Liga Be Ha
Pismo iz Kine II
Nakon što smo se upoznali sa stanjem u nogometu koje je prethodilo ovom sadašnjem u kineskoj provinciji Be Ha, idemo dalje.
Dakle, definitivnim raspadom Ju Ga lige, nove lige koje su nastale iz nje morale su se boriti za svoje mjesto pod suncem. Trebalo je prvo srediti stanje u vlastitim redovima, a tek onda tražiti prijem u FIFA. Ali stanje u vlastitim redovima je bilo očajno. Dotadašnja tri prvoligaša od četiri, koliko ih je bilo, željela su svaki za sebe vodeću poziciju. Iz kluba Boš Nja su smatrali da su oni, pošto imaju najviše navijača, zaslužili mjesto predsjednika NS.
Klub Sr Bi je smatrao da oni, pošto imaju najbolju opremu, a i pomoćni stadion, a to su svojom ispravnom politikom, znanjem i vještinom izborili od Ju Ga lige, zaslužili mjesto predsjednika. Uostalom, Smatrali su još da istinski klub Boš Nja i ne postoji, nego da su to bivši igrači njihovog kluba koji su se nekada davno posvađali sa matičnim klubom i promijenili dresove. A klub Hr Va, koji je imao najmanje navijača, smatrao je da ima najsposobnije stručnjake, da su financijski najjači i da imaju najbolje veze u FIFA-i i da im to daje za pravo da imaju svog predsjednika. I oni su imali primjedbe na Boš Nja, jer su smatrali da su to bivši njihovi igrači koji su se odmetnuli, a ne iz kluba Sr Bi. Pripadnici četvrtog kluba Ju Go su odmah vidjeli da su im šanse nikakve da dobiju mjesto predsjednika, i predali su se bez ozbiljnijeg okršaja.
Čak i kad su se klubovi prividno dogovorili i na osnovu toga primljeni u FIFA-u, poslije toga se nisu mogli dogovoriti o nastupu u zajedničkoj ligi. Formirali su svako svoju kako bi se izbjegli sukobi na stadionima. Ali sukobi se nisu mogli izbjeći. I u vlastitim ligama je bilo dovoljno razloga za nered. U Boš Nja ligi su se trzavice naslućivale već prilikom izbora predsjednika. Najviše glasova je dobio Fi A zvani Ba, ali je on bio bez zatvorskog iskustva, što je tada bilo neoprostivo. To je značilo da se nije dovoljno iskazao u borbi protiv Ju Ga lige. U stvari, da precizniji budem, imao je on zatvorskog iskustva, ali ne iz patriotskih razloga, a to nije imalo istu težinu i nije se brojalo. Tako je za predsjednika izabran drugoplasirani, provjreni kadar, sa dugogodišnjim iskustvom pravog zatvorenika, zbog pravih razloga. Bio je to Al I Ze, koji se kasnije pokazao kao veliki strateg i vizionar. Doduše, priznao je jednom prilikom da ujutro misli jedno, u podne drugo, a navečer treće, ali za ta teška vremena to je bilo normalno.
Ali Fi A zvani Ba je stalno imao na umu da je on dobio najviše glasova navijača, a da je tek na sjednici Predsjedništva popustio i odrekao se mjesta prvog čovjeka. Zato je smatrao da se njega više treba pitati, što Al I Ze nije podnosio. Došlo je do sukoba u kom je Fi A zvani Ba optužen za namještanje rezultata na utakmicama. Na jednoj utakmici je opužen da je namještao rezultat za obje suprotstavljene ekipe, pa je jedva živu glavu izvukao. Pobjegao je kroz prozor svlačionice i to preko teritorija oba protivnička kluba i to, što je još apsurdnije, uz pomoć uprava i jednog i drugog kluba. I ne samo to: sa njim su pobjegli i brojni njegovi navijači, a da im neprijatelji nisu ometali put. Nakon toga se više nikada nisu ozbiljnije oporavili.
