Mangupska posla

USKRSNJA CESTITKA

Svakom autoru je lijepo čuti kada sazna da ga drugi citiraju, komentiraju. Tako smo i mi bili obradovani da je sočni komentar našeg priloga „Bolje rat nego dat!“, na webstranici www.tolisa.info podignut - umjesto njihove čestitke za Uskrs!

(Obraz toliške webstranice je spasio gospodin Vinko Markelić svojom osobnom čestitkom u Knjizi dojmova.)

TABLICA MNOŽENJA

I upravo dok smo pisali ovaj odgovor, stiže nam jedna E-mail poruka sa sljedećim vicem:

Dolazi Cigo u zgradu Lutrije da kupi loz, unutra veliki red, a on se dere sa vrata:
„Sačuvaj mi broj 56! Ooobavezno da mi sačuvaš broj 56“!
„Dobro cigo, sačuvaću ti, nemoj da se dereš"
I dođe on na red i kupi lutriju sa brojem 56.
Na izvlačenju dobije Cigo premiju – MILION EURA! Dolazi u Lutriju da kasira dobitak.
„Kako si znao da će dobiti baš loz broj 56?", pita prodavac.
A Cigo će ti: "Pa, znaš kako, jednu noć ja sanjo sedam lepe devojke kako igraju, sledeću noć ja sanjo sedam beli' konji kako trče i – ja POMNOŽIO!“

Baš hvala pošiljaocu, ušpara nam vrijeme za dumanje, uvod za pisati. Baš tako nekako slično gospodin Damir Oršolić je svoja mišljenja pogrešno pomnožio sa argumentima, očekujući valjda da mu loz bude izvučen! Ali, „lutrija – ko lutrija“!

MANGUPI ONLINE

Obradovala nas je dakle činjenica da nas ljudi čitaju i osjećaju potrebu da to što su pročitali trebaju komentirati. Ali način na koji je to u ovom slučaju urađeno, zaslužuje samo jednu ocjenu - MANGUPSKA POSLA! Zašto jedno poželjno reagiranje na naš prilog smatramo magupskim poslom?

Damirova poruka

U četvrtak, 20.03.2008 dobili smo E-mail poruku od Damira Oršolića u kojoj nas izvještava da je na tolisa.info podigao svoj komentar naših priloga o promjeni imena Donja Mahala.

Na tu poruku smo odmah odovorili: "Poštovani gospodine Orsoliću, hvala vam na poruci i mišljenju koje ste napisali na tolisa.info. Mi nemamo (ne želimo imati) mogućnost anonimnog komentiranja, ali ćemo zato svako mišljenje, svejedno da li je s našim suglasno ili ne, rado objaviti.Tako i Vaše. Molim Vas da pošaljete tekst za objavu. Lijep pozdrav, DOM@ljevac".

Istog dana šaljemo sljedeću poruku na uredništvo tolisa.info: "Štovano uredništvo tolisa.info, u svezi sa aktualnim prilozima (Donja Mahala) na Vašoj naslovnoj stranici, a koje bi vrlo rado prenijeli na domaljevac.com, kada i ako nam autor(i) da(ju) suglasnost, molimo Vas da nam odgovorite da li su prilozi stav autora ili tolisa.info? Unaprijed zahvaljujemo na odgovoru. Srdačni kolegijalni pozdravi, Uredništvo domaljevac.com."

Knjiga dojmova

Obzirom da odgovor na naše poruke nismo dobili, kako od Damira Oršolića, tako ni od uredništva tolisa.info, poziv za dopušenje da tekst prenesemo i objavimo na domaljevac.com, 21.03.2008 šaljemo javno - upisom u Knjigu dojmova www.tolisa.info.

Umjesto da nam odgovori i pošalje tekst za objavljivanje na domaljevac.com, Damir Oršolić se nama ne javlja, ali šalje tekst na objavu drugim webstranicama! Tako saznajemo da je njegov tekst objavljen na posavinax.com. Odmah nam je bilo jasno s kim i kakvog posla imamo (pogledaj naslov)!

KOMENTAR DAMIRA ORŠOLICA

Naravno, ne komentira se samo tako da se kaže kako je sve odlično, nego i da se kaže da nešto nije kako treba i da se predloži kako bi trebalo napisati. Ali pojedini dijelovi teksta u kojima se iznose netočnosti i neosnovane optužbe i insinuacije, privukli su našu pozornost. Inače, komentar sam po sebi našu pažnju ne bi zasluživao

Autor za činjenice prihvaća ono što on želi da je činjenica, bez obzira što za tvrdnje nema nikakvog osnova. Argumente prihvata samo onda i tamo gdje se slučajno poklope s njegovim mišljenjem. Zato smo svjesni da sve što u produžetku napišemo neće njegovo mišljenje niti za milimetar pomaknuti, ali pišemo zbog drugih čitatelja koji će već znati razlučiti argument od insinuacije, stvarnost i realnost od želje.

