VOKALNO-INSTRUMENTALNI SASTAV "ŽIR" IZ GREBNICA
Hoce li iz nekog novog žira izrasti veliki hrast?
Negdje sedamdesestih godina u Grebnicama smo imali najbolju omladinsku organizaciju koja je napravila niz značajnih stvari koje su prevazilazile okvire jednog sela. Dobili smo mnoga priznanja, svi su nas hvalili, ali nama je još mnogo toga nedostajalo.
Imali smo omladinsku salu koja nam je već bila tijesna jer smo imali veoma posjećene igranke, a mi smo još maštali i o njihovom poboljšanju. Tada bismo svi bili još zadovoljniji i uspješniji, ali bi se i više zaradilo. Samo, to nismo mogli bez svog muzičkog sastava. Gramofoni su već postajali dosadni, muzika uživo bi sigurno privukla znatno više posjetilaca. Kada smo dovodili neki sastav, drastično bi se povećao broj prodanih ulaznica, ali smo većinu od toga morali dati muzičarima.
Naš predsjednik omladine Ivo Mijić Švabo (boljeg nismo do tada imali, a ne vjerujem da cemo ga uskoro i imati) i ja smo često pričali o tome. Bilo nam je jasno da bi sve bilo drukčije da imamo naš sastav, ali kako ga napraviti: Trebaju nam svirači, pjevači i instrumenti, a mi od svega toga imamo samo volju da nešto učinimo. Onda je jednog dana Švabo postavio to pitanje na dnevni red Predsjedništva omladinske organizacije. Zanimljivo, podrška je bila veća i konkretnija nego što smo očekivali: javila su se četiri momka koji su željeli napraviti sastav, ali nisu imali instrumente. Oduševljeno smo ih prihvatili, čak smo udovoljili i njihovom zahtjevu da oni daju ime sastavu i oni ga nazvaše "Žir", prema jednoj od boja karata. Zbog toga smo se već tada pokajali, ali nismo htjeli kršiti dato obećanje i tako je ostalo. Kako smo mi već tada bili i financijski poprilično jaki, omladinska organizacija je kupila instrumente, a momci su počeli vježbati.
Iskren da budem, iako sam bio jedan od onih koji 'guraju" ovu zamisao, nisam vjerovao da će se tako brzo moći realizirati. Čini mi se da ni Švabo nije bio baš sasvim uvjeren u uspjeh. No, pravo je čudo kako su momci brzo napredovali. Sastav su činili: Slavko Mićić, solo gitara, Đuro Ivanović Zijo, bubnjevi, Dragan Ivanović Buljo, bas gitara i Mirko Mikerević Keri, vokalni solist. Slavko je najbrže napredovao, uskoro je znao svirati nekoliko važnih kola i pjesama koje se najčešće čuju na igrankama, ostali su ga pratili i stizali koliko su mogli, i uskoro je došao dan "D", dan kada su uživo nastupili u Grebnicama. Bila je to velika pobjeda tih momaka, ali i svih nas.
Poslije su redovno svirali kod nas na igrankama, a nakon nekog vremena počeli i gostovati po drugim selima. Kako nisu imali prevoznog sredstva, ponekad sam ih i ja vozio na neke igranke gdje su nastupali. Bilo je i dosta anegdota vezanih za te nastupe. Recimo, sjećam se jednom da sam ih odvezao da sviraju u Vučilovac, između Orašja i Brčkog. Ja sam ih odvezao, istovario s njima instrumente i otišao svojim putem, a pred kraj igranke došao da ih pokupim i vratim. Međutim, oni još nisu bili završili i kada sam ušao u salu, Keri je upravo pjevao neku englesku pjesmu. Čim je završio, sjurio je sa bine pravo do mene i tiho mi na uho šapnuo: "Molim te, ne govori nikome da ne znam engleski! Znaš, smijali bi mi se...". Slučajnost je htjela da je Keri kasnije otišao na rad u Irak gdje je solidno naučio engleski jezik, i da je kasnije pjevao na tom jeziku, vjerujem da bi bio uvjerljiviji.
Ovako je išlo neko vrijeme, ali mislim da je novac prekinuo dalji put napretka ovog sastava. Znam da su prvo neki od muzičara bili nezadoljni sa iznosom koji su oni zarađivali, jer se to dijelilo sa omladinskom organizacijom, zaboravio sam u kom omjeru, pa su uslijedile neke varijante oko njihovog otkupa instrumenata i tako dalje, i povremeno se sastav potpuno ugasio.
Ali bez obzira kako se sve završilo, ovo je bio prvi i do sada jedini sastav koji je postojao u Grebnicama. Nije li ovo prilika da neko od sadašnjih mladih Grebničana razmisli da nastavi tamo gdje je "Žir" stao, i da, možda, iz nekog novog žira izraste i veliki hrast?
Ivo Kobaš
» kobas@domaljevac.com
| SLAVKO MICIC – PJESNIK, MUZICAR, LIKOVNI UMJETNIK |
