Faljen Isus, gospodine ministre!
Pitati je najlakše, kaže se. A kaže se i to da nema glupih pitanja – samo postoje glupi odgovori! A kaže se nadalje, pitanja su ta koja vuku u progres, donose novo i bolje, a ne odgovori? Pitanja-odgovori-sustav je potvrđena znanstvena metoda. A neki misle, ako se ne zna ili nema što pametno za odgovoriti, onda je bolje šutjeti? Šutnjaje zlato? Baš uvijek?
Ali se isto tako kaže da pametni ne pitaju ono što ne znaju, nego što znaju! Jer, ako ne znaju, onda im se može odgovori bilo što – moraju odgovor prihvatiti zdravo za gotovo.
Upravo zato počinjemo sa pitanjima:
- Da li je Vladi Županije Posavske poznat podatak koliko naših Posavaca stručnjaka, intelektualaca, znanstvenih radnika, doktora nauka, magistara... radi i živi izvan Posavine, u BiH, Hrvatskoj, inozemstvu uopće?
- Da li im je poznato koliko i koji od naših ljudi iz Posavine mogu pripomoći da se u Posavini investira strani kapital, ne samo u obliku novca, nego i obrazovni, kulturni, informatički i drugi oblici suradnje?
- Da li smatraju da su taj veliki potencijal, sposobnosti, znanja i energije, ti ljudi, uopće Posavini potrebni?
- Da li prihvaćaju realnost da su mnogi od tih ljudi, tamo gdje jesu, za Posavinu značajniji i mogu više pomoći i doprinijeti razvitku, nego da sjede u Odžaku, Domaljevcu, Orašju...?
- Da li su ikada razmišljali o modalitetima da stupe u kontakt s tim ljudima, da barem dio njihovih intelektualnih, poduzetničkih i stvaralačkih potencijala pridobiju za sebe, za Posavinu, za dobrobit naroda koji u Posavini živi?
- Da li uopće imaju interesa za to?
- Ili bi se u jednom takvom okruženju istinskih intelektualaca osjećali nelagodno?
- Ili je lakše mandate provoditi u stalnoj pripremi izborne kampanje za nove izbore?
- Da li su našoj Posavini potrebniji takvi, prije svega intelektualni, potencijali i pokušaji organiziranja tih ljudi za boljitak regije, od priprema „kolije“ da se na „dan D“, za izbore, pred samo zatvaranje birališta kupe po selima ostarjele, bolesne i nemoćne babe, dovoze da bi glasale i spasile novi mandat vlasti!
SVAKA VLAST JE OD BOGA DANA?
Mnogi naši izbornici i političari shvaćaju, po svemu sudeći, vlast malo drugačije nego što se to u istinskoj demokraciji podrazumijeva. Vlast je sposobnost pojedinaca i grupa da utječu na ponašanja i mišljenja socijalnih grupa i osoba u NJIHOVOM INTERESU (interesu socijalnih grupa, a ne pojedinaca na vlasti!). Ne rijetko se međutim pod pojmom vlasti kod nas shvaća i prakticira moć vladanja nad drugim ljudima i udovoljavanje parcijalnih interesa vlastitke političke stranke ili osobnih interesa izabranih dužnosnika na vlasti. Vlast je prije svega ODGOVORNOST, a ne pozicija koja omogućava status izvan domašaja odgovornosti.
Zato vlastodršci mogu ignorirati sve primjedbe na njih upućene, pa i one za koje bi u demokratskim državama „preko noći“ padale vlade. Možemo ovdje nabrojati čitavu listu takvih „sitnica“, pomenimo samo uzgred neustavne i neprecizne informacije na oficijelnoj web-stranici, izostanak hrvatskog jezika na stranicama iz proračuna dotirane Turističke zajednice Bosanske Posavine itd. Kod nas, na takve kritike, Vlada pada – od smijeha! Sve stoji kako stoji, kao da ih se ne tiče. Želi li se time pokazati moć?Ili je to pak nemoć?
E baš zato, u takvom poimanju vlasti, pojedinci se mogu ponašati kako se ponašaju. Zato za njih ne vrijede nikakvi argumenti. Za njih je važniji otisak prsta jedne nemoćne babe na lokalnim izborima, koja jadna ni sama ne zna gdje i zašto je došla, nego argumentirana inicijativa doktora nauka. Imaju samo jedan metod u radu: arogancija i prepotencija! Arogancija i prepotencija su u većini slučajeva samo nadomjestak za druge „–ncija“ pojmove, ali o tim psiho-sociološkim aspektima ne želimo polemizirati.
