjičav u dobronamjernost vaše kritike spram Jelečevim stavovima i sve sam više uvjeren da vam je cilj napada osobno fra Jeleč.
Citirat ću još jedno vaše zapažanje: "Stanje „duhovne shizofrenije“ i „hercegovinizacije“ hrvatske politike Jeleč vrlo mudro iz sarajevske perspektive nabacuje hrvatskom korpusu „koji ne prihvaća BiH kao vlastitu domovinu“. Zašto Hrvati u BiH ne prihvaćaju Daytonom definiranu državu kao svoju domovini, i zašto se skoro nitko ne vraća u takvu svoju domovinu?" Ponovo forsirate tezu o sarajevskoj perspektivi što je kukavičije jaje onih koji pod svaku cijenu žele zaoštravanje sukoba između Bošnjaka i Hrvata. Moram vas posjetiti da je takav razvoj događaja samo voda na mlin velikosrpske politike i da samo oni od toga imaju izravnu korist. Kao prvo nitko ne prihvaća daytonsku BiH, što odmah daje do znanja da taj sporazum u osnovi i nije tako loš, mada mu se može naći i te kako ozbiljnih zamjerki. Da taj sporazum odgovara jednom od BiH naroda značilo bi da je načinjen jednostrano u izrazitu korist tog naroda. Najviše su Srbi negodovali zbog Daytonskog sporazuma, jer oni ne žele nikakvu BiH (ovo morate upamtiti jer ovo je ključ BiH krize). S hrvatske strane najbliže srpskom stajalištu ima jedna stranka za koju ću reći samo zna se koja. Fra Jelečeva teza apsolutno stoji jer ona odražava stajalište onih koji smatraju da ta zna se stranka ima selektivan pristup rješavanju nacionalnog pitanja Hrvata u BiH. I to po principu tko se nije sakrio magarac je bio. Odnosno, tko ne može ući u hrvatski entitet sam si je kriv i to je njegov problem i za njega stožerna stranka više nije stožerna.
U svojem članku ste pobili samoga sebe. Prvo ste naveli da Republika Srpska nije neprirodna tvorevina bez obzira što čin njenog stvaranja krajnje nedemokratski. S druge strane pozivate se na demokraciju "pravdu i pravednost" kada je u pitanju odugovlačenje stvaranja treće federalne jedinice. Morate razlučiti sami sa sobom. Treba li principe pravde i pravednosti poštovati ili ne. Kada se izjasnite o tome ćemo moći dalje razgovarati.
Hajde da vas samo ne kritiziram, moram vas i pohvaliti kako ispravno zaključujete svoj članak. Slažem se s vama da intelektualci moraju svoju povijesnu odgovornost uporabiti na dobrobit svih ljudi a ne skrštenih ruku i čekati pred vratima Europe intelektualnu zrelost.
Ili, kako bi naš narod rekao, da im iz guzice dođe u glavu. Ispričavam se na prostim riječima, ali ovako je najjasnije. I sve bi bilo OK da nema onog "ali".
A to ali se sastoji u slijedećem:
Fra Petar je intelektualna veličina kakvu Hrvati nemaju baš mnogo. I napadati na takav način njegove stavove i njega samoga je rezultat političke nekulture koja karakterizira dobar sloj našeg naroda kojeg se puno toga pita. Drugo mišljenje i drugačiji politički pogledi nikako ne mogu biti smatrani nevaljalim, a kada je u pitanju fra Petar - ni protuhrvatskim. Mogu prihvatiti tezu da netko ima bolje rješenje i ispravnije stavove od onih koje ima fra Petar, ali ne mogu prihvatiti tezu da samo oni koji sebe nazivaju velikima imaju ekskluzivno pravo da se smatraju najpoštenijim, najpravednijim i najboljim i da njihovi stavovi jesu jedino hrvatski (makar se potpisivali ćirilicom). Protiv njih postoji najviše podignutih optužnica u državi koja se, možda zbog tih istih optužnica, najviše mrzi. I „treći“ vidi kao spas.
Dean Rant
domaljevac.com
Ilustracija: Perica Mišić
