Rijec se prima na znanje i nešto se krece!
Josip Vuckovic - UMJESTO CESTITKE
Riječ se prima na znanje i nešto se kreće!
Bile su to zavrsne riječi mojeg kratkog komentara što ga napisah odmah pri otkriću ove internet stranice prije nepunih godinu dana. Iskreno govoreći: -moje je oduševljenje bilo tako jako da sam si morao dati malo oduška. Naime, rijetko se doživi da nešto iskoči iz uobičajenih okvira i da umjesto učmalosti i prevladavajućeg mraka podstakne na malenu iskru što otvara mogućnost za nešto sjaja, da trgne i ponese malo, te možda i neku promjenu donese. Da, upravo tako! Promjenu iz učmalosti i prevladavajuće intelektualne bijede, jer oni koji za to dobivaju plaću to nisu mogli ili nisu htjeli; vlast im je dala povlastice i smjernice kojih bi se trebalo držat da što duže i sama ostane na vlasti. I zbogom prosvjetljenje! Uvijek je to tako, samo - danas se lakše probijaju i drukčiji glasi!
Stranica ova, jedna je od rijetkih što postavlja, evo, nove temelje. Pobudila je interesovanje čitalaca, mnoge od njih i ponukala na razmišljanje. Nesumnjivo, probudila je i zavist jer teško ju je nadmašit, a zasigurno je nekima, posebno onima protiv vedrog duha i slobodne napredne misli, donijela i razočarenje. Jer, uvijek ima onih koji bi nas držali u neznanju i servirali nam jela spremljena na njihov način - zgotovljena riješenja može se reći -samo da njima bude dobro a na račun drugih, 'na tuđoj muci da budu junaci'...
I zanimanje je u porastu, čitaju ljudi i doprinose, suradnika je sve više, iskrenost i različitost tema privlače pažnju, može se čuti i po koja pametna, a i nauči se ponešto; napravi se i pokoja sitna promjena u životu, ljudi postaju svjesni svoje ukroćene snage.
Im'o neki lijeni gazda nekoliko ovaca u toru i nije baš bog zna kako do njih drž'o dobro. Često bi zaboravio naliti im u valov vodu, bile su zapuštene a kadkad bi zaboravio i izvesti ih na livadu, tada bi bile po cijeli dan gladne. Ipak, kad god bi im se približio one su 'blejale' istu pjesmu. Pa kad je odvajao i mlade janjce sebi za ražanj, jadnice jadne bunile se nisu, blejale su sve jednako, od njih se moglo čuti samo otegnuto jednoglasno -beeee, beeee.... Sa sudbinom su se svojom i pomirile bolan: Tako je vazda bilo i bit će valjda -mislile su u svojoj prostoj ovčijoj glavi. Ni gazda se nije bunio, bilo mu je dobro, uzimao je sve sto je mog'o a dav'o je puno malo. Sve dok jednog dana iz tora ne dođe i drugačiji glas jedan. Bio je to neki jogunasti ovan, nije vise beee-eko, već je nešto sasvim drukčije ree-ek'o. Ubrzo zatim, eto - još jedan neprepoznatljiv glas stiže, pa još jedan, -dva, tri i više njih, i u toru se promijeni raspoloženje. I kad god bi, gazda zaboravio nahraniti i napojiti ovce ubrzo bi čuo drugačiju pjesmu, blejanje više nije bilo blejanje tek onako: - improvizirala je sada svaka ovca svoju vlastitu pjesmu, na svoj način, a sve je ipak završavalo u neobičnom skladu. Čula se tako ovca što zavija poput vuka i ovan što po bubnjevima lupa, jedno je runjavo janje mekećalo, drugo cičalo, neke su ovce bile i malo tiše a neke su tek svoj red čekale. Ubrzo, do gazde počeše pristizati različiti zvuci, svi u skladnoj rimi, ali u različitom ritmu. I prisjetio bi se gazda da nešto nije u redu, malo po malo pokazivao je veće zanimanje te je sve rijeđe zaboravljao naliti im vodu u valov. ........ Ovdje ćemo stati! Mogla bi se nastaviti ova priča u nedogled, ako neko ima volje -može, prepuštam mu autorsko pravo...
