Gospodarstvo
Za vrijeme stare Jugoslavije Grebnice su imale pet dućana. Jedan je u svojoj kući držao Tunja Lukić, uz samu cestu na lijevoj strani puta za groblje. Drugi je držao Marijan Marić (Stijepić) zvani Mali Marijan na Snogama, treći Mato Špionjak zvani Blagajnik kod škole, na kućištu pokojnog Đure Abramovića. Četvrti dućan imao je Ivo Mije Abramovića pored puta za Bartun sa desne strane, a peti na drugoj strani ceste imao je Kosta Mićić, na mjestu gdje je kasnije bila Milkina gostiona.
U dućanima se moglo nabaviti sve što je bilo potrebno za seosko domaćinstvo toga vremena. Najprodavaniji artikli bili su: gas (petrolej), so, šećer, šibice, lampe, fenjeri, cilinderi, zejtin, brašno, ekseri, duvan, folja (papirići za zamotavanje cigareta) i tako dalje. U stvari, ova folja je bila obični toaletni papir koji je za to vrijeme bio i suviše dragocijen da bi našao primjenu u toaletu. Njega bi par puta presavili i presjekli na potrebnu veličinu, a onda zamotavali duvan i tako pravili cigarete. Duvan bi se prethodno sitno isjeckao oštrim nožem, obično na jednoj od klupčica na kojoj se sjedilo. Nakon duge upotrebe za sječenje duvana, ova klupčica bi bila skroz oštećena od oštrice noža.
U tom periodu Grebnice su imale i jednu ciglanu. Ona je bila smještena tamo gdje je danas kuća djece pokojnog Jose Špionjaka, preko puta Tunjinog dućana. Njen vlasnik je bio otac Franje Borbelija iz Bosanskog Šamca a sve poslove su radili Grebničani. Kopali su zemlju (i danas na tom mjestu postoji rupa) i od nje pravili ciglu.
Od tri korparske radnje prvu je otvorio Ivo Mije Abramovića. On je taj zanat naučio u vojsci i praktično je prvi korpar ne samo u Grebnicama nego i na čitavom ovom području. U to vrijeme niko nije ni mogao slutiti da će to zanimanje kasnije postati simbol Grebnica.
Drugu radnju otvorio je njegov brat Anto a treću Anto Dominković. Sve tri radnje su imale po nekoliko učenika tako da je to bio početak širenja ovog zanata.
Kovačnicu je imao Ivo Peje Stanića u kojoj je okivao zaprežna kola, potkivao konje i volove, klepao sjekire, budake i druge alatke, i radio sve druge potrebne kovačke poslove.
Kolar je bio Jovan Vidaković. On je pravio zaprežna kola sa četiri točka od svog jasenovog drveta.
Opančarskim poslom se bavio Mijo Mate Prgometa. Pravio je opanke od goveđe kože koju je sam pripremao, krpao opanke i drugu obuću od kože.
Grga Marošević je imao svoj žrvanj za mljevenje kukuruza za kašu. Zrno bi se izlomilo tek na par komada. U kombinaciji sa mlijekom i kajmakom, ova kaša je bila dosta ukusna.
(iič)
Napomena uredništva:
Tekst će uskoro biti dopunjen aktualnim stanjem u oblasti gospodarstva u Grebnicama.