Novo ime u našoj književnosti
MEHMED MALOPARIC IZ ORAŠJA
Mehmed Maloparic iz Orašja
Dakle, izvolite, dobronamjerni ljudi! Pojedinci dobre volje, predsjednici, nacelnici, ministri, duznosnici. Iinstitucije koje se bave kulturom, firme, izdavacke kuce... Mehmed je talent, vjerujte nam na rijec!
Kako nekada, dok sam ja bio mlad, tako i sada kad sam već u poodmakloj dobi, često sam mogao čuti kako se govori da mladima treba dati šansu. Da na mladima svijet ostaje. Da su mladi naša budućnost. Da se prema tome kako se odnosimo prema mladima, vidi kako mislimo na svoju budućnost. I sve u tom stilu. A opet, uvijek se govorilo i to da se tako samo priča, a konkretno se ništa ozbiljno ne poduzima kako bi se mladim zaista pomoglo da se njihov uspon olakša i ubrza. Čak je mnogo primjera gdje im se postavljaju razne prepreke kako bi im se ubila volja da napreduju, ili bar usporila. Onda sam shvatio da sam sada u prilici da se svrstam u neku od ovih navedenih kategorija ljudi: da podržim nekoga mladoga, da ga obeshrabrim, ili da jednostavno ne poduzimam ništa. Odlučio sam se za prvu varijantu. Evo o čemu i o kome se radi:
Preda mnom je rukopis jednog dječaka, srednjoškolca, njegov prvi pokušaj da se isproba kao književnik. Napisao je knjigu od 340 strana A4 formata. Kada se svede na uobičejen format knjige i malo smanji veličina slova, to bi bilo oko 500-600 stranica knjige. Naravno, mnogo stranica ne znači da je to i vrijedno djelo u književnom smislu. Ali sama činjenica da je neko odvojio toliko vremena, i to u tim godinama, zaslužuje da se o njemu razmisli. Kada zavirite u rukopis i shvatite da se radi o romanu, dakle o najtežoj književnoj formi, to je novi argument koji upućuje na prethodni zaključak. A tek kada se upustite u čitanje djela i shvatite da mladić ima dara za pisanje, da su mu rečenice jasne i povezane, da priča ima logičan tok, da su radnje povezane i isprepletene na prihvatljiv način, drugim riječima da knjiga ima i glavu i tijelo i rep, tada ne možete, ako ste imalo dobronamjerni, a da se u vama ne pojavi potreba da podržite takvog mladića, da mu olakšate njegove književne početke. A upravo tako piše mladi Mehmed Maloparić, učenik iz Orašja.
Njegov rukopis, koji je upravo preda mnom, ima naslov "Kalahad – sjenke prošlosti, prvi dio". Dakle, može se očekivati da će biti i nastavaka. U predgovoru knjizi sam autor je ispričao kako je nastala:
''Od kako znam za sebe slušao sam priče o velikim herojima. Gledao filmove, igrao igre i čitao knjige. Svaka je imala svog heroja. U mnoge od njih sam se uživio i divio im se, iako sam znao da su plod nečije mašte. No bili su tako dobro opisani, njihovi postupci tako vjerno osmišljeni da sam vjerovao u njih.
Ali koliko ja gledao filmove i čitao knjige – nešto je nedostajalo.
Ja sam trebao vlastitog heroja, nekoga kome ću ja da krojim sudbinu. Tu se negdje u mojim mislima rodio Kalahad ili baram ideja o njemu.
No niti on ne bi bio ono što jeste da nije bilo ovog žanra kojega ja volim da čitam i pišem. Uzet ću slobodu i reći da je njega začeo J. R. R. Tolkin svojim Gospodarom prstenova. Ta knjiga mi je otvorila vrata u svijet pisane riječi – događaji iz njegovog Međuzemlja natjerali su me da se prosto zaljubim u žanr.
Obuzele su me misli o ratnicima, zvijerima, magiji i velikim pothvatima. O divovskim događajima u koje su upleteni mali ljudi...
...Tada sam jednog dana sjeo za računalo i počeo pisati. Otipkao sam veliki naslov, prebacio na iduću stranicu i stao zuriti u prazan ekran.''
Nakon predgovora, počinje rukopis koji je sastavljen iz pet poglavlja:
- Krhotine mladosti
- Poseban učenik
- Vampir
- Stari dugovi
- Smrt Velverona
Već na početku se osjeća da će radnja biti uzbudljiva, dramatična...(pogledaj desno).
Naravno, neću vam dalje citirati niti prepričavati o čemu se radi u ovom uzbudljivom romanu. To zadovoljstvo ću ostaviti vama, da vam ne kvarim užitak kada knjiga bude objavljena. Moja namjera je sasvim druga, a već sam je nagovijestio na početku ovog teksta. Ovim tekstom želio bih potaknuti sve one koji misle da mladima treba pružiti šansu, da svoju namjeru konkretiziraju upravo u ovom slučaju. Evo nam šanse da pokažemo djelom da podržavamo mlade talente. A Mehmed je talent, vjerujte mi na riječ!
Dakle, izvolite, dobronamjerni ljudi! Pojedinci dobre volje, institucije koje se bave kulturom, firme, izdavačke kuće... Pred vama je neosporan talent, mlad, onaj koga treba sada pogurati i olakšati mu put, ohrabriti ga. Budite sigurni: on će uspjeti i bez naše pomoći. Ali ako ga podržimo, kasnije ćemo biti ponosni i zadovoljni zbog toga, a on će se ponositi nama i svojim zavičajem. Zar nam nije i to cilj?
A Mehmedu poručujem:
Bravo, Mehmede, samo nastavi putem kojim si krenuo, i ne dozvoli da te bilo ko i bilo šta pokoleba. Siguran sam da ćeš biti dobar knjizevnik.
Ivo Kobaš
