OPASNOST TIHOG NESTAJANJA HRVATA KATOLIKA U BIH
UPOZORENJE BISKUPA O STALNOM SMANJENJU KATOLIKA U BiH TREBA OZBILJNO SHVATITI
Piše: Pejo Gašparević
Može li se zaustaviti iščezavanje katolika iz BiH? Ovo pitanje zaslužuje da ga se postavi nakon najnovijeg upozorenja Biskupske konferencije BiH da se broj katolika stalno smanjuje i kako se taj trend neće moći zaustaviti ne bude li dovoljno političke spremnosti da se katoličkim vjernicima pomogne u stjecanju ravnopravnosti. Biskup Banjalučki Franjo Komarica je izvjestio kako se samo u njegovoj, od katolika već opustošenoj, biskupiji u zadnjih godinu dana broj katolika smanjio za 500. Dakle, umjesto povratka nastavlja se odlijevanje Hrvata katolika iz BiH.
Odluke bez Hrvata
Biskupi i Crkva su među rijetkima koji izražavaju zabrinutost takvim razvojem događaja. Opasnost tihog nestajanja katolika-Hrvata, kao konstitutivnog naroda, iz BiH time je evidentnija uzme li se u obzir rasprostranjena i diplomatska i politička ravnodušnost na takav demografski smjer. Katkad se čini da je već stupio na snagu proces navikavanja na stanje u kojem se Hrvate katolike više ništa ne pita, nego se sve važnije odluke prepuštaju Srbima - koji su Republiko Srpskom stekli 49 posto teritorija BiH, i Bošnjacima - koji brojčanom dominacijom bez znatnijih poteškoća mogu vladati Federacijom.
Dvoentitetski ustroj
Takva realnost pruža informaciju da je BiH, osim nestajanja Hrvata katolika, istodobno zahvaćena i odumiranjem zemlje koju se definiralo kao "i hrvatsku, i bošnjačku i srpsku".
Sadašnjom nezavidnom situacijom u koju su zapali katolici u BiH, čini se, stižu na naplatu golemi propusti one politike i njenih protagonista koji su se nazivali zaštitmicima interesa hrvatskog naroda. Nije udaljavanje od istine ako se kaže kako razvoj prilika pokazuje da je nakrupniji propust napravljen potpisivanjem ovakvog Daytonskog sporazuma s dvoentitetskim ustrojem BiH i ostavljanjem Hrvata katolika bez instrumenata zaštite ravnopravnosti. Takvoj ocjeni može se suprostaviti objašnjenjem kako je pritisak na potpisivanje Daytonskog sporazuma bio nesnošljiv te ga se, po tom tumačenju, nije moglo odbiti.
Hrvati u BiH se ni po koju cijenu ne bi smjeli dati odvratiti od političko-diplomatske ofenzive za ispravljanje daytonske nepravde. Hrvatski političari u BiH se žurno trebaju osloboditi ljušture međusobnih potkopavanja i početi proizvoditi prodornije diplomatsko-političke akcije. Za početak zaustavljanja nagomilavanja vlastite pasivnosti vodstva hrvatskih parlamentarnih stranaka u BiH trebaju se zajedno obratiti na sljedeće adrese: Vladi SAD, Vatikanu, Državnom vodstvu Hrvatske i Predsjedništvu BiH.
Pri tomu je posve dovoljno zatražiti objašnjenje samo na jedno pitanje: Prihvaćate li iščezavanje katolika-Hrvata iz BiH?
P. Gašparević
pgas@hina.hr
| Reagiranje: |
Ko je kriv?
Može li se zaustaviti iščezavanja katolika iz BiH? Pa valjda i ostalih Hrvata (ateista i drugih) iz BiH, bez obzira na to što su Hrvati u BiH uglavnom katolici?
