Ošini po prašini Sava Povijest Tradicija Politika Sport Kultura TOP 10 Grebnice Bazik Gospodarstvo Školstvo Zdravstvo Religija Aktualno Preporuke
Naslovnica Ošini po prašini Port 25

Ošini po prašini


Posavina Naša posla Putovanje u prošlost On meni nema Bosne Zlodusima unatoc Djeca Žendraga Pisma iz Kine Pismo pjesnika Razmišljaonica Port 25 Prsten Rat Svijet Jezik Posavski govor Povijest jezika Rijeci i izrazi Krilatice Šešir Narod Crkva No comment

.:d.NET:. Vecernji list Index A-Z Sadržaj Newsletter Glasovanje Impressum Synopse Kontakt

Port 25

Ili kako BiH operatori "gule kožu" svojim korisnicima

Sasvim slučajno smo naišli na jedan, u zapadnim zemljama a i u susjednoj nam Republici Hrvatskoj, gotovo nezamisliv problem. Pokušat ćemo umjesto teške i većini nerazumljive stručne terminologije, u mjeri u kojoj je to uopće moguće, problem objasniti nešto jednostavnijim i razumljivijim riječima. Uostalom, ovdje se ne radi o tehničkom problemu, nego o nekorektnom odnosu prema korisnicima usluga.

Uz domene i Hosting webstranica Provideri (operatori, firme koje nude usluge Servera) po pravilu nude i E-Mail prenos podataka, dakle E-Mail-adrese koje uz tu domenu pripadaju (npr. info@domaljevac.com logično pripada domeni domaljevac.com), opslužuju se na jednom, jedinstvenom sustavu servera – može i drugačije, razdvojeno, ali komplicira rješenje i košta puno više. Dakle, takve firme koje opslužuju Internet u Bosni i Hercegovini su praktično sve vezane za infrastrukturne sustave protoka podataka koje drže BH Telecom, HTnet i Telekom Srpske, svako u svome ataru, i oni diktiraju cijene i uvjete. Nekorektne, pre-, previsoke i neopravdane, kažimo odmah na početku.

Upravo zato mnogi administratori webstranica registriraju domene (imena stranica) u inozemstvu i kupuju tamo i sve druge usluge, jer je puno jeftinije, a tehnički na neuporedivo višoj razini. Naravno, tako bosanskohercegovački operatori gube svoje potencijalne korisnike i profit i pokušavaju svim mogućim trikovima zadržati svoj povlašteni položaj. Ko neće milom – mora silom! Kako?

Avlije bez kapije

Internetske komunikacije u Europi

Da bi neko uopće mogao opsluživati ili gledati neku internet stranicu, bila ona na serveru u Bosni i Hercegovini ili bilo gdje u svijetu, mora logično imati internet-priključak. Kada se priključak na internet kupi od od bosanskohercegovačkog operatora dobija se, teoretski, pristup i mogućnost korištenja Mail-Servera kod jeftinih ili čak besplatnih Providera u svijetu, koji uz to nemaju nikakva (ili su ekstremno povoljna) ograničenja u pogledu opsega protoka podataka, veličine poruka i sl., za razliku od usluga BiH operatora sa, za današnje vrijeme, velikim ograničenjima, zabranama itd. Sve iznad utvrđenih limita se posebno plaća.

Naravno, BiH operatori pokušavaju tehnički takve „kriminalne rabote“ svojih korisnika spriječiti, pa zatvaraju „kapiju“ za protok izlaznih informacija, tzv. „Port 25“, preko kojeg se šalju e-mail poruke (SMTP-Serveri). Time spriječavaju korisnike Interneta da šalju poruke preko servera koji nisu u njihovom vlasništvu! To pokušavaju obrazložiti „velikom brigom“ za informacijsku sigurnost (spam, virusi) svojih korisnika: „Nadamo se da razumijete iz priloženog da ovaj potez nije s ciljem ograničavanja korisnika, nego upravno suprotno – s ciljem podizanja kvaliteta usluge i zadovoljstva korisnika", kaže BH Telecom. Info OVDJE

E-Mail-Server

I još dodaje jednu neistinu: "praktično niti jedan email provider ne nudi vlastiti SMTP server, nego vam uvijek sugeriraju korištenje SMTP servera vašeg ISP-a“, što uopće ne odgovara stvarnom stanju, jer svi veliki europski E-Mail-provideri NUDE baš svoj server, a svojim korisnicima koji imaju pristup Internetu preko rijetkih firmi koje blokiraju Port 25, čine uslugu i daju im savjete kako podesiti pristup Serveru preko drugih, specijalno za to napravljenih alternativnih portova!

