Klikni na sliku ili na link:
» http://www.hasic-online.at/03449d9b6d0ed7d0c.php
«Nevremenu, za koje te, Oce molimo da bude zauvijek za nama»
Sutra, 7.12.2008. će se navršiti točno 16 godina i 7 mjeseci od zločina koji se dogodio 7. svibnja 1992. godine, kada su pripadnici srpskih paravojnih postrojbi (sastavljenih uglavnom od domaćih Srba, naših dojučerašnjih susjeda), i postrojbi nekadašnje JNA u skladištu poljoprivredne zadruge u Crkvini ubili i izmasakrirali 16 nedužnih civila, među njima i naše susjede, prijatelje, braću, rodjake...
Njihovi posmrtni ostaci su danas, 6.12.2008., napokon pronađeni... U Crkvini, selu koje više nikada više neće biti ono što je dosad bilo... U Crkvini, selu koje se odsada, nikada, nikada i nikada više, neće moći nazvati selom časnih i poštenih ljudi... U Crkvini, uz rijeku Bosnu, čije vode su se, upravo tu, u Crkvini, zauvijek zaustavile, i koje nikada, dok je svijeta i vijeka, neće moći odnijeti tu sramotu, tu veliku sramotu svih Crkvinjana, mnogo, mnogo veću sramotu nego što je ova rupa u kojoj su pobacani naši najmiliji...
Pusti suze, Hasiću! Pusti suze tugujuće, pusti Hasicu šesnaest suza, za šesnaest godina bez naših najmilijih, šesnaest suza za njihovih šesnaest života! A onda, DIGNI GLAVU! DIGNI GLAVU HASIĆU, MI, TVOJA DJECA, SMO JOŠ UVIJEK TU I JOŠ UVIJEK TVOJI, I TI SI JOŠ UVIJEK TU I JOŠ UVIJEK NAŠ, ZAUVIJEK NAŠ, DOK JE SVIJETA I VIJEKA!
A ti, CRKVINO, SRAMI SE!
Željko Brandić
www.hasic-online.at
Sulejmane Tihicu, svaka ti cast. Bio si covjek. Bio si logoraš. Zatocenik. Pokazao si da si covjek vrijedan divljenja.
Niko ništa nije znao..,
Šutnja posavskih politicara o ovoj masovnoj grobnici u Crkvini govori da se, zapravo, politicari u Posavini ne znaju ponašati politicki.
Sve vam praštamo. Ali, vaše NELJUDE i njihova ZLODJELA, vašu ŠUTNJU i naših ŠESNAEST godina traganja, zaboraviti necemo nikada.
Gdje je Anto Brandic Antee? Gdje su ostali?
Polemike u povodu pronalaženja i ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava iz Crkvine.
Prilog Sime Zarica "Krvavoj antologiji bosansko-hercegovacke poezije".
„NBA-liga“, tako su Srbi zvali zatocenike u sportskoj sali osnovne škole u Bosanskom Šamcu.
Sloba, Francek i Aljo
Iza teškog nevremena opet sunce sija! Tako veli narod. Na(E)dajmo se!
"Jedan narod place, place bez glasa. Ka nebu se diže bezglasni plac. Oslušni nebo, cuješ li krik, krik naroda koji bezglasno place". Iz knjige "Sjene domovine" Snježane i Dragana Delic.
Oslobadanje od tereta krivnje, te opraštanje i pomirenje dubinske su ljudske, politicke i civilizacijske potrebe.
Ne, ne želim zahvaljivati, jer takvi dobri ljudi zahvalu ne trebaju...
I pitaju me danas: - Zasto jaucem nocu? Zasto stenjem i jecim dok spavam? A kako i necu kad sanjam…
Da, to Smrt smrdi.
Mi smo u postrojbama HVO-a ratovali, krvarili, ginuli širom Bosanske Posavine i tada nas niko nije pitao imamo li domovnicu. U pogibelji smo bili jednaki sa ostalima, ali sada više nismo...
Neka se nikada više iz tog vilajeta ne povampire!
Nema velikih i malih (ratnih) zlocinaca...
Blago onome `ko suza ima, u toga srce umrlo nije! - U spomen onima kojima nada ne bijaše lijek, nego produženje boli i patnje i onima kojima suze više nisu tekle...
"U ratu je istina prva žrtva", Aischylos (525-456), grcki pjesnik i tragicar...
Radovan Karadžic, i bez presude Haškog suda, zlocinac nad zlocincima u svjetskoj povijesti nakon Drugog svjetskog rata, ocito nije svojim zlodjelima pogodjen, žali se kao djeca u vrticu i ponaša se kao nedodirljiva mamina maza, "mali klinac" plave, "arijevske" krvi.
«Nevremenu, za koje te, Oce molimo da bude zauvijek za nama»
Stav Covica i njegovog HDZ-a BiH nije stav Hrvatskog naroda!