Ja volim tebe, i tebe, i tebe… dragi
Da li to i ljubav evoluira?
Foto: P. Mišic
Piše: Josip Vučković
Brak na kraju snaga
Ljudi su valjda takva stvorenja da upornošću svojom uvijek naprave ono što im treba. Očito da sve ovo što se događa danas u ovom svijetu i jest njihova nužna potreba. Tako i stremljenja ova u toliku negativnost, pored sveg onog silnog svijetla u kojem bi mogli istinski uživat, pokazatelj su da su došla krizna vremena kroz koja izgleda moramo proći. Kakva li smo mi to bića, kad svjesno bježimo od tolikog dobra na vlastitu štetu? Ipak, tješi me to što znam - da, kada vjetrovi odnesu oblake ponovo zasja Sunce. Znamo, u stvari, da ono neprestano sjaji, te iako i nije baš tako svijetlo sada, nadajmo se da brzo će nam ponovo izaći…
Ja volim tebe, i tebe, i tebe… dragi
Neki dan naletih na čudan oglas, neću ga citirati ovdje, ali bio mi je povod da razmislim malo. Znam da je možda još prerano o tome pisat, barem što se područja tiče na kojem će se ovo čitati, ipak mislim da bi smo trebali zamisliti se malo, pa kad se slijedeći tekst i barem pročita, možda i još nekoga ponuka - na razmišljanje barem, ili da napiše nešto o svijetu u kojemu živimo naše živote i odgajamo našu djecu. Što li nas sve još čeka i kakve li nam se samo pripremaju zamke?
Sigurno je da danas mnogim ‘bračnim drugovima’ nije nimalo lako održati obećanja što si jedno drugom pri stupanju u bračnu zajednicu daju, naročito: - da će živjeti u ljubavi i vjernosti dok ih smrt ne rastavi. Uistinu ih je jako malo koji na kraju krajeva to i ispune! Neki u zajedništvu dožive i duboku starost ali se na prste daju prebrojati oni koji jedni druge nikada ne prevare, a kako vrijeme ide sve ih je manje i manje. Ljudi mogu imati veoma čvrsta stajališta u odnosu na bračnu vjernost ali rijetko se događa da im na pamet nikada ne dođu ‘grešne želje‘ - kako ‘njoj’ tako i ‘njemu‘. Teško je ispuniti obavezu, velik je i odgovoran to zadatak! No, mi ga obećamo s osmijehom - tako lako! A još lakše dolazimo u iskušenja, i gazimo isto obećanje! Zašto ga onda uopće i dajemo? Kako vidim, čini mi se da je samo nekoliko vjerskih organizacija koje su u stanju pomoći svojim članovma da očuvaju jedni drugima obećane bliske osjećaje. Nije više u pitanju hoće li čovjek doći u napast - to je sigurno k’o reći amen! Pravo pitanje je kako ćemo se postaviti kada dođe iskušenje? Što uraditi kada postane gusto, to jest kada se već suočimo s tim da kršimo obećanje? Smatramo se odraslim i odgovornim osobama, morali bismo se pokušati i ponašati u skladu s time, pogotovu tada… Ipak padamo! I to sve češće, a i žešće bogme…
Sedamdesete
Prije nego što su nam došle sedamdesete, ostati vjeran svom bračnom drugu bilo je nekako lakše i uveliko je ovisilo o sredini u kojoj se živilo, kao i o pobožnosti ljudi. Oni su bili naviknuti na odricanja. Bili su zadovoljni kad bi uspjeli naći zaposlenje, kada bi podigli krov nad glavom, kada bi uspjeli sastaviti ‘kraj s krajem‘… A kad bi još našli i neku srodnu dušu koju bi čuvali i pazili! - Uživali su život u svim tim slasnim blagodatima, onako kako se to od njih i tražilo po Božjem zakonu i redu, shodno datu obećanju. Svakako da je bilo i pojedinih koji su to znali zanemarit, no nećemo sad o njima. Bilo je i drugih faktora koji su doprinjeli da čednost braka ostane sačuvana, ipak nećemo ni njih spominjati. Okrenimo se radije onomu što je dovelo do ponašanja koja su danas na djelu, ne u ubjeđenju da je to nešto dobro i da tako treba biti, već tek onako, da spoznamo