Ni u ligi Sr Bi nije bilo bez problema. Mada su od susjedne provincije dobili ogromnu pomoć u opremi, trenerskom kadru, igračkim honorarima i u početku počeli nizati pobjede, opet su kola pošla nizbrdo. Nije bio problem što je predsjednik Ra Ka previše klupskih para štetivao u kasinima i razbacivao ih na sve moguće načine, nitu u tome što su se pojedini treneri, predsjednici klubova, pa čak i obični članovi uprava toliko osilili da su uzimali neograničena prava u svoje ruke. Nije problem bio ni to što se Ra Ka toliko osilio da je cjelokupnoj Boš Nja ligi prijetio čak fizičkim istrebljenjem, nego što su još neki njemu bliski ljudi htjeli da imaju ovlaštenja predsjednika Ra Ka. Predsjednik Izvršnog odbora Mo Kra, upravo izašao iz najbolje škole, iz istražnog zatvora, stalno mu je puhao za vrat. Trener Ra Mla je bio toliko jak da je Ra Ka, kada ga je kasnije pokušao smijeniti i preuzeti i mjesto trenera, polomio zube. Igrači su bili uz trenera. Trener Ra Mla do tada nije imao zatvorskog iskustva, što su mu ostali iz vrha, koji su bili puni tih iskustava, stalno prigovarali. Međutim, kasnije je ovaj sve njih prevazišao jer je toliko tražen od zatvorskih vlasti da mu ostali ni na ruke ne mogu politi. Jedino se predsjednik može mjeriti s njim i na ovom polju.
Ali ni Hr Va liga, mada najmanja, nije ništa manje zanimljiva. I oni su dobili ogromnu pomoć iz susjedne provincije i ničega im nije nedostajalo. Samo su izmijenjali nekoliko predsjednika dok nisu našli onog koji je odgovarao susjednoj provinciji. Naravno, i on je bio sa najviše zatvorskog iskustva, jer kakav bi predsjednik bio, pogotovu u takvom okruženju, bez tog vida obrazovanja?! Ama pojela bi ga noć u trenu! I tako je Ma Bo došao na tu poziciju i stvar čvrsto držao u svojim rukama. Posebno vreće novca koje su dolazile iz susjedstva. Preciznije rečeno, ispočetka su to bili kamioni novca jer je u to vrijeme bila neka frka oko zamjene novčanica. On je bio široke ruke, pa nije sve sebi ostavljao, nego je dijelio i svojim članovima uprave, a i navijačima koliko je ostalo. Slagao se dobro i sa protivnikom Ra Ka. Čak su se dogovarali i da skupa nadigraju zajedničkog protivnika Boš Nja. Dogovorili su se veoma lako i o granicama dvaju nogometnih saveza koja je išla rijekom Ne. Pošto tu nije bilo mjesta za Boš Nja, dogovorili su se da njih smjeste na granicu, tj. u rijeku Ne. Kako je to bilo veoma smiješno, naravno da su se na to nasmijali, kao pravi prijatelji, što i priliči u tako ugodnim, opuštenim i bratskim susretima. Ipak, ova zamisao nije do kraja ostvarena. Protivnici u vlastitim redovima su ubijedili Ma Bo kako bi bilo lijepo da umre, jer će mu tada podići veliki spomenik. A ako bude čekao, ko zna...
I tako se natjecanje odvijalo u tri lige, koje FIFA nije priznavala. Svjetska organizacija je tražila da se objedine i dozvoljavala da samo jedan klub, pobjednik, može ići na međunarodnu scenu. Kako se rukovodsva tri lige nisu mogla dogovoriti, FIFA je raznim metodama uspjela da ih makne sa pozicija koje su zauzimali i postavi nove koji su bili tolerantniji. Ili se bar tako činilo. A kasnije? E, to ćemo u sljedećem pismu.
Iwo Cho Bash
stalni dopisnik iz Kine
ivokobas@yahoo.co.uk