Riječ je međutim o jednom važnijem razlogu i jednom cilju – čuvanju svog položaja i lakom zarađivanju para! Time se korisnicima baca prašina u oči!

Na upit HTnet odgova kratko, bez da kaže i zašto: „Nije dopušteno koristiti druge SMTP servere kad se spajate na našu mrežu, isključivo morate koristiti naš mail server mail.tel.net.ba za slanje pošte. Dakle, možete koristiti e-mail adresu koju imate s tim da za slanje pošte koristite naš mail server mail.tel.net.ba, a za primanje koristite Vaš POP server za skidanje pošte.“

Great Firewall of Bosnia?

Great Firewall of China

Primjera ograničavanja korisnika u sveopćoj telekomunikacijskoj mreži ima danas vrlo malo. Broj jedan je Kina, koja je izgradila vrlo djelotvorni „obrambeni“ sustav, drugi „Kineski zid“ - Great Firewall of China. Cijeni se da su Kinezi njime blokirali sve nekontrolirane izlazne informacije, ali i one ulazne – preko 20.000 webstranica iz cijelog svijeta nema pristupa u Kinu. Na webstranici www.greatfirewallofchina.org možete testirati da li je neka webstranica u Kini vidljiva ili ne. Ugledni njemački „Sueddeutsche Zeitung“ je npr. blokiran. Stranica je trenutno u rekonstrukciji, ali spisak blokiranih stranica možete dotle pogledati OVDJE.

U ovakvom "internet-kafeu" u Vijetnamu Port 25 nije blokiran

Kina je u takvom poslu „zaštite“ svojih građana, ostala manje-više usamljena. Danas se u najzagriženije preostale komunističke zemlje, uz Kinu, ubraja Vijetnam i Kuba. Optužuju ih za informacijske blokade. Bio sam i ujednoj i u drugoj. I bio u tom pogledu prijatno iznenađen. I sa Kube i iz Vijetnama možete telefoniriti gdje i kako hoćete, koristiti osobni mobitel bez problema (iz USA npr. nije moguće nikoga nazvati sa mobitela koji nema američku karticu!). To se odnosi i na Internet: iz Havanne, Trinidada, Santa Clare, iz Sajgona, Hoi An… mogao sam imati ulaz na sve europske mail-servere koje sam trebao i želio, bez blokada i ograničenja. I slati E-Mail poruke sa servera sa kojeg sam htio! Tako je (sa malim izuzecima) normalno i uobičajeno posvuda u svijetu. Elem, u našoj Bosni i Hercegovini to ne more! Građani Bosne i Hercegovine tako imaju šansu da, uz Kinu, postanu (informacijski) najbolje zaštićeni građani svijeta.

Blokiranje „Porta 25“ (i drugih) je inače metoda koju su gotovo svi Provideri na zapadu odbacili, jer je pozitivan učinak manji od neželjenih negativnih efekata. Zadržana su takva ograničenja samo tamo gdje serveri služe za nadzor ("prisluškivanje") protoka podataka, odnosno kada se radi o zatvorenim sistemima sa visokim stupnjem sigurnosti (vojska, policija i sl.). A kod nas će to trajati sve dotle dok operatori pod okriljem državnih vlasti ne dobiju konkurenciju!

Za sada BiH operatori koriste takvo stanje do maksimuma. Otvaranjem BiH (ulaskom u Europu?) morat će pasti i takve (tele)informacijske blokade - automatski, jer će tržište progutati veliki europski provideri kao što su Strato, Telefonica, 1und1, Arcor, Ericson, Vodafone, T-Com itd., a svi koji sada svoje korisnike ograničavaju - jednostavno će ih izgubiti i najvjerojatnije propasti. U Republici Hrvatskoj gdje je tržiste otvoreno i postoji konkurencija, takva ograničenja su već nezamisliva.

Dobiti na mostu, ali izgubiti na cupriji?

Inter-keš

Tako je na primjer bilo i u Mađarskoj krajem devedesetih godina. Vječito nešto ne radi, nešto ne može, nešto se ne smije ... Najjednostavnije internetske usluge koštale su pravo bogatsvo i za većinu su bile neplative. A onda je došao Vodafon! Kod njega odjednom sve ima, sve može, sve radi! I sve je postalo radikalno jeftinije. Tisuću popusta, olakšica. Milina! Naravno, vrlo brzo su se i lokalci, kao što su kod BH Telecom, HTnet i Telekom Srpske, opametili i okanili se „ćorava posla“, odnosno oni koji nisu počeli raditi poštenije i korektnije – propali su.