Pošto nam autor i uredništvo tolisa.info nisu do danas poslali tekst na objavu, niti uopće odgovorili (kako nam to poznato zvuči!) na naš zahtjev, tekst smo preuzeli sa „freenet“ stranice posavinax.com. Integralnu, nekomentiranu verziju tog teksta možete pročitati na toj webstranici, a mi ćemo da zavirimo malo u njegov tekst i njegove „argumente“, te naše opaske iznositi onako kako je tekst Damira Oršolića pisan:

Gledajući malo naše posavske stranice prije pola godine svratio sam do Domaljevac.com-a i malo čitao. Za neupućene radi se drugoj stranici Domaljevca (ipak je Domaljevac naše veliko i ponosno selo), prva je Domaljevac.net koja je valjda prva stranica nekog sela u našem dijelu Posavine!

(Nebitno je, ali nije točno, prve posavske webstranice su se pojavile puno prije domaljevac.net, točno je da je .:d.NET:. oficijelna, a DOM@ljevac neovisna stranica, ali je točno još nešto – da se konceptima i sadržajima međusobno dopunjujemo, a ne konkurirarmo.)

Radi se o jako kvalitetnoj stranici sa puno dobrih tekstova i sa puno dobrih ideja, sa puno uhvaćenih trenutaka iz povijesti koji su sačuvani od zaborava i na tome im treba biti zahvalan. Ali...

Hvala. Kako je autor zamislio u to uklopiti proturiječja u vlastitom tekstu koji slijedi, nije nam poznato?

Mora postojati neko ali! Stav autora u određenim člancima, suzdržat ću se kakav je jer svatko ima pravo na svoje mišljenje, izaziva potrebu za komentarom i za dizanjem glasa.

To je OK. Tamo gdje nema različitih mišljenja – tamo se NE MISLI? Mislimo pritom i na mišljenje koje je Damir iznio. U tom pravcu, podržavamo pravo iznošenja drukčijih mišljenja, i naše pravo da prokomentiramo. Ali ne i pravo na laž i insinuacije, ni Damiru, ni nama.

KUKAVICJA JAJA

Autori, valjda svjesni da većina Domljačana a i Posavaca ne dijeli njihovo mišljenje onemogućili su komentiranje članaka (nema ih ni na www.tolisa.info , ali ima knjiga dojmova gdje se mogu ostaviti komentari, dojmovi). Doduše imaju stranicu gdje stavljaju probrane komentare ljudi. Među prvima sam bio i ja, oduševljen idejama, dao sam jako pozitivno mišljenje. Naravno, one loše neće objaviti, možda umjereno loše da stvore privid kako objavljuju sve što je kvalitetno kritički obrazloženo!

Neprofesionalno i sramotno je tvrditi nešto za što nema nikakvih dokaza i što nije ISTINA. Niti jedan potpisani komentar upućen na DOM@ljevac nije ostao neobjavljen niti izbrisan! SVI, ama baš svi (moramo po turski:-)) dosadašnji komentari koji su POTPISANI su objavljeni, čak neki i koji nisu bili potpisani, a koji su bili protiv našeg mišljenja! Tekst na tolisa.info je doduše objavljen uoči Uskrsa kada su jaja na cijeni, ali ne kukavičija koja nam se neosnovano podmeću! ("Domljačani" akceptiramo kao grešku na tipkovnici?)

Naš stav je o tome je u više navrata objavljen na stranici, a možete ga pročitati OVDJE (Tamo gdje je rijeka Sava...).

Ovdje se radi o tvrdnji da se kod nas pravi selekcija pisama koja će se objavljivati, a koja ne, te da ne objavljujemo ona koja nam ne odgovaraju. I ovo se ne iznosi kao pretpostavka, kao mogućnost, nego kao tvrdnja, kao prava pravcata istina! Ako je to istina, molimo gospodina Oršolića da nam kaže samo jedno ime i samo jedno pismo koje je bilo upućeno nama i potpisano, a da ga nismo objavili? Ako postoji, odmah ćemo ga objaviti i javno se ispričati i onome ko ga je poslao, i Damiru i čitaocima. Ili, još bolje, neka to objavi Damir na svojoj stranici. Ali mi pouzdano znamo da takvog pisma nema, što znači da Damir laže. A ima li ikakvog smisla i potrebe upuštati se u razprave bilo kakve vrste s jednim lažovom? To je bio taj razlog zbog čega smo bili u dilemi: reagirati na Damirovo pismo ili ne. Jer onaj ko laže jednom, sigurno laže i više puta, čak i u ovom tekstu. Ko jednom napiše neku svoju želju kao činjenicu, sigurno to i ponovi. A ko kao presudan argument koristi svoje mišljenje u jednom slučaju, sigurno ga koristi i u mnogim drugim prilikama, što se da zaključiti i iz ovog teksta. Zato, a ne što po svojoj stvarnoj vrijednosti to zaslužuje, odlučili smo se ipak da malo pomnije pročitamo i analiziramo Damirov tekst:

INKVIZICIJA

Koncentrirat ću se na, po mom mišljenju, ciničan, ironičan, jugonostalgičan, "osmanlijonostalgičan" (u biti dušmanstalgičan) članak o promjeni imena Donje Mahale čiji autor nije imao hrabrosti niti potpisati se, jer u čemu je problem, svi imaju pravo reći svoje mišljenje. Očito je svjestan da njegovo mišljenje svjetlosnim godinama odstupa od mišljenja ljudi koji ga okružuju.