A i sam sam nekada ovako pjev'o: - "u tunelu usred mraka sija zvijezda petokraka...", i svi drugi koje sam poznav'o pjevali su isto, sve dok, pri odlasku u vojsku jednog od nas, u kasnim noćnim satima Mirko ne reče: -zašto pjevate te pjesme i drugih pjesama ima?! Vidi ti njega, uzjogunio se 'ovan' jedan!
Naravno da Mirko nije 'ovan', to ja onako u prenesenom smislu, 'ovan' je ovdje u ovoj priči nešto jako, jako dobro. A ja mislio da nije ni bilo drukčiji pjesmi, barem do nas nisu dopirale, bile su u zatvoru - k'o i sve što je tada bilo drukčije na političkom planu! Neke su teme bile tajne i moralo se dobro pazit gdje će se i što izlanit. Da je među nama bio i jedan od doušnika u selu, Mirko bi brzo bio pozvan ... -Imao je sreću, reklo bi se! Na prosvjetljenje smo morali još čekati, ali, barem je pušten crv sumnje. A i cedulja za ispovijed se morala platit, grijesi su uvijek bili isti: - o'sovo sam jedanput oca, dvaput majku, krao kruške, jabuke i bostan... Pokora svaki puta ista - koja zdravomarija više ili manje. Ništa nije bilo džabe! Interneta nije bilo, ni slobodne misli, drukčijih ideja, moralo se brate mili onako kako gazda kaže, il' nikako! A vidi ti danas! Sloboda na svakom koraku, kobajagi. Ipak ima nadzora, ima kontrole, samo što su promijenjeni kriteriji, i okviri, naravno... A ima bogme i onih što se 'jogune' - koji uporno skidaju 'naturite' nam stare/nove kape.
I zato, iako smo u ovoj pričici k'o ovce, što u prenesenom smislu i nije ništa loše, ako ništa drugo, pokažimo im barem da znamo 'blejat', možda će to prerasti u pjesmu -novu, sa smislom. Za očekivat je da će se poneki glas uspjeti i izdvojit, bit će k'o lijep i ostali će ga čuti, svidjet će im se, potrudit će se i još neki, i drukčija će priča biti.
Kad naučimo odlučivati i birati sami neće nam više podli probisvijeti tek tako lako podvaljivat, te oduzimati nam našu snagu i naše pravo.
Ova je naša planeta prepuna života, na njoj su nebrojena mnoštva raznolikih živih stvorenja što se nadopunjuju u svoj toj različitosti svojoj, i što je ona izraženija u bezbrojnim nijansama svojim to je i osjećaj slobode veći, nagon za ostajanjem jači.
Ili bi nam bez cvijeća i ptica bilo ljepše...? Uistinu smo siromasi ako tu svoju nutarnju slobodu - ljepotu, ne osjećamo, ako je ne potičemo i ne koristimo. Tek kada smo je svjesni tek tada je možemo i drugima udijelit. Da -dati, ne i oduzeti! Podijeliti, ne i oteti!
Oduzimaju oni što su prazni jer im nikad nije dosta, a praznoća je, ipak, u njima sve veća. Ispunjenima takvog postupka ne treba, naprotiv -oni daju jer imaju što dati! Kako već i prije rekoh -u takvih je bogatstvo koje im niko ne može uzeti -što ga više dijele to im i pristiže istom mjerom i uvijek su puni ljepote svoje, dobrote - ljubavi. Pa što ako je to na ovako malenom području, riječ se širi, djelo raste, 'kotrlja se i kamenje ', bogme!
Iz dana u dan dopire glas za glasom a svaki je nekako drugačiji, i ova stranica sve je ljepša - razbijen je šablon! Nije ni čudo: kad Sava više nije mogla iz korita provalit vani, morala je nešto iz sebe izvalit, tik uz obalu - na bajeru samom - izašao je prekrasan cvijetak mali što osmijehom svojim mami. A ova pjesma lijepo kaže:
- Tamo gdje raste cvijet je lijep! Osmijeh je meni najljepši cvijet i kad ga dobijem ja sam cvijet. - Ja sam cvijet! Netko cvijeće baca u zdenac, djeca ga opet vezu u vijenac
treći se njime hoće da liječi, netko ga daruje umjesto riječi .... Ismet K. (Drugi Način)
Kakve sad veze ima cvijet i cvijeće sa svime ovim? Mogao bi i pojasnit, ali neću, istražite to sami!
Josip Vučković
septembra 2008.
» josip@mail.dk
» www.hasic.dk
