Vodeni rat izmedju Grebnica i Domaljevca
Zavadjena sela
Tugovali ljudi kleo brat brata
Kolike će se mržnje između nas vući
I dokle ćemo se svađati i tući
Dokle će trajati između nas rat.
Počelo je davno prije jednog vijeka
Plavila je Sava, nosila što htjela
Ostavljala pustoš, zavadila sela
Zamrzio ljuto čovjek na čovjeka.
Od brdskih voda i od rijeke Save
Prekrivene leže posavske ravnice
Selo Domaljevac i selo Grebnice
Od svih drugih sela najviše poplave.
Odnose sa polja zelene pšenice
I cvjetne livade ostaju u mulju
Očajni su ljudi dok u pustoš bulju
Kipteći od bijesa, drhteć od groznice.
Proklinjući oblak što je kišu dao
Proklinjući Savu što polja poplavi
Kao i mulj gusti što leži po travi
Proklinjući svoj udes nemio i zao.
A voda teče kao magla siva
Pored silne savske i ona sa brda
Nezajažljiva je kao stoke krda
Na Grebnička polja mutna se saliva.
I preko Grebnica kada ih poplavi
Pavlovića se sokakom odliva
U Domaljevac. Tu najduže biva
Ne samo polja, već i kuće plavi.
Skupljenome selu knez Ilija reče
Pavlovića sokak kud voda prohodi
Moramo presuti, zapriječiti vodi
Da u Domaljevac otuda ne teče.
I pođe. A za njim pođe pola sela
Ašove. Lopate noseć na ramenima
Kao i očevi prijašnjih vremena
Očajnički srditi lica nevesela.
Ali i odlučni da protok zatvore
Pa valjda je dosta što nas Sava plavi
Još i sa Grebnica voda da nas davi
Ako budu branili, po njih bit će gore.
Žureći sa knezom u oštrome hodu
Ali prije nego što su tamo stigli
Grebničani su se svi na noge digli
Odlučni ne dati da zapriječe vodu.
Na raskršću puta sretoše se bučno
Na mjestu gdje vodu zapriječiti žele
Protok ne smije teći Domaljevčani vele
E pa da vidimo, rekoše odlučno.
Grebničani bijesni. To je zemlja naša
Prirodno je da se k vama voda sliva
Što više otječe kod nas manje biva
Svako svoju štetu kako zna nek snaša.
E pa nije tako. To je nemoguće
Svatko svoje nasipe kako zna nek krpi
Svako svoju vodu kako zna nek trpi
Zašto da nam vaša uljeva u kuće.
Međusobna mržnja. Kako je nezdravo
Zbog problema, neriješene vode
Sela godinama prljavi rat vode
Ubijeđeni svako u svoje su pravo.
Knez podviknu glasno. Čujte što ću reći
Ak ne date protok presuti sa milom
Mi ćemo ga morat presuti sa silom
Ali vaša voda neće nama teći.
Niti damo milom, niti će sa silom
Saslušajte dobro što ćemo vam reći
Dok mi postojimo voda će vam teći
I na silu vašu odgovorit silom.
Ljudi iz dva sela susjedi i svoji
Na suprot jedni prema drugim stoje
Jedni se drugih ni malo ne boje
A vlast nemoćna je da pravdu otkroji.
Strpite se reče Domaljevčanim svojim
Knez Ilija ljutit. Nećemo se tući
Dvojica će odmah od vas me odvući
U srez k predsjedniku na kolima mojim.
Dođoše žandargi. Monogi ljudi bježe
Domaljevčani prolaz presipaju vodi
Grebničani bijesni. Domaljevčanim godi
Galamdžije hoće žandari da vežu.
Smiriše se ljudi, postaviše straže
Tmurno kišovito primiče se veče
Smirila se voda i više ne teče
Al po tmini ljudi miču se i traže.
Put kojim bi mogli zaobići straže
I prokopat zemlju da voda poteče
Na ruku im ide tmurno kišno veče
Prokopajmo brzo jedan drugom reče.
Da nas ovdje radeć zora ne zateče
Kada se pospale probudiše straže
Ustali. Slušaju. Jedan drugom reče
Ma pogledajte, opet voda teče.
Sve češće i češće plavile su vode
Nanoseći štetu po poljima se vukla
A dva su se sela svađala i tukla
Malo se primire kada voda ode.
Trpjela su sela nije bilo druge
A kuda pobjeći sa kućnoga praga
Kad je svoja gruda i previše draga
Godine se vukle čemerne i duge.
Al sve iznenadi jedna novost krupna
Kada jednog dana pronese se glas
Primiše ga sela kao s neba spas
Da će se izgradit stanica im crpna.
I izgradiše je. O divnoga djela
Punom snagom radi na obali Save
Nema više svađe ni vode da plave
I pomiriše se zavađena sela.
Ivo Vlahovic
Napomena:
Više o Savi i poplavama možete čitati OVDJE
O izgradnji crpne stanice kojom je spriječen "vodeni rat" između Grebnica i Domaljevca pogledajte fotografije OVDJE