da nam se približila promjena - radikalnija od svih do sada. Prijeti nam ona da uskoro i dokrajči već dobro nam načetu instituciju braka. Pa, iako još nije stigla u područja naša, sve nam je bliže i uzima maha - kao i sve drugo što nam je jednom odnekuda iznenadno dolazilo do sada. Da, te su nam godine donijele veću seksualnu otvorenost koja je izašla iz intime mnogih spavaćih soba, te nam proširila obzorja koja su se i opet ubrzano popunjavala novim sadržajem. Bilo je puno tih noviteta koji su obogatili život te kod mnogih povećali seksualne apetite. Sve je nekako bilo dozvoljeno, prirodno i poželjno čak. Pojavili su se i kurvari, kako oni ‘pravi‘, tako i oni ‘lažni’, i jedni i drugi su se brojnim avanturama hvaletali među drugarima svojim. Ljudi ko ljudi, svakakvih nas ima, kad čuju kojekakve priče probaju da ih dožive i sami. Pričalo se bogme i da će 2000-te ljudi cestom hodati goli, i sam sam, doduše k’o dijete te riječi registriro, moram priznati da i nisam imao ništa protiv. I kako je bračna nevjera postala svakodnevna pojava i broj rastava je počeo osjetno rasti, naročito među gradskim življem. Tako, i na selu riječ - ‘sramota’ - nije se više čula tako često. Ipak, brakovi su se i održavali - nevjernost se krila od rodbine i bračnog druga onoliko koliko se to moglo, pa kada se za to i znalo, po pravilu se redovito prešućivalo, jer - bolje je bilo tako, davala su se nova obećanja, no nikako je se nije moglo iskorijeniti.
Nova promjena na pomolu
U zadnje je vrijeme seksualna eksplozija na djelu, seks bez ljubavi je dobrano uznapredovao, zagospodario je nad svim na ovoj planeti, evoluirao je u nove oblike. Registrirani brak polako ali sigurno sve više ustupa svoje mjesto tzv. ’divljem braku’. Nije ni to sve, nova pojava koja se tek stidljivo kroz medije provlači, već je odavno na djelu. Seksualne perverzije, i druge devijacije prelijepog prirodnog seksa iz ljubavi, dobile su na snazi i skoro da više i nisu nikakva sramota, o njima se već dobrano piše i govorka. Ali tko je još čuo o ‘otvorenim seksualno ljubavnim odnosima’ koje polako prihaća sve više ljudi. Očito je da se u modernom svijetu javlja neka nova nepoznata pošast koja želi da se utaži, zadovolji i izdovolji. Naročito je to sve prisutnije u velikim gradovima i visoko razvijenim društvima gdje je standard dosegnuo svoje vrhunce, u kojima neki imaju izobilje i ispune si sve svoje želje, a obične radosti odu nepovratno putem pretilosti bez osjećaja… I ne samo kod njih, isprepliću se njihove perverzije s neimaštinom i teškom krizom siromašnih koji su prinuđeni za sitne pare prodati svoje tijelo, ne samo odrasli… da, - čak i djeca!
U stvari, ako čovjek malo bolje razmisli, čini se da je ta potreba za seksualnim promuskuitetom, slična instiktu samom - u nas ljude usađena/urođena, i da mi kao vrsta u stvari i nismo monogami, što će reći da i nemamo prvenstvno potrebu za odnos jedan čovjek i jedna žena. Ipak, taj institucionalni oblik još uvijek zadržavamo. Tomu ponajviše doprinosi njegova jednostavnost - kao onaj koji nam u praksi najviše i odgovara. Jer, možemo li si zamisliti zbrku koja bi nastala da postanemo i službeno polygami - bračni par plus još jedno novo lice; ili, bračni par plus drugi bračni par, pa i više njih tako… Da, kakva bi to zbrka bila? - ne samo u imovinsko-pravnim odnosima već i u rodbinskim, a i mnogim ostalima… Bolje da i ne zamišljamo! Ali, o čemu ja to pričam, gdje to ima? - pitatati ćete se zasigurno. Da, i toga danas ima u ovom svijetu našem!