POLITICKA (NE)KULTURA
Ministar Živkovic
DOM@ljevac je svojevremeno, 04. studenog 2007. godine, pokrenuo Inicijativu za osnivanje redakcije za izradu „Rjecnika hrvatskog jezika Bosanske Posavine". To smo na našoj stranici objelodanili i argumentirali, te uputili pismo Ministru prosvjete, znanosti, kulture i športa i Predsjedniku Vlade Županije Posavske (PISMO [120 KB] ). Nudili smo i potporu međunarodnih organizacija, moralnu i materijalnu! Uostalom, projekt je tako velikog značenja, a zahtjeva tako beznačajne novčane izdatke. Novac čak nije igrao glavnu ulogu, riječ je bila više o normalnoj i očekivanoj moralnoj podršci Vlade tom projektu. Na naše pismo nismo nikada dobili odgovor, pa smo 08. siječnja 2008. godine poslali novi upit, zamolnicu da nam bilo što odgovore. Iako se metonimički gledano odgovor sa „da“ ili „ne“ ne smatra odgovorom, nego neuljudnom, impulsnom reakcijom ili odlukom, bili bismo zadovoljni i sa jednom rječju odgovora na praznom listu papira. Osnovni red je da se odgovori, podrška ili odbijanje, ali odgovoriti (pa makar preko YouTube).
Ministar kulture, gospodin Živković i predsjednik Vlade gospodin ing. Matanović su elektronsku poruku (upit) uredno zaprimili i pročitali (vidi sliku!) – ali opet „odgrizla maca jezik“ kako se u narodu kaže, nema odgovora, „ni A ni BE“. IGNORIRANJE! Ono što gospoda ne mogu ili neće da shvate jeste da oni na takav način ne ignoriraju i ne omalovažavaju DOM@ljevac niti nas obične građane, potpisnike inicijative i poruka, oni time ignoriraju i omalovažavaju prije svega sebe same, funkcije koje obavljaju, javnost rada, demokratske norme ponašanja i osnovne postulate na kojima jedna demokratska politika i vlast počivaju. Takav luksuz, ne odgovoriti na takve inicijative - makar preko nadležnih službi, ne bi sebi smio dopustiti niti jedan njihov zapadni kolega, u Europi u koju svi želimo. Moče, rekli bi naši Posavci, nismo mi na njihovom nivou da bi uopće s nama komunicirali?!
IZBOR MISS
Ili im je „zadata tema“ bila preteška? Lakše i prijatnije je baviti se kulturom u onim izvornim, prirodnim oblicima gdje se mogu dobro „napariti oči“, osjetiti atmosfera, uživati u „kulturnim“ oblinama... Ma nemamo mi ništa protiv toga da Vlada iz županijskog proračuna, od novca poreskih obveznika, financira manifestaciju izbora MISS-Posavine (pogledaj sliku desno – Odluka Vlade). Treba nam i to. Ali da Vlada za četiri mjeseca ne nađe za shodno i "ne izdvoji novac" za jedan list papira ili besplatnu e-mail poruku da odgovori entuzijastima, inicijatorima kulturnog projekta od kapitalnog značenja – izrada posavskog rječnika – to je lakrdija i od kulture i od kulturne politike koju Vlada na čelu sa svojim ministrom kulture vodi!
Izbori za MISS su u svijetu komercijalne, zabavne, hali-gali priredbe koje se ne financiraju iz državnih proračuna. Za takve stvari driješe kesu gospodarstvenici, ženskaroši i sponzori, ali za kapitalne kulturne, izdavačke i informativne poduhvate odgovorne su Vlade i ministarstva, državne institucije, i financiraju se iz proračuna, jer tako nešto ne bi htio financirati niti jedan poduzetnik, niti bi to bilo dopušteno da npr. na jednoj knjizi koja sažima kulturu i tradiciju naroda, države ili regiona stoji reklama neke firme, odnosno da vlasnik firme ima utjecaj na sadržinu. Očito je da su naši ministri, ne izuzimajući (pardon!) ni gospodina predsjednika, malkice „polupali lončiće“ i bolje i lakše ih mogu ubijediti i smilovati da otvore „državne šlajboke“ i odvoje svoje vrijeme pohotne ženske obline, nego jedan istinski povijesni, kulturni i politički projekt.
JE LI (SELJACKA )TRADICIJA PRIMITIVIZAM?