Dobro primjećeno, a takva vrsta pisanja se posvuda u svijetu (nadamo se i u Tolisi) zove SATIRA. U literaturi je satira poznata kao suprotnost TRAGEDIJI. Inače, ime je dobila od grčke riječi, a u Starom Rimu je bila (i do danas ostala) poetski esej kojim se kritizira i izrugiva.

Spaljivanje vjestica

Danas se u nedostatku kontraargumenata, poseže za epitetima iz arsenala novokomponiranog kvaziintelektualnog miljea u koje spada i izraz „jugonostalgičar“, kao nešto totalno zlo i naopako, šugavo, nešto što automatski može opravdati sva nova zla. Ništa novo niti originalno. To je postao nažalost ustaljeni odgovor na svako mišljenje koje se ne uklapa u egoističke, ne dalje od vlastitog nosa gledane, nacionalističke poglede na stvarnost, koji su od općih svjetskih tokova i internacionalne svijesti (da se poslužimo Damirovom teorijom relativiteta) „svjetlosnim godinama“ udaljeni, ali o tome nešto kasnije. Takve papagajske, sulude optužbe danas su „ubojite“ isto koliko i optužiti nekoga što je služio vojni rok u „Jugoslavenskoj narodnoj armiji“ ili da je neko u školi prije rata učio i ćirilicu. Nije zlo voljeti, nego mrziti. Onaj ko neselektivno sve mrzi, ne voli ni sam sebe! Tada se i Einstein-ova teorija relativiteta preobražava u Freud-ovu teoriju o LIBIDU!

Riječi „osmanlijonostalgičan“ i „dušmanstalgičan“ nismo nažalost uspjeli pronaći niti u jednom rječniku. Zato ih tretiramo kao svojevrstan prilog „hrvatskog“ NOVOGOVORA, narječje „okolotrbušnipantolodržac“ i predlažemo autorizaciju prava na te „autohtone“ posavsko-hrvatske riječi „koje su naši stari od davnina rabili“, ali, eto, zaboravili…

Iza našeg članka stoji DOM@ljevac, a mi, za razliku od tolisa.info, imamo svima dostupan Impressum.

USTAJ BANE!

Ban Jelacic

Pretpostavljamo da je autor htio reći da je mišljenje izneseno u našem tekstu u manjini, a ova mjera sa svjetlosnim godinama trebala bi značiti da je u znatnoj manjini, pa se mi kao zbog toga bojimo javnog mnenja. Nije nam jasno, ako smo u manjini, u čemu je tu problem? Zašto bi nam smetalo biti u manjini? Pa mnogi ljudi pametniji od nas su nekada bili ne samo u manjini, nego gotovo sami sa svojim mišljenjem protiv čitavog čovječanstva, neki i glave gubili zbog toga, pa ih sada slavimo. Sam Isus Krist je bio u manjini, što ne znači da ga se trebamo odreći?

I sada smo svi u nekom smislu u manjini: Hrvati su šačica ljudi u odnosu na čovječanstvo, i trebaju li se kriti u mišju rupu zbog toga? Slikari su manjina na svijetu u odnosu na druga zanimanja, invalidi u manjini u odnosu na neinvalide i tako dalje. Dakle, to da smo negdje u manjini, a sigurno negdje i u većini, nama nimalo ne smeta niti nam stvara komplekse. Naprotiv, mislimo da je to sasvim normalno i da tako treba i ostati. I još nešto: nije li malo previše odmah staviti etiketu dušmanina (čijeg i protiv koga!) na nekoga ko napiše nešto s čime se ne slažemo, a da u inkrimiranom tekstu nema pozivanja na nasilje ili bilo kakve protivzakonite, pa i protivmoralne radnje?

Da ne redamo dalje, završimo jednim pitanjem: ko od Hrvata želi, može i smije da ospori veliku ulogu u povijesti Bana Josipa Jelačića Bužimskog, zato što je u toku vojne službe, kao zapovjednik u Glini, i pored čestog ratovanja protiv Turaka, s nekima bio i prijatelj? Sa „smrdljivim“, kako Damir kaže, Mahmud-begom Bašićem iz Bihaća na primjer, od kojeg je dobio na dar konja bjelca na kojem odlazi na bansko ustoličenje i poslije na Mađarsku? Možda Damir Oršolić?