Kao prvo pogrešno je govoriti iz BiH. Pola BiH je srpska, a tamo Hrvata praktično nema, tako da je ovakva pitanja besmisleno postavljati. Dakle usredotočimo se na FBiH. Bojim se da se netko malo kasno sjetio za bosanske Hrvate. Na papiru (po ustavu) Hrvati su još uvijek konstitutivni narod u Bosni. Ali u stvarnosti su nacionalna manjina, bez obzira što još uvijek drže getoizirana područja u nekoliko bosanskih enklava.
Dakle, ostali su nam još hercegovački Hrvati. Njih mi je najviše žao. Oni djeluju kao jedna cjelina, ali im je najmanje stalo do BiH.
Kasno Janko na Kosovo dođe. Ili kako se kod nas popularnije kaže; Sjetila se Mara da je pod njom bara. Ili kako jedna pjesma kaže, 'ko je krivac, ti il' ja, kaži srećo nek' se zna...
Zna se krivac. Ništa se ovdje (u BiH) nije desilo slučajno. I nemam namjeru sada upinjati prstom na nikoga. Ali najlakše se napraviti lud.
Situaciju u Posavini najbolje poznajemo, pa nam je nekako najlakše govoriti o nama. Pa recimo, zapita li se itko, kuda to mi idemo, kada gotovo svaki drugi Hrvat koji živi u Posavini ima dvojne osobne karte. Takvi ljudi uglavnom vode ovaj naš narod. Kako im vjerovati da se oni bore za opstojnost hrvatskog naroda u BiH. Ponovit ću: najlakše je napraviti se lud.
Primjer iz Žepča. Ratni vojni invalid (100%) i supruga mu također RVI (60%), živi u žepču i nema zdravstveno osiguranje. (izvor: www.hvidra.net) Ne može ga dobiti. U općini mu kažu da nema pravo na osiguranje. A vlast u općini su naši ljudi. I ovdje bi mogli poslužiti se izrekom da je čovjek čovjeku vuk. Samo bih je malo parafrazirao i rekao Hrvat je Hrvatu vuk.
I pitamo se zašto nas je sve manje u BiH. Zbog nas samih. Nitko nam drugi nije kriv. A i među namo nismo svi jednaki krivci. Od onih zaslužnijih postoje još zaslužniji, ali i jedni i drugi prave se nevješti.
Srbi su prakticirali u sličnim okolnostima reći; Tko nas bre zavadi? Ovi naši sada kukaju; Tko nas iseli?
Budi volja tvoja, kako bijaše na početku tako i sada i u vijeke vjekova...
(Autor poznat uredništvu)
A ostali?
Ovdje se izrazava briga samo za katolike. A sto je sa Hrvatima koji nisu katolici? Oni trebaju seliti?
"Sami sebi krivi"
Biskupi su koristili termine "katolici" i "katolički vjernici" na koje sam se ja u svojoj analizi oslonio. Ja kao analitičar (novinar), po žurnalističkom kodeksu, imam obvezu pri prenošenju nečijih stavova ili pri pozivanju na nečije stavove, voditi računa da ih prenosim autentično, a ne onako kako se netkomu sviđa ili ne sviđa. To je stvar metodologije o kojoj se uči na svim novinarskim fakultetima i koju prakticiraju sve ozbilne redakcije i novinari.
Osim toga, biskupi su vjerski velikodostojnici pa je posve logično da oni najprije imaju u vidu vjernike i u tom kontekstu, načelno se u ovom slučaju, ne može niti njima prigovoriti.
No, bez obzira na sve to čitateljeva intervencija je je posve legitimna i ona pokreće pitanje što sa onima koji nisu vjernici. Tako postavljenom pitanju se takoder ne može prigovoriti. To, također može biti predmet analize, ali ja sam ovaj put kao povod uzeo stav biskupa.
Čitatelj upozorava da smo "sami sebi krivi". Ta teza, samo drukčije formulirana, u srži je i moje analize. Jer ja upozoravam u tekstu kako nezavidnom situacijom Hrvata katolika stiže na naplatu ona politika koja je sebe smatrala zaštitnikom interesa Hrvata.
P. Gašparević