Kako stvari stoje, čini se da se vrijeme nekako ubrzalo te da se ta ljudska seksualnost raspalila, raspojasala i izmakla kontroli. Naglo nam bljuje nove varijante umnogome složenije od svih do sada. Nije više dovoljno prevariti bračnog druga, već se sve smionije to prikazuje kao potrebu koja se prirodno treba zadovoljiti, štaviše, ne treba se nevjeru ni tajiti, nego je o njoj poželjno i otvoreno govoriti. Bračni zavjeti nisu više na snazi. A koja je to budala, kad ih je dala, i mislila zbilja baš tako? Nije li to sve samo proforma koja se, eto, mora kobajagi zadovoljit? Ništa nam više iskreno nije! I kad varamo sami sebe, žena vlastita čovjeka ili čovjek vlastitu ženu, kako nećemo i druge drage i nedrage ljude, pa i samog Boga? A ‘ko zna da li on i postoji uostalom? Ni u šta sigurni više nismo, osim u onu poznatu: u sebe, na sebe i pod sebe (use, nase i podase). Eto, kakvi smo mi ljudi: u izvanjštini gospoda i sveci a unutar u sebi sami smradež!
Ogoljena golotinja do same kosti
A kad se sve karte na stol bace i kada se ogoljenost naša pokaže u svoj svojoj bijedi, neki se pošteno i raziđu, ili pak brak ostane kao interesna sfera i svak svoj život živi. Poneki shvate da u stvari u tome i nema ništa loše, pa stare navike usklade s novim i obogate si život, odluče ipak ostati u zajednici - neovisni, ili pak naprave i korak dalje - ostaju skupa; samo što u ovom slučaju, svoju potragu poradi većeg zadovoljstva i još proširuju, tako da umjesto samo njih dvoje, biva i još poneko… Brakovi ulaze u novi krug - pojavljuje se i treća osoba koja dobiva legitimitet za bračni krevet. Ni tu nije kraj - takvi stupaju u kontakte sa sebi sličnim. I nastaje, eto tako, nova životna forma, u kojoj čovjek i žena imaju odnose međusobne a i sa više partnera odjednom - prostoprošireni brak reklo bi se, zajednica u kojoj sve funkcionira na potpunoj slobodi. Svi su učesnici iskreni u svemu, to jest nema potrebe da se išta taji, stvar se valja sve dok ide dobro - dok se ne izdovolje i ne pojave nove želje. Takvi otvoreni odnosi mogu funkcionirati na više načina ali zajedničko im je da svi koji su u nj. uključeni dobro znaju što se to događa u stvari. Na taj način oni se ograđuju od obične nevjere, a ako se osjećaj krivnje i pojavi, on postaje zajednički teret. No, privremena zadovoljština je puno veća i svaka eventualna neugoda istog trena i ishlapi. Ostaje otvoreno pitanje: A gdje je tu razum? - nema ga, sve je samo orgijanje: u se, na se i poda se! Takvoj devizi razuma i ne treba.
Časopisi, televizija i internet doprinose da se o tome počinje i javno raspravljati. Samim tim potencijalni kandidati bivaju upućeniji i slobodniji te polagano istupaju sve smjelije i otvorenije.Tako i Carla Bruni Sarkozy objašnjava kako ona opravdava ‘otvorene seksualno ljubavne veze‘. Pojedine slavni bračni parovi priznaju, da imaju i zajedničke ‘skokove sa strane’ - izvanbračne izlete; to ih stimulira kažu, i daje im nove snage. Oprah Winfrey je sama posvetila cijelu emisiju na tu temu. U oktobru prošle godine hiljade simpatizera slobodnih seksualnih odnosa otvorenog tipa okupilo se na njihovom redovitom godišnjem okupljanju u New Yorku. I ljudi probaju - a što i ne bi, pa to je tako normalno! Da li? Već se pojavljuju i oglasi tipa:
Bračni par slobodnih … radi zajedničkog druženja traži … slobodan par… Razmišlja li se o posljedicama, može li se vidjeti i dalje od vlastita nosa? Ali, što to pitam, valjda napisah malo prije da razumu tu niti nema mjesta.
Vratimo se na kraju jednom od podnaslova ovog teksta. Zamislimo si zgodu u kojoj se nađe nekoliko osoba u toj kako kažu ‘otvorenoj slobodnoj ljubavi‘: Ona svome dragom nježno kaže: - Volim te! Zatim priđe drugoj osobi do sebe i s osmijehom joj zavodljivo veli: - Volim i tebe! Ne, nije to sve, dok grli trećeg, šapuce mu na uvce - I tebe…volim dragi! I svi stvarno - i počinju da se vole, i to onako...
I otvara se pitanje još jedno: - Da li to i ljubav evoluira? Nije mi poznato, ali vidim da nam se sprema nešto gadno, baš jako gadno! Da li?
Josip V.
Januar 2009.
