"Mesija" na kušnji
Je li isplativo glumiti Isusa?
Što je to odjedanput, sve se živo urotilo protiv karizmaticnog Sudca, pa cak i Crkva?
Piše: Josip Senić
Dosad su protiv Zlatka Sudca agitirali uglavnom neki bezbožnici, bjelosvjetski urotnici, slobodni zidari, jugounitaristi, razni sotonski sljedbenici, Belzebubi, zavedeni pojedinci kao i cjelokupna Masonska mašinerija kojima je jedini cilj bio da mu napakoste, a preko njega i samoj majčici Crkvi. Da je crkva u stanju oduprijeti se ovolikoj sotonskoj sljedbi to je i dokazala kroz dva milenija borbe s istima, i uvijek se uspjela othrvati toj napasti, ali kako shvatiti obračune u vlastitim redovima.
Što je to odjedanput, sve se živo urotilo protiv karizmatičnog Sudca, pa čak i njegova majčica Crkva? Zabranjuju mu sve duhovne obnove, održavanje seminara kao i postavljanje spomenika Hrvatskim braniteljima u Jastrebarskom koji je sam kreirao.
Moglo bi to opet biti neko pronicljivo djelo samog nečastivog. Možda je Crkva sa svetim ocem Papom i njegovom ''nepogrešivošću'', koji polaže pravo nad poviješću pa čak i onome što se nalazi iza povijesti, pravo nad sadašnjošću, budućnosti kao i onim što je dalje od budućnosti, i ovaj put uspjela prepoznati sotonu u obliku Sudca i odlučila protiv njega djelovati ili je možda u pitanju najobičniji sukob interesa. Iako se ne želi javno priznati, ali je činjenica da se radi o velikoj lovi koju Zlatko Sudac uspije skupiti na seminarima putem milodara tj. dobrovoljnih priloga. Možda majčica crkva nije zadovoljna količinom novca koji se od svih duhovnih obnova slijeva u njenu kasicu prasicu.
Postoje još neki momenti koji bi mogli biti presudni u donošenju ovakve radikalne odluke, a radi se o samoj ljudskoj prirodi tj. kompleksu inferiornosti koji mnogi svećenici naspram Zlatka Sudca osjećaju, pa čak i sam nadbiskup Bozanić. Mnogima od njih vjerojatno smeta Sudčeva osebujnost, izražajnost kao i karizma pomoću koje djeluje na sljedbu. Na nekim su seminarima čak i neki Kardinali poput Vinka Puljića bili zasjenjeni Sudčevom pojavom. Da ne spominjem levitaciju i bilokaciju, područja u kojima se Sudac najbolje snalazi, a koja će za navedenu gospodu ostati nedostižna.
Crkva nikad u povijesti nije imala potrebe da običnom puku iznosi neke svoje tajne. Tako će učiniti i ovaj put sa Sudcem. Znači, pričat će se, pokušat će se proniknuti u samu srž ovakve odluke, ali prava istina će se teško doznati. Ono što može znati kler, ne mora i sljedba. Crkva je svjesna da na zemlji postoje tri sile koje mogu da zarobe svijest svoje sljedbe:čudo, tajna i autoritet- ali sve to zbog njihove sreće. Zbog toga će i ovaj put upotrijebiti tajnu, jer zna se pod čije ingerencije spadaju ovakve informacije. Za običan puk sigurno ne, jer je štetno.