IVO SENKOVIC I AGA OD RIBNIKA

Po meni autor brka dvije stvari: jedno je sabljom nametnuto ime Donja Mahala selu koje je već imalo svoje ime, a drugo je kulturna ekspanzija jedne civilizacje na drugu mirnim putem.

Ups! „Kulturna ekspanzija jedne civilizacije na drugu mirnim putem“. Ovako nešto, tek tako, ad hoc, ne smijemo komentirati. Morat ćemo prije još jednom pročitati „Mein Kampf“, knjigu o Križarskim ratovima, crkvenoj inkviziciji, pokrštavanju domorodaca i prastanovnika Latinske Amerike, Vijetnamskom ratu, najnovijim zbivanjima u Iraku... Ili, još bolje, kažimo da je ta oblast nama strana, pa taj „znanstveni postulat“ ostavljamo kompetentnim na procjenu.

Svaka civilizacija pod utjecajem susjedne, više ili manje naprednije poprimit će neke njene značajke. Treba priznati, Osmanlijsko carstvo je bilo okrutno i divljačko, ali je imalo i svojih kulturnih vrijednosti, napredaka u znanosti, znanja u medicini koje ni Zapadna civilizacija tog vremena nije imala.

Ta rečenica je „najosmanlijonostalgičnija“ od svega što smo do danas pročitali!

Stoga ne treba izbacivati riječ bubreg, ako tu riječ nismo imali, ali ne treba nam avlija ako imamo dvorište (od riječi dvor).

Ivan Senkovic

Pazite ovu logiku: Zbog toga što je neko carstvo imalo i svojih kulturnih i znanstvenih vrijednosti, treba zadržati riječ bubreg!? Kakve to veze ima s jezičkim pitanjem i postojanjem neke riječi?! To je kao da kažete: Zato što moj sin piše lijevom rukom, kupio sam auto! Jak argument, nema šta!

A "dvorište" koliko nam je poznato jeste hrvatska riječ - isto onoliko koliko je i srpska, ruska…, dakle, staroslavenska! A pošto podrijetlo Hrvata po nekima naginje na druge prostore (Iran) biće bolje ipak da ostanemo kod bubrega?

Uzgred, na webstranici www.tolisa.info objavljuje se „Posavski rječnik“. Unatoč zvučnom nazivu, taj rječnik sadrži manje od 150 riječi. Ipak je to posao svake hvale vrijedan i doprinos inicijativi izdavanja „Rječnika hrvatskog jezika Bosanske Posavine“, čiji smo protagonisti. Međutim, ako se na toj stranici vodi tako ogorčena bitka protiv „prljavih osmanlijskih utjecaja“, onda bi se moralo povesti računa da se u taj „čisti hrvatski“ rječnik ne preuzimaju turske riječi? A nije sve čisto (hrvatsko)! Potkrijepimo to sa nekoliko primjera riječi iz „Toliškog rječnika“ koje su turskog podrijetla: aber, aluga, bendat, džab-džabile, dževapit, vakat, zejtin, zijan, ćenifa...

Kako je jedna profesorica jezika iz Osijeka u emisiji Scientica Croatica rekla (neću je navoditi (citirati) jer ne mogu biti točan ali ću otprilike reći što se tim mislilo): "I tuđice su naše riječi. Kad hrvatski jezik nema svoju riječ za određeni pojam onda ju posudi iz drugog jezika i ta riječ postaje hrvatska riječ. "

Svaka čast profesorici! Tako rade svi na svijetu.

Tuđica, ali hrvatska.

Ma neka je i TUĐICA, ali neka bude HRVATSKA?! Oprostite, ako Damir još uvijek pamti i zna što je time htio reći, molimo da pojasni. Iz citata se ne može steći dojam i ne možemo povjerovati da je učesnica „Scientica Croatica“ takvu glupost lupila!

HABER - KUTIJA

Bilo bi suludo misliti da će Hrvati za svaki pojam izmisliti svoju riječ, ali za one koje mogu i koje narod prihvati odlično. Tako smo prihvatili riječ zrakoplov, ali ne i zrakomlat. Što nedostaje riječi računalo umjesto kompjuter, što nedostaje riječi tipkovnica umjesto tastatura?

Ništa! Osim što bi "kompjutor" razumio svako na svijetu i osim možda što se radi o običnom prijevodu sa njemačkog jezika. Ali on (njemački jezik) je naš. („Neka je i tuđica, ali neka je naša“).

