Guslar Pava iz Luke
U doba bez struje, radija i televizora ljudi su se ipak družili i sastajali. Svake subote skupili bi se u nečijoj kući u selu, obično tamo gdje je dolazio Pava iz Oštre Luke, pjevač uz gusle. Tu se ostajalo do zore. Pavine pjesme su počimale ovako:
Gusle moje od orahovine
ko vas skovo nikad ne bolovo.
Gusle moje moji teški jadi
da vam kažem gdje se ja nahladi
to je pobro nahladilo mene
kod udžere čekajući žene...
Mackare
Nekad su se i mačkare puno više slavile nego danas. Tada se pjevalo i oblačila narodna nošnja. Pjevalo se ovako:
Od kako su nastali kućari
od tada su paroci kurvari.
Neb se htjela udat u Grebnice
tamo lože čičak i granjice.
Udaću se Majko preko bara
u Grebnice za Ivu korpara.
Sva se sela pomalo nagela
a Grebnice stoje ko kapela.
Nigdje sela ko našega nema
ni momaka ko naši dječaka.
Pura, pogaca i pokljukuša
U ta vremena obavezno se za doručak pravila pura (palenta), pogača ili pokljukuša. Tako je jedan šaljivčina iz sela pjevao svojoj majci:
Mila majko ne peci potanko
već debelo da se najedemo.
Grebnice srce
Grebnice moje vrlo tužno stoje
kao da se još uvijek nečega boje.
Šta bi to moglo još da vas plaši
pa vraćaju se polako ljudi naši.
U dalekom svijetu staro je i mlado
al` Grebnica se Grebničani sjete rado.
Porušene kuće znam,vraćanje otežava
ali nas drži vjera što nadu produžava.
Grebnice mi najljepše, najbolje
najdraže mi drago selo moje.
Šamac
Bosanski Šamac bijaše lijep grad
što nije slučaj i sad.
Postao je ružan i tužan
to svi vide i svi znaju
čini se da žali svoju raju.
Pa kad neko u Šamac svrati
još ga veća tuga uhvati.
Nepoznati ljudi svuda
"Moralo je biti tako"
I Šamac sve to podnosi
znam da mu nije lako.
Napisala sam ovo par riječi posvećeno Bosanskom Šamcu jer sam u Šamcu provela 28 godina života.