Priznajemo, BIH operatori imaju što štiti. Ono što oni prodaju, odnosno cijene po kojima prodaju mogu se slobodno nazvati – VELIČANSTVENE!

BH Telecom

Evo jedne uporedbe između, slučajno odabrane, jedne od tarifa zapadnih Providera, STRATO PowerWeb Advanced koja košta 6,99 Euro mjesečno (s tim što je prvih 6 mjeseca kompletna usluga besplatna) i BH Telecom tarife Javne mreže za prenos podataka (sve cijene su preračunate u KM):

  STRATO  BH Telecom  Za isti obim usluga kod BiHnet trebalo bi doplatiti  
       
Hosting-Paket  14 KM  10 KM   
Domene   4 (.de, .eu, .com, .net,.org, .info, .biz)  Dodatne 3 domene po 1 KM = 3 KM 
Dodatna .mobi domena  Nema ponude 
Sub-domene  60  59 x 0,50 = 29,50 KM 
Diskprostor  800 MB  200 MB  600x0,01 = 6 KM 
Promet (Traffic)   80 GB  5 GB  75x1= 75 KM 
FTP-pristup 
E-Mail Adresse (mail-Box)  200  195:5x2 = 78 KM 
MailSpace po Boxu  1 GB (1,024 MB) x 200 Boxova 200 GB ili 204.800 MB  60 MB x 5 Adresa 300 MB  19,6 GB prekoracenja x 2 KM 39,2 KM 
MySQL banka podataka  1 x 0,50 = 0,50 KM 
Dojava maila na fax ili SMS  Ja 50  50 x 0,07 = 3,5 KM 
  14 KM     244.70 KM + PDV = 286,30 KM 

STRATO uz to, inkluzivno u toj cijeni, nudi još puno toga (oni koji poznaju problematiku dobro će znati da se ne radi o nepotrebnim sitnicama): Web-organizer (Adrese, Kontakti...); Webclient za Handy, PDA...; EasyVideo (prezentacija osobnih filmova); preddefinirani, gotovi CGIs, aktiviranje vlastitih CGIs; Web-Fotoalbum; Besplatan paket vrijednih Software; SiteGuard; Pearl-podršku; DNS Resource Records; Dinamicni DNS; MS FrontPage (Microsoft Expression Web Designer) podršku, Kontroliran automatski Backup; SSH-pristup; zaštićena područja webstranice… I za to bi BH Telecom kasirao još stotinjak KM.

HTnet

HTnet nudi vrlo šture podatke o svojoj ponudi (pogledaj OVDJE). Analizirali smo ponudu ADSL PROFI 3072/384 koja košta 85 KM + 5 KM najma modema, dakle 90 KM + 17% PDV = 105,3 KM mjesečno, što je skoro dva puta skuplje od ponude „1und1“ koji za te pare daje četiri puta brži ADSL, i to flat, telefoniju (4 broja) flat, domenu, webhosting, 100 e-mail-adresa i još puno toga. Realno dakle, ova ponuda HTnet je barem 5-6 puta skuplja od iste na zapadu.

HTnet nudi i Webhosting. Poslovni webserver (poslužitelj) košta 35 KM mjesečno sa 100 MB na harddisku i jednom MySQL bazom podataka. Ostale podatke o pripadajućim perfomansama nemamo. Ali ako preračunamo samo razliku u prostoru na harddisku od 700 MB i pomnožimo sa cijenom od 0,5 KM po jednom MB, onda bi uporediva ponuda sa gornjim STRATO paketom koštala 385 KM + 17% PDV = ca. 450 KM, donosno 32 puta skuplje! Sa ostalim što STRATO nudi, a kada bi to mogao ponuditi i HTnet, taj iznos bi išao barem u duplo, ako ne još puno više.

Telekom Srpske

Telekom Srpske nudi ADSL flat (takve ponude, flat, nismo pronašli kod ostala dva operatora!), doduše sa brzinom koja u današnje vrijeme jedva da se ADSL zvati smije (768/192) i to košta sa porezom na promet 146 KM mjesečno ili dva i po puta više od kompletne flat ponude „1und1“ (Internet 16.000, Telefon…), realno dakle opet možemo govoriti o cijeni koja je ca. 5-6 puta veća od zapadnih ponuđača.

U ponudi je i Webserver usluga sa 100 MB prostora na harddisku, 7 GB protoka informacija, 40 maila, a koja košta oko 30 KM mjesečno što je najpovoljnija ponuda od sva tri velika operatera. Naravno, i kod te ponude ima dodatnih troškova u vidu parkinga domene (30 KM), registriranja (5-20 KM), kreiranja (10 KM), godišnjeg održavanja (10 KM) itd. Nažalost, nemamo podatke koliko bi koštala ponuda sa svim ili većinom onoga što za samo 14 KM mjesečno nudi STRATO. Vjerojatno da Telekom Srpske ne bi po skupoći zaostajao iza svojih partnera, HTnet i BH Telecom.