Porediti ono što spada u „Science Fiction“ možda nije ni korektno, ali moramo napraviti jednu kratku uporedbu između naše Županije i Freistaat Bayern, kao najrazvijenijeg regiona u Europi i jednog od najrazvijenijih regiona u svijetu, da bi na temelju tih usporedbi mogli postaviti par pitanja.
Županija Posavska se prostire na 324,6 četvornih kilometara, Bayern na 70.551,6 četvornih kilometara (218 puta više). Županija Posavska ima 44.648 stanovnika, Bayern 12.492.568 (280 puta više). Županija Posavska ima proračunske prihode za 2007. godinu (zaokruženo) 30 miliona KM, Bayern ima Haushalt od 35.987 miliona Euro ili (preračunato) 71.974 miliona KM (2.400 puta više). U osnovnim i specijalnim skolama, realkama, gimnazijama i školama za zanimanja u Bayernu je uposleno oko 110.000 učitelja, nastavnika i profesora i osoblja, dakle 2,5 puta više nego što Bosanska Posavina ima stanovnika. Na to treba još pridodati veliki broj profesora na višim i visokim školama i fakultetima
Pa to se porediti ne može, reagirat ćete. U pravu ste, ali baš zato želimo istaći razliku, pokazati koliko je u svjetskim okvirima Bajern veći, bogatiji, razvijeniji, utjecajniji i značajniji od naše mini Županije, a opet drži do svoje izvorne kulture, tradicije, svog zdravog „seljačkog“ duha, više nego mi! Ponosi se na svoj jezik, dijalekt, tradiciju, na seljaštvo, na München kao „najveće selo u Europi“.
Županija Posavska ima status konstitutivnog dijela jedne države (BiH), Bayern takođe (BRD). Županija ima Vladu, Bayern takode. Županija ima predsjednika Vlade (gospodin ing. Mijo Matanović), Bayern Ministerpräsident-a (Herr Dr. Günther Beckstein). Županija ima Ministartsvo prosvjete, znanosti, kulture i športa sa gospodinom Marijanom Živkovićem na čelu, Bayern svoj Staatsministerium für Unterricht und Kultur na čelu sa Staatsminister Herr Siegfried Schneider. U tom, regionalnom, političko-upravnom smislu, mi smo dakle istovrijedni, možemo se upoređivati.
Bayern ima svoj dijalekt, bajeriš (bayerisch).Taj jezik razumiju samo bajerci sami i niko drugi iz Njemačke, niti sa njemačkog govornog područja (Švicarska, Austrija) ga ne razumije! Kada na televiziji neko govori bajerski, ispod idu titlovi! Ali je taj jezik za njih i za sav svijet neosporno njemački jezik! „Bairisch“, tako se piše, kao dio Ostoberdeutsch, je njemački jezik isto kao i „Hochdeutsch“ i govori se na području koje je šire od Bayerna. Bayern je otišao korak dalje pa je izvorni naziv tog jezika preimenovao u „bayerisch“, odnosno "bayrisch" i "boarisch", da bi time jeziku dao i teritorijalno-političku notu i označio ga kao svoj, bajerski, autohtoni za Freistaat Bayern.
Stanovništvo županije Posavske govori specifičnim hrvatskim jezikom, jednom vrstom dijalekta, autohtonim formama govora koje su od pamtivijeka bile prepoznatljive, po govoru se uvijek znalo reći ko je iz kog sela, kojeg zaseoka. Taj posavski govor bez problema razumiju Hrvati (i drugi) ma gdje se nalazili. Danas se međutim smatra da to nije (dovoljno) hrvatski jezik!
Ono čime se drugi ponose – mi želimo pokopati, satrti ili, u najmanju ruku, prepustiti zaboravu i laganom odumiranju. Neshvatljivo! Neodgovorno! O bilo kome da je riječ! Bilo ko da obnaša vlast. Bilo ko da je predsjednik Vlade! Bilo ko da je ministar kulture!
Gospodine predsjedniče Matanoviću, gospodine ministre Živkoviću, ova kritika i poziv da se nešto učini nisu upereni protiv Vas kao visokih dužnosnika, niti Vas kao privatnih osoba, nego protiv Vaše neshvatljive politike nezainteresiranosti, Vašeg ignoriranja drugih ljudi i inicijativa, Vašeg odnosa prema kulturnim tradicijama posavskog naroda.
Na kraju, razmislite sami i vjerujte, ova kritika je i u Vašu korist, za Vaše dobro. Ali i na korist i za dobro svih nasih u Posavini i Posavaca izvan Posavine.
