Promocija webstranice DOM@ljevac bila je u Domaljevcu, 29. rujna 2007. godine
Promotor
Gost promotor internet starnice www.domaljevac.com , org, de i eu, bio je jedan od najboljih novinara Bosne i Hercegovine, rođeni Domaljevčanin Pejo Gašparevic. Hvala mu, sto je našao vremena da bude sa nama.
(Autorizirani Govor Peje Gasparevića nažalost još nemao, ali ćemo ga svakako objaviti kasnije.)
DOM@ljevac u "Dnevnom listu"
Prilog o otvaranju webstranice domaljevac.com u "Dnevnom listu" od 16. listopada 2007. godine, iz pera Peje Gašparevića.
Govor Đure Kesic
Zahvaljujemo se Peji na ovako iskrenim i nadahnutim riječima koje je uputo na račun naseg zajedničkog projekta.
Dragi Domlječani! Danas smo ovdje isključivo Domaljevčani, pretpostavljam jedinstveni u ovom projektu, jer nam u svo ovo vrijeme rada nikada niko nije "dao korpu", naljutio se, suprostavio, omalovažio ili uvrijedio. Samo jedna osoba se nije dala fotografirati. Mi volimo Domaljevac svako na svoj način i to je bogatstvo koje trebamo cijeniti i poštivati. Ja na svoj, Jago na svoj, Pejo Gasparević na svoj, Načelnik na svoj, Belin u Kanadi na svoj, a Lucija koju sada gledam, na svoj način. Ovim činom nismo kupili Domaljevac, nismo ni zakupili, to se ne može, ali jesmo zakupili prostor, internet starnicu, jesmo uložili svoj trud, svoje dargocjeno slobodno vrijeme i novac naravno, da stvorimo nešto na ponos Domaljevcu, nešto sto će ljudima Domaljevca, ma gdje oni bili poslužiti kao podsjetnik svog rodnog kraja. To su prva reagiranja i pokazala. Iz Australije, Frankfurta, Šamca, Domaljevca, Zagreba ...
Uživao sam u ovom i uživat ću sve dokle god budem mogao istraživati. Istraživanje je inače samo po sebi radost. Radim ovo dugo, ali aktivno najmanje godinu i po dana. Zakucao sam na vrata mnogih institiucija, na mnoga vrata naših domaćina i domaćica, istraživao sam podatke koje nisam mogao naći u Markinoj knjizi koja mi je zaista pomogla, prikupio sam sigurno 5 tisuća vrlo vrijednih fotografija koje je malo koji Domaljevčanih vidio, ušao sam u dušu Domaljevačku, sprijateljio se sa nekima s kojima se nikada do tada nisam družio.
Na moju radost, Jago je oduševljeno pristao da bude moj partner u ovom projektu, a nikada se mi Domaljevčani nećemo moći oduziti Perici Misić, našem zemljaku rodom iz Hasića, koji sada sada živi i radi u EDV-branši u Minhenu, koji je virtuozno informatički uglazbio sve ono to smo mi u Domaljevcu pripremili. Prije nekoliko dana je operiran. Odmah poslije operacije, Perica je bio za kompjuterom da dovrši Prvu fazu našeg projekta - web-site Domaljevca. Molio me i tjerao da radimo, kao da se ništa ozbiljno nije desilo u njegovu životu. Nikada u životu nisam sreo osobu veće životne energije, znanja i volje da radi bez kinte za nekoga ili za nešto što nije osobno njegovo. Zamolio me, zdravlje mu nije dozvolilo da večeras bude sa nama, da pročitamo njegovu poruku, kojom nam se želi obratiti. Zamoliću svoju desnu ruku, svoju kćerku Lelu, koja je provela sate i sate kraj kompjutera izmjenjujući E-Mail poruke sa Pericom, da pročita to pismo.
(Tekst poruke - vidi stubac desno!).
Perica mi je slao E-.Mail poruke od sedam sati ujutro do pola četiri ujutro sljedeceg dana. Nikada ga u životu nisam mogao pratiti, pa ni sada.
Jeste li ikada čuli ovu pjesmicu: "Domaljevac, ni selo ni gradu, samo jedno pored puta smradu". Vjerujem da niste. Nisu ovo Domlječani izmislili, ali su nas drugi dugo tako doživljavali. To je prošlo vrijeme. Sad pjevamo . "Domaljevac, moraću te slikat, ne mogu te zaboravit nikad". Fotografije koje sam ja napravio, i svi oni drugi prije mene, prvenstveno fra Pero Orsolić, ovjekovječile su osnovni dio naše povijesti. Predstoji nam drugi dio povijesti kaji se sada živi. Na početku sam bio skeptik. Pogriješio sam nekoliko puta u procjeni. Najlakše mi je postajalo najteže. I obrnuto. Nogomet npr. mi je postala najteža tema, a mislio sam da će to biti najlakša. Tragao sam za fotografijama jer sam to smataro posebno teškim poslom. Lakše sam nalazio starije fotogarfije, nego novije. Lakše sam došao do slike prvog načelnika općine iz tridesetih godina proslog stoljeća, nego do fotografija danasnjeg načelnika - Jose Leovca. Fotografije knezova su mi postale vrlo dostupne. Upoznao sam knezove brkajlije. Svaki mi je dan bio interesantan. Željeli smo da stranica bude raznovrsna i informatički pismena. Jago i ja smo subjektivni, a kako se drugačije i može biti. U isto vrijeme smo se trudili biti i subjektivno objektivni, jer smo u toku ovog projekta bar sto osoba pitali za mišljenje, prije nego što smo donosili neke ključne odluke.
Domaljevac danas ima dvije internet starnice. Zeljko Ćosković je napravio prvi domaljevački web-site www.domaljevac.net. Razlikuje se od nase i uopće nismo konkurencija. Ja ga poštujem i cijenim i ponudio sam mu u ime svojih partnera bezuslovnu suradnju. Zamoliću vas da često posjetite .:d.NET:. Portal Zeljka Ćoskovića jer se u njemu mogu pročitati predivni i premudri tekstovi našeg večerasnjeg gosta promotora Peje Gasparevića.
Svaki dan i svako veče dobivamo mnoštvo ohrabrujućih poruka. Uzimam ih k srcu, ali mi je jednako drago da je to adresirano i na naš Domaljevac. Za sad smo na pola puta. Uradili smo pola posla. Sigurno nećemo stati. Sad će nam međutim biti lakše. Kostur smo postavili. Ilija mi je obećao pomoći oko nogometa, Brana oko kulture, Pejo će oko informiranja... gospodarstvenici oko gospodarstva... Matijas Pejić - naš prvi nogometni reprezentativac će dobiti svoje zasluženo mjesto, Drago Škejin također, Darko Matić, Stamenko Ćosković, Tomislav Ćosković i tako redom. Danas je umro Blaz Koturić. Najstariji Domaljevčanin. A samo prije neki dan sam napisao da je najstariji. Dakle, u ovom poslu nema stajanja. Usudio sam se napisati po nešto i o TOP 10, naših TOP 10 svih vremena. Ovo nije nepromjenljivo. Otvorio sam stranicu TOP 20 i top 100. Pomozite mi da stvorimo tu listu. Domaljevac će nam biti zahvalan. U ovom projektu nema politike. Ovo radimo isključivo zato što volimo Domaljevac. I zato nećemo stati.
Jabuku sam zagrizao, nema mi druge, sada je moram pojesti do kraja.
Hvala.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|