I uzgred, Nijemci imaju svoj naziv za tu novu „haber-kutiju“ - Rechner (računar) - ali im uopće ne smeta što je u širokoj uporabi narod prihvatio tuđicu PC (engleska skraćenica za „Personal Computer“), samo su je oni „ponijemčili“ pa ne izgovaraju sa PiSi što bi logično bilo, nego sa PeCe. Eto, i oni imaju „tuđicu, ali našu“. A to su uradili i radi preciznog određenja pojma, zato što oni pod računarom podrazumijevaju Computer, ali i džepni (stolni) računar (digitron, kako smo nekada govorili), u povijesnom smislu jednu računsku mašinu (uključujući i stare mehaničke), čovjeka kojim se bavi opsluživanjem u oblasti mašinskog računarstva, ali i čovjeka koji nešto računa (račundžija, računalo).

Ondje gdje jezičari ne uspiju (ali nije samo njihov posao smišljanje novih riječi, u istoj emisiji su govorili o velikoj važnosti struke i znanstvenika, tj. dužnost onih koji se prvi sreću sa stranom riječi je predložiti i neku zamjensku riječ ili više njih, ako je dobra, zaživjet će) uvijek ostaje tuđica kao rješenje.

Suglasni smo. U jeziku je isto kao i životu i politici – uvijek ostaje tuđica kao rješenje!

Evo, gledamo tekst, pa nas više vuče sadržaj nego pravopis. Mi sa DOM@ljevac priznajemo da ne pišemo besprijekornim novogovornim hrvatskim jezikom, nego jednom varijantom bosansko-posavskog hrvatskog jezika, jasnije kazano pišemo svojim MATERNJIM JEZIKOM i u tom smislu mogu nam se spočitavati brojne "greške i grijesi", kao prvo to što i dalje pravimo razliku u tome kada treba upotrijebiti što, a kada šta (išli smo u školu kada je jedinicu dobijao onaj ko razliku nije znao prepoznati, a opet ići u školu, malo nam je kasno). Ali, jedan autor koji toliko drži do apsolutne čistoće hrvatskog jezika i vodi bitke protiv svakog "tuđinskog" onečišćenja, već ne bi sebi smio dopustiti luksuz da se služi srpskim riječima npr. tamo "gdje za to imamo naše hrvatske riječi"? Ni u jednom jedinom slučaju! Recimo, on kaže fala Bogu umjesto hvala Bogu, kaže jezičar, a pravilno je na hrvatski kazati jezikoslovac... Takve greške jednom Damiru nisu za oprostiti :-)

KO SE PRAVI FRANCUZ?

I nisu Hrvati tu "osim svita", najveći borci za očuvanje svog jezika nisu Hrvati nego Francuzi! Francuzi imaju Institut za očuvanje svog jezika, imaju zakone koji ograničavaju uporabu stranih riječi u medijima...

Kratko i jasno, ta tvrdnja: "najveći borci za očuvanje svog jezika nisu Hrvati nego Francuzi! " nije točna. U Njemačkoj se time meritorno bavi na državni trošak Institut za njemački jezik, odnosno kompetentna redakcija Dudena. Slično bi – barem prospektivno – valjalo očekivati i od Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu budući da o njemu skrbi hrvatska država. Problem je jedna sitnica - taj hrvatski institut zapošljava više ljudi nego Dudenova redakcija u Njemačkoj.

A Francuzima - oni rade upravo suprotno od Hrvata. Hrvati proglašavaju svoje riječi nepodobnima i isto tako i ljude koji ih upotrebljavaju, a Francuzi ne samo da ne daju svoje riječi, nego vode ogorčene borbe da dokažu da su njihove, a ne nečije tuđe i neke vrlo diskutabilne riječi. Zbog čega se Hrvati odriču riječi: zdravo, tok, godišnjica, hiljada, i da ne nabrajamo dalje? Tipične hrvatske riječi, osim hiljade koja je došla iz grčkog, stoljećima se koriste i toliko su se odomaćile da se mogu smatrati i hrvatskim.

Uostalom, mi nigdje nismo rekli da su Hrvati najveći borci…, nego da smo mi Posavci (ne svi!) nažalost najveći majstori u odreći se i zatrti svoj jezik!

I nisu oni zadrti i ludi, znaju oni zašto to rade. Njima i velikim narodima jezik služi za kulturnu okupaciju, a malim narodima jezik je najvažnija komponenta nacionalnog identiteta. Uništi mu jezik i već si na pola puta da ga asimiliraš.

Apsolutno suglasni! Pokušajmo međutim u tom kontekstu pozabaviti se analizom aktualnog stanja i kretanja na području Posavine, među Hrvatima, u zvaničnoj politici. I još nešto, kako autor ispravnu tvrdnju da je jezik sredstvo velikim narodima za kulturnu okupaciju, miri sa ranijom, kontradiktornom tvrdnjom o „dobroj“, od naroda prihvaćenoj, austro-ugarskoj čizmi i jezičkoj i "mirnoj" kultunoj dominaciji i kako objašnjava povijesno neoborive masovne otpore Hrvata protiv njihove (kulturne) okupacije „mirnim putem“?