Da bi uopće došli na funkcije koje obnašaju, Dr. Beckstein i Herr Schneider morali su sa svojom političkom partijom (CSU) voditi izborne kampanje po cijelom Bayernu. Bez da na skupovima progovore bar koju na bajerski – ne bi nikada bili izabrani! Kada posjećuju svoje familije i roditelje bez znanja bajerskog jezika ne bi imali što pričati s njima.
Naš predsjednik Vlade i ministri, naši dužnosnici i političari takodje vode izborne kampanje, imaju familije, prijatelje, poznanike... - na kojem jeziku s njima komuniciraju?
Vlada Bajerna, njen predsjednik i ministar za kulturu podržavaju moralno i materijalno politiku njegovanja bajerskog dijalekta, čuvanja od zaborava, podržavaju brojne kulturne manifestacije, informativne kuće i institucije koje njeguju bajerski jezik. Oktoberfest, najveći vašar na svijetu, je postao Meka propagiranja bajerskog jezika u inače „debajeriziranom“ Minhenu, kao suvremenoj multinacionalnoj metropoli. Državnim proračunom se sufinanciraju takve manifestacije, izdaju knjige, novine... Na bajerskom. Svaka treća radnja ili ugostiteljski objekt u Bajernu ponosno drže vidno istaknutu ploču sa natpisom "Wir ren boarisch, und Du?" - mi govorimo bajerski, a ti?
Bayern ima više organizacija, pokreta i društava za njegovanje bayerskog dijalekta. Postoji čak i politička partija koja protežira dijalekt kao svoj osnovni programski cilj. Nedavno je idana knjiga sa naslovom "Moje srce kuca bajerski". I uistinu, papa Joseph Alois Ratzinger zna i govori naravno bajerski dijalekt! Upravo se govori na sva usta o inicijativama da se u škole i dječje vrtiće uvede bajerski jezik kao fakultativan predmet.... I, razumljivo, izdaju se rječnici bajerskog jezika. I cijela Njemačka može pozdravljati sa „Guten Tag!“, u Bayernu se pozdravljalo, pozdravlja i pozdravljat će na bajerski - „Grüß Gott!“.
Da se DOM@ljevac ili bilo ko osobno obratio Ministerpräsident-u ili Kultusminister-u Bayerna, čak i kao stranac koji nema pravi za njega ni glasovati, dobio bi pristojan odgovor u roku od nekoliko dana! Ko ne vjeruje, neka proba. Njihov nivo je baš u tome što uljudno i profesionalno komuniciraju sa svakim ko im se obrati. A naša Vlada, predsjednik i ministar kulture, ignoriraju i nipodaštavaju inicijative na očuvanju posavskog dijalekta i narodnog govora, imaju „preča i pametnija posla“. Ne odgovaraju. Drže do nekog svog nivoa?
PRIMITIVIZAM?
Zapitajmo se:
- Jesmo li mi Posavci pametniji i napredniji od Bajeraca?
- Je li naš predsjednik Vlade pametniji i sposobniji od Dr. Becksteina?
- Je li naš ministar kulture pametniji i suvremeniji od ministra kulture Bayerna?
- Je li naša Županija ispred Bayerna?
- Ko od koga može i treba da uči?
- Hoćemo li se uskoro morati sramiti i bojati ako umjesto sa „Bok“ pozdravimo sa „Faljen Isus!“?
I što sad? Vlada se na jednoj strani uopće ne trudi i ne zalaže se za hrvatski jezik (pogledaj webstranice Županije i TZ), a na drugoj strani ne njeguje naš tradicionalni posavski govor! Što li planira? Zašto barem ne odgovori, prihvati ili odbije, ali odgovori na (izvanstranačke) inicijative građana? Odgovoriti je oduvijek i danas i posvuda stvar elementarne POLITIČKE KULTURE. I ne samo političke...
A na pitanje je li (seljačka) tradicija primitivizam, odgovaramo: primitivizam je zaboravljenje i zapostavljanje vlastite tradicije!
Ovdje stavljamo točku. Zasada. Samo zato da ovaj prilog tehnički gledano (Layout) ne bi bio predug. Druge aspekte političke (ne)kulture ostavljamo za sljedeći prilog na našoj stranici.
Prijavite se na naš Newsletter.
DOM@ljevac
01. ožujak 2008
| Pročitajte naše ranije priloge na slične teme: |
