TURSKE ZASTAVE ZNAK TURKONOSTALGIJE?
OZRAČJE STVORENO NEDAVNOM NOGOMETNOM UTAKMICOM IZMEĐU HRVATSKE I TURSKE ANALIZIRA NAŠ SURADNIK, NOVINAR HINE, PEJO GAŠPAREVIĆ
Zašto je nogometna utakmica reprezentacija Hrvatske i Turske na Europskom prvenstvu i pobjeda Turaka na penale u većinskim bošnjačkim područjima u BiH praćena masovnim isticanjem turskih zastava? Nekoliko dana uoči utakmice u dijelu medija je stvarana atmosfera događaja visokog sigurnosnog rizika. Takorekući i za Hrvate u BiH koji su priželjkivali pobjedu Hrvatske, i za Bošnjake koji su se navijački svrstali uz Tursku reprezentaciju, utakmica u Beču poprimila je narav "dana D". Među navijačima, što javno, što pritajeno, proradili su resentimenti: jedni su utakmicu doživljavali kao priliku da se (re)afirmiraju kao predziđe kršćanstva, a drugi su u utakmici vidjeli šansu da Turci makar nogometnom loptom pokore Beč ako im to nije uspjelo u vojnom pohodu za vrijeme Otomanskog imperija. Još jednom je potvrđena teza da je nogomet često - više od igre.
Znakovito je da je protursko oduševljenje najsnažnije buknulo u Sarajevu. Upravo iz sarajevskog političkog, intelektualnog i medijskog krajolika godinama se kritizira navijanje Hrvata iz BiH za Hrvatsku ili Srba za Srbiju. Sada su, čini se, maske potpuno razgolićene sarajevkom navijačkom veselicom za Tursku. Navijačko nadmetanje, neki ga nazivaju sukobljavanje, Hrvata i Bošnjaka u povodu nedavne utakmice Hrvatske i Turske izaziva i suprostavljajuća tumačenja istaknutih pojedinaca.
Primjerice, dr Hilmo Neimarlija ispoljenu navijačku netrpeljivost Hrvata i Bošnjaka tumači kao trzaj ne tako davnih ratnih zbivanja. "Osobno smatram da je ovdje riječ o recidivima ratne prošlosti, da su to tragovi frustraciaj recentne prošlosti, ali i nemogućnost zadovoljavanja potreba sadašnjosti i budućnosti", kaže dr Neimarlija.
No, dr Ivo Komšić ne dijeli ovakvo Neimarlijino promišljanje. Po shvaćanju dr Komšića ovaj sukob ne može se pravdati ratnim frustracijama "jer ovi mladi ljudi se i ne sjećaju rata, bili su mali ili nisu ni bili rođeni". Mladi ljudi su, po tumačenju dr Komšića, žrtve indoktrinacije. "Njih politika, škola, obitelj i vjerske zajednice sustavno indoktriniraju i razvijaju neprijateljstvo prema Republici Hrvatskoj", ističe Komšić.
Ova Komšićeva dijagnoza je upozoravajuća jer implicira postojanje široke fronte (politika, škole, obitelj i vjerske zajednice) proizvođača "neprijateljstva prema Republici Hrvatskoj". Dr Komšić odmjereno ali i konkretno upire prstom kako će struka i politika morati odgovoriti zbog čega Bošnjaci navijaju za Tursku, u čemu traže identifikaciju s Turskom pa su turske zastave, na dan odigravanja utakmice, bile, kako se izrazio, sveprisutne u dijelu BiH u kojem dominantno žive Bošnjaci. Turske zastave, kojima su Bošnjaci navijali za nogometnu vrstu te zemlje, imale su znakove polumjeseca i zvijezde.
Wikipedia objašnjava da simbol polumjeseca i zvijezde na Turskoj zastavi "danas uglavnom povezan s Islamom bio je korišten na području Male Azije i od strane turskih naroda prije nastanka Islama". "Zastava (Turska) ima kompleksno značenje. Gotovo je identična posljednjoj zastavi Otomanskog carstva iz 1844. godine", navodi Wikipedia.
Ovakvo objašnjenje sugerira mogućnost da se upotreba Turskih zastava u BiH Gospodnje 2008. godine interpretira kao znak Bošnjačkog žala za prohujalim Osmanlijskim vremenima. Drukčije rečeno, vijorenje turskih zastava u BiH može se tumačiti manifestacijom turkonostalgije. Neki će možda i isticanju Turskih zastava "u dijelu BiH u kojem dominantno žive Bošnjaci" vidjeti simptome eventualne bošnjačke političke teritorijalnosti.
No, u svestranijem razmatranju "fenomena Turskih zastava" u BiH korektnim se čini uočiti još jedan važan momenat. Neće se pogriješiti ako se kaže da Bošnjaci, kao najveći stradalnici u proteklom ratu, tragaju, osim Američke zaštite, i za čvrstim savezništvom neke od snažnih zemalja iz islamskog svijeta. Turska je, zasad, jedina od islamskih zemalja članica NATO-a, a osim toga ambiciozno pretendira i na članstvo u Europskoj uniji. Takva pozicioniranost Turske na među narodnom horizontu može među Bošnjacima razvijati dodatne emotivne sklonosti. Sa takvom vrstom energije treba pažljivo baratati i ne osuđivati je unaprijed. Ali, to onda znači da se u bošnjačkom miljeu trebaju odvikavati navike apriori kritiziranja emotivne povezanosti Hrvata iz BiH s Hrvatskom ili Srba iz BiH sa Srbijom.
U ovom dijelu svijeta stvara se novi repertoar raspoloženja.
Pejo Gašparević
pgas@hina.hr