Jugoslaveni su to znali, pa su gurali srpsko-hrvatski jezik. I naišlo je na plodno tlo kod puno ljudi. Ali fala Bogu čini mi se da kod većine nije.

Toliko o jeziku i autorovim asocijacijama na hrvatsko panično smišljanje novih riječi da bi se razlikovali od drugih! A što se tiče autorovog poistovjećivanja austro-ugarske vlasti (koja onda treba biti sinonim za Zapad) s turskom, koje se proteže kroz više članaka samo ću reći da postoji i razlika od stranca do stranca.

"Razlika stranca od stranca" - slažemo se:
jedni imaju bijelu, jedni žutu, jedni crnu kožu...
Ali, gledali smo umjetničke prikaze Isusa Krista - jednom ima bijelu, jednom ima žutu, jednom opet crnu kožu...
A jedan je jedini! Jedini pravi!
Naš ili STRANAC!

Pogledajte opasku o „kulturnoj ekspanziji“.

HRVATSKI PREPOROD

Nije isto jel te netko tjera da mijenjaš vjeru, da plaćaš nemoguće poreze i da daš svoju ženu prvu noć braka nekom smrdljivom Paši i onog koji te iskorištava, ali iza čijeg iskorištavanja ostanu i neki tragovi - ceste, zgrade, obrazovanje.. A valjda narod zna, nikad narod nije isto gledao na Austrougare i na Turke iako je bio pod čizmom i jednih i drugih. Niti bi ljudi iz Bijele rušili vodovod da im ga je Turčin izgradio umjesto kule. Da li bi Srbi rušili džamiju da nije bila napravljena na mjestu srušene crkve od cigle te iste srušene crkve i od ruku samih Srba natjeranih pod prijetnjom sablje?

Samo iz ovih nekoliko rečenica se može mnogo zaključiti o autoru. zato zaslužuje da sa na ovom dijelu nešto duže zadržimo. Evo nekoliko naših zapažanja:

Jedno zapažanje je onaj pridjev uz pašu, smrdljivi. Po čemu Damir zna da je paša bio smrdljiv? Mnogo indicija upućuje upravo na suprotno, da je bio namirisan. Koji argument Damir poteže za ovu tvrdnju? Nikoji, osim svoje predubjeđenje, a nije dobro ići sa negativnim prdubjeđenjem prema ljudima, ma koji oni bili.

Ili to čini iz neznanja. Danas se, pogrešno, prva proizvodnja mirisa veže za Francusku. Mirisna kozmetika je bila poznata prije pet tisuća godina u Luxoru (Egipat), a nešto kasnije su je preuzeli Arapi i Rimljani. Francuski parfemi su poznati tek od 14. stoljeća, a počeli su se proizvoditi zato što se njihovi vladari nisu mjesecima kupali, pa im je trebalo nešto da otklone smrad. Istovremeno kod Turaka je često kupanje bio vjerski propis, pa je i na našim prostorima, na Žendragu npr. ostalo u narodu poznato "Agino kupatilo" (kolčevi se mogu i dan danas vidjeti). Spočitavati se jednom paši dakle može nasilje npr., ali epitete "smrdljivi" trebalo bi malo opreznije dijeliti.

Dalje, ovdje je napravljena podjela na loše i dobre okupatore. Ako su Austrijanci bili tako dobri, zašto su mnogi istaknuti hrvatski junaci svoje zasluge stekli upravo u borbi protiv njih? Trebamo li se odreći tih junaka jer su se borili protiv naših dobročinitelja?

Opasku da ljudi iz Bijele ne bi rušili vodovod, a rušili bi kulu, naprosto ne razumijemo?! Zašto kulu, koja je bila uređena kao restoran ili kafić, i koja je donosila prihode i bila mamac za posjetioce, treba srušiti, a vodovod, koji opet koristi zbog dovođenja vode, treba poštedjeti? Opet nedostaje neki argument. Općenito, je li pametno, produktivno i napredno RUŠITI ili GRADITI?

A što tek onda reći na opravdanje rušenja džamije ako je bila na mjestu crkve? Znači li to da se može srušiti i katolička crkva ako je napravljena na tlu džamije ili neke druge bogomolje? Da li to opravdava one koji su u ratu rušili katoličke i pravoslavne crkve? I kako takve rabote uskladiti sa općepoznatim vjerskim i kršćanskim kanonima?

A prisjetimo se malo povijesti, one starije, ali i novije i bliže, o onima koji su muslimane (a ne austrijance) proglašavali "cvijećem hrvatskog naroda". Hoćemo li se njih odreći, reći da nisu dobri Hrvati? Ako autor misli - DA, onda savjetujemo da se strpi dok mu pošaljemo spisak Hrvata koji su tako govorili - pa neka još jednom razmisli!