Astronomske cijene

Internet komunikacija izmedju Europe i Amerike

Dakle, jedna te ista usluga (uz to po opsegu manja, nedostatnija, tehnički nepouzdanija, sporija i nesigurnija) košta kod BiH operatera minimalno 5 do čak 30 puta više nego kod nekog Providera u SR Njemačkoj! Čime to BH Telecom može opravdati? Ničim! Reći će možda neko od odgovornih u tri glavna BiH operatora: ne možemo porediti tehničku razinu Njemačke i Bosne i Hercegovine? Da. Ali ni zarade i životni standard građana?! A i ne košta jedan kompjutorski sustav u BiH 20 puta više nego u Njemačkoj? Niti su zarade uposlenih 20 puta veće!

U godišnjem izvještaju CIA-e Bosna i Hercegovina je, uz Makedoniju, najsiromašnija država bivše Jugoslavije. Jedan Nijemac sa prosječnom plaćom od ca. 2000 Eura, mora izdvojiti za jedan visokovrijedni Webhosting-Paket samo 0,35 % svoje mjesečne zarade, a građanin BiH sa prosječnom plaćom od 550 KM, treba za istu stvar izdvojiti polovinu plaće! (Uposleni u BiH operatorima trebaju izdvojiti vjerojatno daleko manji procenat od svojih plaća!). Pa kako će onda BiH tehnološki i informacijski ići naprijed? Možda bi se i Vlada (Vlade) u BiH trebale zamisliti na tome i „malo popričati“ sa svojim operatorima?!

I nije Webhosting jedina usluga u oblasti (tele)komunikacija koja je neodrživo skupa. Sve usluge su preskupe. Na primjer: komforni bazni telefonski dostup kod BH telecom košta 80 KM. Na to dolazi mjesečna pretplata od 15 KM i, logično, mora se još platiti realna potrošnja za obavljene razgovore.

Jedan takav telefonski priključak se kod mnogih firmi u Njemačkoj plaća samo 10-20 Euro mjesečno, bez takse pri prijavi i – to je sve! Svi razgovori unutar Njemačke su time plaćeni i neograničeni – može se telefonirati i dan i noć. I to sa 4 broja koja stoje na raspolaganju. Za ca. 50 Euro mjesečno mnogi (Alice, Arcor, 1und1 itd.) nude kompletan paket – superbrzi Internet i telefon besplatno, gotovo za cijeli Svijet (uključivo telefoniranje sa državama bivše Jugoslavije) i sve to ničim ograničeno. Najnoviji modemi i telefonski uređaji se uz ugovor dobiju – besplatno!

Skuplja pita od tepsije

Poslovna politika velikih bosanskohercegovačkih operatora se ponajbolje može ilustrirati prodajom automobila sa ograničenom mjesečnom kilometražom, bez ikakve opreme, sve što uz jedan auto inače pripada (gume, brisače, bravice, retrovizore, sjedišta...) prodaju kasnije, ekstra, za pare skuplje od auta samog! Kako se usuđujemo to ustvrditi? Pa u primjeru tarife od 10 do 20 Euro se na Zapadu dobije (podrazumijeva se) sve ono što BH Telecom prodaje uz Komforni bazni telefonski priključak kao posebne usluge: produženo biranje, COLP, COLR, obavještenje o cijeni poziva, zadržavanje poziva, poziv bez biranja, skraćeno biranje, preusmjeravanje poziva, konferencijska veza itd.). kada se sve to sabere, onda Komforni bazni priključak BH Telecom ne košta 15 KM, nego preko 45 KM mjesečno, plus PDV, plus razgovori koji se naprave! Za najjednostavniju uslugu, kao onu da osoba koju zovete ne vidi vaš telefonski broj (CLIR), traži se ni manje ni više nego 40 KM - mjesečno! Basnosnlovno skupo, a sve zato što BH Telecom dobro zna da je ta tehnički jednostavna usluga najviše tražena i najatraktivnija je kod korsinika.

