Gasi li se HNK "Mladost" Domaljevac?
Tamni vilajet Stamenka Coškovica i Darke Matica
"Ne trebaju nam neprijatelji, dovoljni smo sami sebi"
Piše: Branko Kesić
Nakon prestanka sa radom NK 9. lipanj iz Bazika, izgleda da i HNK Mladost Domaljevac čeka ista sudbina.
Klub koji je osnovan daleke 1948 godine, s velikim brojem osvojenih trofeja, koji je godinama bio ponos Domaljevca i okoline, klub u kojemu su ponikli igrači koji su obilježili Posavski nogomet u sedamdesetim i osamdesetim godinama, klub kojemu su rado na turnire i prijateljske susrete dolazile renomirane ekipe iz Osijeka, Zagreba, Vinkovaca, klub koji je prošle godine proslavio 60. obljetnicu «neprekidnog» rada, izgleda po drugi put u proteklih tri godine ulazi u tamni vilajet u koji ga svjesno vode odgovorne osobe: predsjednik skupštine Stamenko Ćošković i predsjednik uprave Darko Matić. Navedenom dvojcu Domaljevac je povjerio na vođenje svoj nogometni ponos da bi ga isti u nepune dvije godine doveli do neizvjesnosti i mogućeg gašenja.
Ali, možda krivica i nije samo na navedenom dvojcu. Klub su uz predsjednika uprave, sa i bez razloga, napustili članovi predsjedništva: Mladen Koturić, Đuro Pejić- Didin, Ivo Iljazović- Rifla, Ivica Rošić-Civto, Josip Perišić - Pipec, Mato Leovac - Korzin, Đuro Kesić – Pole, Marko Gregurević - Grego, i na kraju oni koji su proljetni dio sezone 2008/09 dovukli do kraja Mato Lucić - Gavro, Roko Đukić – Blagajnikov, Goran Džebić, Slavko Matić- Ljepčev, Mario Jurkić i Branko Kesić.
Petnaest gore navedeni su u ožujku mjesecu 2008 godine preuzeli klub u jednoj histeričnoj euforiji koja je već u startu dala naslutiti da karijera pojedinih članova uprave neće dugo trajati, zato što su mnogi od navedenih očigledno u klub ušli zbog interesa ( političkih i materijalnih) a kada su uvidjeli da ih u klubu ne mogu ostvariti i da u istomu besplatno treba raditi , tiho su ga napuštali a većina njih se i priključivali bolesnoj grupaciji onih koji generacijama sve ono što je društveno u Domaljevcu pa i HNK Mladost ne doživljavaju kao nešto što pripada svima nama a ne samo onima koji ga vode.
Nagomilano nezadovoljstvo zbog; nedostatka igračkog kadra, loših rezultata u rangovima natjecanja, čestih javnih osude Domaljevačkih provokatora, politička previranja u sredini, ucjene pojedinih igrača uzrokovale su nesuglasice u upravi kluba tako da je isti ponovno napušten i zapostavljen i na najboljem putu da se nakon 60. godina ugasi i prestane sa radom.
Možda najveću odgovornost zbog trenutačnog stanja treba da snosi predsjednik skupštine Stamenko Ćošković koji je svjesno ali ne i odgovorno prije samo devet mjeseci sav oduševljen izborom prihvatio povjerenu dužnost a ničim je nije opravdao, svjesno se oglašujući na odredbe Statuta kluba i obveze koje je pred izbornom skupštinom prihvatio. U sprezi s predsjednikom uprave Darkom Matić svjesno je zanemarivao svoje dužnosti, unatoč višemjesečnim upozorenjima da u klubu stvari ne funkcioniraju i da se ljudi koji rade u klubu razilaze a on i predsjednik uprave ništa ne čine. Sada kada je gospodin Ćošković postavljen za voditelja mladih selekcija u HNK Orašje, svjesno Domaljevačku Mladost gura u još veću provaliju vrbujući petoricu talentiranih igrača da pređu u redove propale investicije koja se zove HNK Orašje. Ispada da Domaljevac i igrači HNK Mladost trebaju da spašavaju umjetnu tvorevinu u Orašju a pojedini treneri koji su sluge navedenog kluba, svjesno tomu pristupaju i svoju sredinu i ljude kojima je stalo do kluba guraju u more problema.
Postavljajući stvari na realnu razinu razmišljanja, ispostavlja se da u Domaljevcu ništa ne može funkcionirati i da su Domaljevčani neodgovorne osobe koje uopće ne cijene svoje a za malo para su spremni se prodati i biti sluge drugim sredinama koje Domaljevcu nisu ni do koljena.
Poslovica koja glasi "Ne trebaju nam neprijatelji, dovoljni smo sami sebi" u potpunosti se odnosi na aktualno stanje u HNK Mladost a bogami i u samom Domaljevcu.
Branko Kesić