Seljačka buna i Matija Gubec bili bi vjerojatno malo teži za pojasniti i u ovaj kontekst staviti, zato upućujemo na Augusta Šenou, a mi da nabrojimo nekoliko lakših pitanja:

Ako je to tako kako Damir tvrdi, zašto su „kulturne ekspanzije mirnim putem“, pa i Austro-Ugarske, nailazile na toliko otpora u Hrvatskoj, a oni koji su se borili za samoosvješćenje hrvatskog naroda danas obilježavaju hrvatsku povijest?
Zašto je Ante Starčević sa svojom Strankom prava puni 30 godina vodio borbu za oslobađanje Hrvata od austrijske čizme, a Habsburšku dinastiju smatrao najvećim neprijateljem hrvatskog naroda? U Hrvatskom saboru Starčević je bio najgorljiviji zagovornik hrvatske neovisnosti odlučno se protiveći bilo kakvim upravnim i državnim vezama Hrvatske s Austrijom i Mađarskom, gradeći tako temelje Stranke prava, koju je osnovao s Eugenom Kvaternikom.
Zašto je npr. od 06. travnja 1861. godine pa sve do 01. siječnja 1912. godine kada je odluka i provedena, Dalmatinski sabor vodio borbu protiv italijanskog jezika kojeg je uvela austrijska uprava u Dalmaciji kao službeni jezik, a za hrvatski jezik kao službeni jezik?
Zašto je Eugen Kvaternik protiv Austro-Ugarske Monarhije poveo Rakovičku bunu?
Zašto je Stranka prava nakon sklapanja Hrvatsko-Ugarske nagodbe 1868. godine nastupila sa idejom pobune protiv Beča i Budimpešte?
Zar nije točno da se Austro-Ugarska monarhija raspala kako zbog poraza u I svjetskom ratu, ali još više zbog nacionalnih težnji njezinih naroda da stvore slobodne nacionalne države i raskinu sa nametnutom "kulturnom" dominacijom?
Zašto je Hrvatsko-Srpska koalicija (!) koju su činile Hrvatska stranka prava i Srpska samostalna stranka, bila optužena od vlasti Austro-Ugarske i otvoren sudki proces?
Zašto su se tada dvije kulturne zemlje, svaka vršeći svoju „kulturnu ekspanziju mirnim putem“, oko prevlasti nad Hrvatima 20. srpnja 1866 u Jadranskom moru kod Visa sukobile svoje mornarice, i vodile jednu od najvećih bitaka austro-pruskog „kulturnog“ rata?
Zašto je došlo uopće do Hrvatskog narodnog preporoda sa Ljudevitom Gajem na čelu? Radi raskidanja sa austro-ugarskom kulturnom dominacijom. Zato je ponovo ugušen Bachovim apsolutizmom?
...

POKRŠTAVANJE

Da se vratimo na samu promjenu imena Donja Mahala u neko drugo. Osoba kad postane punoljetna može mijenjati svoje ime i prezime ako mu se ne sviđa ono što mu je roditelj dao i to je njegovo neosporno pravo. A ovdje Turčin nije bio otac nego očuh, nije on osnovao Donju Mahalu, on joj je samo svojevoljno zakonom mača promijenio ime. Zašto dijete ne bi sebi promijenilo ime kad se osamostali od oca zlostavljača, bilo na ime koje mu je dao pravi otac bilo na ime koje je njemu najljepše? Što bi imao ime koje mu je dao zlostavljač, što bi on morao poštovati povijest koja je stvarana mačem i protiv njegove volje?

Logici tog autorovog stava nema se što prigovoriti, isto tako slobodama svakog pojedinca da promijeni svoje osobno ime. Zanima nas samo neki primjer nekog pojedinca iz Tolise, Posavine, koji je do sada iz takvih razloga, zato što mu je otac bio loš ili iz sumnje da mu ime nije čisto hrvatsko, promijenio svoje ime?

Evo recimo, baš nam je pri ruci, Damir je krasno ime, danas jedno od najomiljenijih muških imena u Hrvatskoj, nalazi se među 100 najčešće upotrebljavanih. Prvobitni oblik imena dajmir, bio je sastavljen od dvije riječi: starijeg oblika glagola daj - dati i klasičnog slavenskog nastavka, imenice mir. Dakle, ime Damir je staroslavensko. I mi smatramo da je to korektno pojašnjenje.