O cijenama ADSL usluga bolje da ne govorimo. Skup, skupo, preskupo! ADSL G9 BH Telecoma (4.096/384 kb/s, 2 Mail-adrese) košta na primjer 60 KM mjesečno + PDV i to ograničen Download na 9GB, a svaki naredni GB pretjerano skup. Za manje pare se u zapadnim zemljama dobija ADSL 16.000, besplatan najnoviji i najbolji Modem-Telefonska centrala (FritzBox) i telefoniranje sa 4 broja i svim mogućim servisima – i to flat, neograničeno protokom informacija ili vremenom. A (najmanje) jedna domena, Webspace od barem 100 MB, stotinjak E-Mail-Adresa, Online Hard-Disk, Online-Fotoalbum, Filmovi-online, povoljne handy-tarife, Mail to Fax, Mail to SMS itd. su „mali poklončići“ uz to. A za one koji ni time nisu zadovoljni, nude sve to prvih 6 mjeseci ili prvih godinu dana BESPLATNO! Konkurencija je velika, mora se dobijati kupce.

Zapitajmo se zašto je u BiH sasvim drugačije? Uz utjecaj razloga objektivne naravi, onaj glavni glasi – zato što na području telekomunikacija u Bosni i Hercegovini nema (prave) konkurencije.

Svuda u svijetu je trend da Internet postane dostupan svima. Postaje "zabava za siromašne". Čak i hrvatski premijer Sanader u svom političkom programu obećava "e-mail-adresu za svakog građanina". Lako mu je tako nešto obećati, da prstom ne mrdne, sa otvorenim Port 25 svako može dobiti desetine besplatnih e-mail-adresa kod brojnih ponuđača u svijetu :-). Problem nije e-mail-adresa, problem je priključak na Internet. E to, internet priključak svakom građaninu, to se ne obećava lako. Koliko mi je poznato, besplatan priključak na Internet svakom građaninu koji to želi ima za sada samo Singapur.

U Bosni i Hercegovini Internet je još uvijek privilegija imućnih. Elite. Stvar prestiža. Dok se nešto radikalno ne promijeni.

P. Mišić

"MAKINA"  

Dugo sam surfao po bosanskohercegovačkim webstranicama tražeći pozitivne primjere. Bezuspješno. I onda, kada sam već izgubio svaku nadu, kada je prilog već bio završen, našao sam „Europu“ u BiH, slučajno sam nabasao na firmu pod imenom „Makina“. I to gdje. Odmah „pod nosom“. U Posavini. U Orašju na Savi. Nisam mogao vjerovati svojim očima! Tako profesionalne, detaljne, korektne i povoljne ponude Wehosting-a nema ni u Njemačkoj! Jedno zdravo zrno tehnološke i poslovne Europe, jedna svijetla točka u džungli neshvatljivih ponuda monopoliziranih firmi sa basnoslovnim visokim cijenama za mizerne učinke.

Pogledajte i uvjerite se sami: „Makina“ nudi skoro sve ono što danas može ponuditi najbolji i najveći Provider u Europi. A cijene? Konkurentne ili čak povoljnije nego najpovoljnjije eurospke firme! Pa kako to uspijeva „Makina“, a tri NET-a ne mogu? Ako „Makina“ može živjeti i opstati sa tako realnim i korektnim cijenama svojih usluga, onda se samo od sebe postavlja pitanje – kuda idu pare kod onih koji za istu robu kasiraju 5, 10, 20 ili 30 puta više?

Kada bi se „Makina“ pojavila sa svojom ponudom i high-tech uslugama u Europi, Njemačkoj npr., odmah na startu bi postala najozbiljnija konkurencija takvim veličinama kao što su „Strato“ i „1und1“ i vrlo brzo preotela mnoge njihove mušterije. Ni u takvoj konkurenciji „Makina“ se ne bi imala čega stidjeti. Mnogi bi prešli na „Makinu“. Ja bih osobno bio prvi.

Svaka čast! Primjer za ugled i razmišljanje.

Ovo nije nikakva plaćena reklama, ovo je zdrav razum:
svima koji traže profesionalnog, korektnog i efikasnog providera po ubjedljivo najpovoljnijim cijenama, preporučam www.makina.ba.

Toplo preporučam i gospodi sa BH Telecom, HTnet i Telekom Srpske da zavire i vide šta i pošto „Makina“ nudi. I uporede se s njom. I ponešto nauče.

„Makina“ s punim pravom nosi slogan „u svemu drugačiji od drugih“!
„Think different“, rekao bih.

"SAYBER" 

Na kraju, još jedan pozitivan primjer: "SAYBER" iz Sarajeva sa 299 KM godišnje za 1.024 MB prostora na disku, 1.000 E-mail-adresa i 50 GB transfera. Ostali tehnički detalji nisu nažalost poznati. ali se po svemu sudeći radi o (u odnosu na druge) povoljnoj i serioznoj ponudi.