Ognjište
Kuće su obično pravljene sa dvije i tri prostorije, sa i bez trima (trijema, nadstrešnice). Neke od kuća sa tri prostorije su imale jednu prostoriju koju se ulazilo spolja, a imala je ognjište. Ognjište je bilo smješteno uz jedan zid, uzidano ciglom otprilike jedan metar po dužini i isto toliko široko. Na njemu su se pekli: proja, pogača i dugunjaši.
Na ognjištu bi se prvo naložila vatra, pa kada bi bilo dovoljno žari, ona bi se razgrnula sa sredine gdje bi se na obični lim stavila proja i pokrila tučanom pekom (ispupčenim poklopcem). Na to bi se ponovo nagrnula žar i za oko jedan sat bila bi pečena proja. Svi su govorili tada kako je sve što je na ovakav način pečeno bilo veoma ukusno. (I dan danas je takav način pripremanja hrane vrlo na cijeni; op.ur.)
Ognjište je imalo i verige. To je bio lanac okačen o gredu iznad ognjišta. Na donjem kraju su imale kuku na koju se mogao okačiti kotlić u kojem se često pripremala hrana za stoku (napoj), pečenjci i slično.
Kasnije su umjesto ognjišta počele da se pojavljuju prve peći. One su bile zidane od cigle ili ćerpića, a potom oblijepljene blatom i okrečene. Peć je imala tablu i vratanca od tuča i rernu od običnog lima.
Neke kuće su imale plafon, a to je značilo da imaju i tavan. Na tavan se penjalo po ljestvama koje su uvijek bile naslonjene uza zid. Ali većinom su pravljene mnogo primitivnije. Jednostavno bi se pozabijalo kolje u zemlju u četvrtastom obliku, onolike površine koliku je kuću vlasnik zelio, ušeperalo bi se i oblijepilo blatom. Pokrilo bi se trskom ili šašom, čega je svuda bilo u izobilju, postavila vrata i prozorčić od stakla, i to bi bilo sve. Na isti način se pravila i pojata (štala) pa bi ljudi često, kada im kuća ostari, samu u nju pretjerali stoku, a sebi ušeperali novu, malo dalje od prethodne.
(iič)