Ali, kako sam Damir kaže, uvijek ima ali - ima i onih koji tvrde drukčije, da je Damir varijanta turskog imena Demir (gvozden, zeljezni) sa značenjem ustrajan, uporan, žilav tvrd, nepopustljiv. Odatle i naziv demir-kapy (ili damir-kapy) u Istanbulu - željezna vrata. Ne treba puno truda za pronaći brojne bosanske (bošnjačke) izvore, gdje se piše npr. „Dino je Bosansko Muslimansko ime i jako moderno. ... Bosna ima svoju kulturu i svoja imena kao što su Dino, Denis, Damir, Amir, Amer, Alen." Zato je u Bosni, za razliku od Hrvatske, ime Damir češće kod Bošnjaka. „Kontraverze“ su to koje nikoga, a posebno one koji to prelijepo ime nose, ne bi trebale iritirati, nedaj Bože sumnju o „neprijateljskom“ podrijetlu imena izazivati, niti se bilo koji Hrvat ili Bošnjak sa tim imenom treba stoga stidjeti, nego ponositi? Ponositi se krasnim, modernim, internacionalnim imenom Damir.

Probajte npr. u web-tražilicu ubaciti ime Damir (izvorni oblik imena Demir, prema drugom značenju, bolje nemojte ni ubacivati!). Uz hrvatska, u jednakoj mjeri naći ćete i sljedeća imena: Damir Al Arabi, Damir Ahmed, Damir Gashi, Damir Dennis Torrico Arispe, Damir Huseinbašić, Damir Agaj, Damir El Shaklan, Damir Konyasporlu, Damir Murshud Murshudov, Damir Enseleit, Damir Andrei, Damir Arov, Prof. Damir Khismatullin, Damir Kinzebulatov, Damir Šaban, Damir Džumhur, Damir Rakhmetov, Damir Ahmad, Damir Hamidović, Damir Mirhan, Damir Mulić, Damir Janßen-Tapken, Damir Kadirov, Damir Mosch, Damir Hamzić, Damir Imamović, Damir Kahriman, Damir Isović, Damir Hundur, Damir Ibrahimović, Damir Skenderović, Damir Avdić, Damir Hodžić, Damir Agović, Damir Ahmetagić, Damir Pašić…

Zašto bi sada bilo ko od gore pobrojanih i bilo ko od Damira na svijetu, pa i naš Damir Oršolić iz Tolise, sukladno vlastitoj teoriji sebi trebao mijenjati ime? („Zašto dijete ne bi sebi promijenilo ime kad se osamostali od oca zlostavljača, bilo na ime koje mu je dao pravi otac bilo na ime koje je njemu najljepše?“).

E-VOTING

Stoga mislim da Doljanci imaju puno pravo izjasniti se žele li, a ako žele i promijeniti svoje ime i da to pravo ne zaslužuje nečije ismijavanje. Ja se autoru ne bih smijao da svome sinu da ime Jugoslav, to je njegova želja i njegovo pravo kao što je i pravo stanovnika sela pored mojeg da odluče kako će im se selo zvati!
Damir Oršolić
Četvrtak, 20. Ožujka 2008.

Vrlo tolerantno (sasvim slučajno i dobronamjerno :-)) autor se odnosi prema slobodama davanja osobnih imena. Uostalom, već smo naviknuti da i u okviru hrvatskog korpusa u Bosni i Hercegovini, a i inače među Hrvatima, ima već velikih razlika u običajima i omiljenosti davanja pojedinih imena. Poznato je npr. da na nekim hrvatskim područjima popularitet imaju pojedina osobna imena koja kod nas, u Posavini, ni jedan Hrvat ne bi htio svojim dati, jer bi svi odmah rekli da je takvo ime čisto srpsko.

Po pitanju suvereniteta posavskih sela, da kažemo samo da DOM@ljevac nije imao za cilj odlučivati umjesto Doljanaca, nego na jedan neobičan, drukčiji način, karikirajući neke stvari, ukazati i na drugu stranu medalje, Naravno da će o tome odlučiti ljudi koji tamo žive, i ako oni hoće da se njihovo selo zove Krokodil, to je njihova stvar, imaju pravo na to isto, kao što Damir kaže, da punoljetna osoba promijeni svoje ime. Ali koliko je ljudi promijenilo ime, bez obzira što su imali očeve koji im nisu bili dobri? Neka Damir nabroji koliko ima takvih u njegovoj Tolisi?

Uskraćivati nama pravo da (i) o tome pišemo i tretirati naš prilog na tu temu „miješanjem u tuđe stvari“, a istovremeno na vlastitoj stranici instalirati modul za izjašnjavanje Tolišana i drugih posjetilaca na temu „ Kakvo bi ime našim susjedima odgovoralo?“, uz to licitirati i svoje prijedloge, a smatrati da to nije „povreda suvereniteta“ drugih, ne trebamo komentirati…

Osim, da rezultati te anonimne ankete govore u prilog onome što smo mi pisali, a ne u prilog stajalištima iz Damirovog komentara :-)

DOM@ljevac

P.S.
Za DOM@ljevac je svaka dalja rasprava na temu promjene imena sela Donja Mahala ovim ZAVRŠENA!

Rezultati ankete:

Glasovanje na tolisa.info

Stanje: 25.03.08, 17:08 sati

Sve nesto lazmislam i hocu da pitam...