Zašto pišem za DOM@ljevac?
Piše: Ešref Zaimbegovic
Muslimani se moraju mijenjati ako hoce da promjene svoju poziciju u svijetu.
U julu 2007. sjedio sam sa Djurom Kesića u njegovoj kući u Domaljevcu a on mi reče:“ Imam namjeru da otvorim internet stranicu o Domaljevcu“. Govorio mi je šta bi sve na toj stranici trebelo biti, a onda me je pozvao da i ja na toj stranici nesto pišem: o privredi, sportu, sjećanjima na minula vremena. Nisam mu obećao, rekao sam da sam težak na peru, treba mi vremena da nešto „zgotovim“, nisam iz Domaljevca, možda za posjetioce stranice nece biti interesantno to sto napišem. On moje argumente nije prihvatio, nasmijao se i rekao: „Stranica će ti biti otvorena“.
Negdje na jesen sam otvorio internet i našao stranicu. Ölanci o Domaljevcu, istoriji, tradiciji, okolini. Za početak dobro. Kasnije sam s vremena na vrijeme tamo skočio. A primjetio sam da se stranica mijenja. Intervjui sa ličnostima vezanim za Domaljevac i Posavinu, seriozni komentari na aktualna zbivanja, prilozi o okolini, o poznatim Domaljevčanima. Sve otvoreno i za različita misljenja, međutim umjereno, bez ikakve doze lokalizma ili nacionalizma. Uredništvo stranice sam poznavao, Đuru, Ivu i Pericu čak vrlo dobro. Pošteni i pametni „momci“ , bez natruha nacionalizma, sa širokom vidicima. Meni veoma dragi. Početkom ove godine uputio sam im čestitku za dobar rad, a oni su me ponovo ponudili da nesto napišem.
Ja sam proteklih godina napisao par komentara na članke u nekim našim novinama, „BH dani“ su mi to objavili. Na kraju sam odlučio da ipak nešto napišem i za „Domaljevac“. Teme su bile različite, nisam siguran da su bezkonfliktne, jer smo, i pored moga nastojanja da budem objektivan i što je moguće manje ličan, i ja i redakcija dobili i negativna mišljenja.
Pišem na našoj stranici kako bi tamo bila različita mišljenja, kako bi smo se sjetili nekih nama dragih ljudi koji su pridonijeli našoj Posavini, kako ne bismo zaboravili i dobro i zlo, ali kako bi smo to zlo ako je ljudski moguće i oprostili.
Time da već 15 godina živim i radim mimo svoje zemlje, da sam upoznao druge ljude i običaje (minimalno češke, slovačke i njemačke), da se nekoliko puta godišnje sastajem sa kolegama iz cijelog svijeta, finansijskim direktorima Saint-Gobain Sekurit iz Njemačke, Francuske, Brazila, Kine, Indije i jos 15 drugih zemalja, da su moji dobri prijatelji kolega Didier iz Belgije i kolega Pedro (moja generacija) iz Španije, da čitam ne samo novine koje izlaze na našem jeziku, nego i na češkom, slovačkom, njemačkom i engleskom, daje mi osjećaj pa čak i sigurnost da mogu reći nešto više, da se mogu izdići iznad naših nacionalizama i šovinizama, loših lokalizama, naših opterećenja i istorijskih tragedija. Ne bih htio da budemo i ostanemo Krležina krčma u kojoj se samo čeka ko će ugasiti lampu da se povade noževi. I zato pišem u DOM@ljevac.
Međutim, kada čitam pisma čitalaca u novinama iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine vidim nažalost da od te krčme nismo daleko. Upitam se: “Zar smo toliki nacionalisti, toliko osvetoljubivi, toliko ludi? Reprezentuju li ti koji tamo pišu većinu? Ako je tako, onda loše stojimo. Svi na tim prostorima. Piše nam se crna budućnost. Takve nas niko neće , Evropa pogotovo.
Za jednu godinu na stranici „DOM@ljevac“ utabana je dobra staza. Piše dosta ljudi, različith pogleda i mišljenja, ali se održava dostojan nivo.
Izvanredno je da imamo takvog žurnalistu kakav je nas Domaljevčanin Pejo Gašparević, sa kojim se ponekad intimno ne složim, ali najveći broj njegovih tekstova je vrlo seriozan, analitičan, podložen i nepristran.
Intervjui sa Raifom Dizdarevićem, Dr. Galibom Šljivom i drugim ukazuje na reputaciju koju stranica i njeni urednici imaju.
Takvu reputaciju moramo držati. Iako sam „težak“ na peru nastojaću da tome doprinesem pišući o temama koje će za posjetioce stranice, nadam se, biti interesantne i dati nove informacije i viđenja minulih i aktuelnih zbivanja.
Ešref Zaimbegović
» esref.zaimbegovic@domaljevac.com