U takvoj jednoj konfuziji kršćansko čeljade(sljedba) se nalazi na jednoj velikoj kušnji. Stati na stranu karizmatika Sudca i pobuniti se protiv Crkve, značilo bi stati na stranu bjelosvjetskih urotnika, masona, jugounitarista i ostalih sotonskih zdrugova koji rade protiv interesa Crkve, a koje Papa i njegova ''nepogrešivost'' odmah prepoznaju. S druge strane stati na stranu crkve, značilo bi ništa drugo nego da su od same pojave Zlatka Sudca bili u zabludi, ne uzimajući u obzir ''sugeriranje crkve'' koja im je od samog njegovog pojavljivanja govorila da ne vjeruju manipulatoru. Da možda mnogi ne znaju, ali Crkva je od samog početka upozoravala sljedbu da je Sudac glumeći Isusa želio postati slavan. Ali ako je to tako, što je onda sa Sudčevim ''otvorenim'' ranama i sa stigmama. Pa nećemo valjda sumnjati da je to Sudac sam sebi otvarao rane. Zar to nije Božji znak, kao nagovještaj dolaska Mesije. Ako je to tako kako zbori Crkva, onda smo živjeli u teškoj zabludi.
To je Crkva odmah prepoznala i ''reagirala'', ali narod kao narod voli vjerovati u čuda, diviti se, klanjati pa makar to bili i najveći farizeji. Zar se na Sudčevim seminarima nisu mogli čuti uzdasi nekih starijih žena-''jooooj isti Isus". Ali ne ide to tako sad je šlus, pogotovo ako se uzme u obzir da je Crkvi od svega najvažnija bila samo istina. To svakako možemo vidjeti i danas. Pogledajmo samo kako se Crkveni establišment na čelu sa svetim ocem Papom, obračunava s pedofilima u vlastitim redovima. Tu milosti nema, ako je netko prekršio zakon, sužnja se odmah poziva na odgovornost ili ga se po kazni šalje na Filipine ili u Brazil, pa da tamo u ''sužanjstvu'' među polugolom plemenskom djecom konačno pročisti pedofilske strasti i ponovno vrati reinkarniran. Današnji su mediji također sljedbenici sotonskih zdrugova koji rade protiv interesa Crkve, optužujući i samog Papu kako je tajio pedofile. Crkveno je čeljade preživjelo katakombe, inkviziciju, lomače, španjolsku čizmu, staljiniste i na kraju komunistima začepilo gubicu. Ušutkat će i sva ova medijska piskarala koja samo žele da joj napakoste. Dva ateistička urotnika, Britanski znanstvenik i pisac Dawkins kao i Nizozemski pisac Hitchens idu još i dalje. Oni idu tako daleko da bi njegovu svetost trebalo uhapsiti ako dođe u Britaniju na jednu beatifikaciju. Zaista drsko. Vidjet ćemo hoće li se njegova svetost usuditi tamo otići. Ali s obzirom na sve Papine kvalitete, toj dvojici Belzebuba bi bolje bilo da se s njegovom svetosti ne sučeljavaju.
Ostaje samo još da vidimo tko će iscjeljivati sljedbu ako bi Sudca zauvijek maknuli sa scene. Mnogi su ljudi postali ovisni o njegovim seminarima i iscjediteljskim tretmanima. Poznam dvojicu dečki iz Solothurna koji su osjetili Sudčevu transcendentalnu snagu duha. Jednog od njih tako snažno pogađaju ti tretmani da energiju osjeća po nekoliko mjeseci. Iako se s jednim od njih sporim oko toga, on ostaje pri svom. Naravno ne mogu to osjetiti svi. Mnogi kažu da ne osjećaju ništa. Možda je stvar u vjerovanju. Na primjer, čovjeka koji boluje od raka liječnik može utješiti isto tako kao i drugog čovjeka kojeg se ne laže jer će stvarno biti izliječen. Mora se imati na umu da je liječnikova laž djelotvorna samo dotle dok se ne pojave jasni simptomi bolesti. Sudčevo iscjeljivanje mogli bi također svrstati u istu kategoriju.
Ako je Crkva Sudcu zabranila djelovanje onda sljedba treba biti kušš i mučiti bez obzira na potrebe. Znači Crkva nikada nije zabranjivala božje djelovanje. Dobro nam je poznato koga to Crkva zabranjuje-đavla.
Da li je možda ovo jedna prekretnica koja bi mogla promijeniti budućnost, ili će epizoda zvana Zlatko Sudac završiti u ropotarnici povijesti, ostaje tek da se vidi?
Josip Senić
