Ošini po prašini Sava Povijest Tradicija Politika Sport Kultura TOP 10 Grebnice Bazik Gospodarstvo Školstvo Zdravstvo Religija Preporuke Vaše poruke Zelena škrinja

Naslovnica Ošini po prašini Rat NBA liga

Ošini po prašini

Posavina Naša posla Rijec ima... Rat Svijet Razmišljaonica Pisma iz Kine Jezik Crkva No comment Bosna i Hercegovina Naša sela Bleiburg Prva webstranica

NBA liga Krvava bajka Balkanska krcma Pizma Sjene domovine Pomirenje Škaricani Cigo Logor Invalidi Smece Zlocinci Razmjena Post festum Uskrsnuce

.:d.NET:. Vecernji list Newsletter Index A-Z Sadržaj Impressum Synopse Kontakt

"NBA-liga" bosanskošamackog logora smrti

Nakon otvaranja naše webstranice dobio sam više e-maila i telefonskih poziva od bivših logoraša bosansko-šamačkih logora, u kojima su predlagali da pokušamo sačiniti i objaviti spiskove zatočenika u tim logorima. Kako vrijeme prolazi sve je veća mogućnost da neki podaci vezani za predratna i ratna zbivanja na području općina Odžak, Bosanski Šamac, Modriča i Orašje odu u zaborav.

To se naročito odnosi na ona mjesta sa područja bivše općine Bosanski Šamac koja su ostala pod srpskom upravom: Zasavica, Srednja Slatina, Kornica, Donji i Gornji Hasić, Tišina, Tursinovac i Novo Selo, te sam grad Bosanski Šamac. Za ta područja, za istraživanje i evidentiranje povijesnih činjenica o stradanjima, interesa nema sadašnja srpska vlast, a nisu se pretrgle ni vlasti Županije Posavske, smatrajući valjda ta područja izvan svoje administrativne uprave i nadležnosti.

Na osnovu vlastitih sjećanja, te pomoći jednog broja bivših logoraša, sačinio sam spiskove. Želim naglasiti da su ti spiskovi sigurno nepotpuni, ponegdje neprecizni, a možda u nekim navodima i netočni. Svuda gdje sam do njih došao, navodio sam i podatke koji nisu direktno bitni za spiskove logoraša, ali mogu pomoći drugima da prepoznaju o kome se radi, te da pomognu podatke o tim osobama dopuniti i konkretizirati.

Svjestan tih manjkavosti, smatram da spiskove ipak treba objaviti, bolje i to nego ništa ne zapisati i zaboraviti? Molim sve koji su u tim logorima bili i sve koji o tome nešto znaju, da se jave, korigiraju netočnosti, dopune podatke. Niti jedan propust u tom smislu nije učinjen namjerno, nego isključivo iz nedostatka informacija. Onima koji su eventualno zaboravljeni ili navodi o njima netočni unaprijed moja isprika i obećanje da će odmah biti korigirani.

Zašto o tome, toliko godina nakon krvavog rata, uopće pisati? Zato što na strani počinitelja još uvijek nema spremnosti da se zločini i nepravde priznaju i podaci o osobama iz logora objelodane, i zato, barem takav osobni osjećaj imam, što se na drugoj strani iz raznoraznih razloga (interesa?) ne čine napori da se ta građa kompletira i registrira i što će nažalost sve ovo, bez ovakvih pokušaja, umjesto stvar povijesti postati jednog dana predmet arheoloških istraživanja! Ljudi zaboravljaju, sjećanja blijede, umire se, mnogih sa ovih lista više nema među živima, sve odlazi polako u zaborav. Ali treba bilo kako i bilo gdje, ono što su neoborive činjenice, ostati zapisano.

Bilo kada i bilo kome, kao povijesna svjedočenja ta dokumentacija će dobro doći. Da se ne zaboravi. Danas kada nam treba razumijevanja i građenje povjerenja, kada se mora (su)živiti dalje, više nego ikada je potrebno raspraviti pšenicu od kukolja i u budućnost ići čistih računa. Bez "čistih računa" nema istinskog pomirenja. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog toga da mnogi ondašnji odgovorni, krvnici, batinaši, pljačkaši, ne mogu danas prati ruke kao Pontius Pilatus, praviti se ludi, a neki čak (iznova) propagirati pomirenje, suživot, neko novo „bratstvo i jedinstvo“. Oni su na to izgubili sva moralna i ljudska prava!

Najmanje što bi se moglo učiniti jeste da se od sadašnjih vlasti u Šamcu zahtijeva postavljanje spomen-ploča na ta mjesta stradanja - kada se sami toga "nisu sjetili". Time se, takvim gestama, a ne praznim verbalizmom, pokazuje i dokazuje želja za pomirenjem i suživotom.

U ovom prilogu objavljujemo spisak „NBA-lige“, kako su Srbi zvali zatočenike u fiskulturnoj sali osnovne škole u Bosanskom Šamcu, jer su, po njima, oni bili „profi“, „igrali“ su 24 sata dnevno, smio ih je tući, mučiti i maltretirati i ubijati ko god i kad god je htio. Tako je nažalost i bilo.

U dogledno vrijeme pokušat ću kompletirati i objaviti spiskove zatočenika u zgradi SUP-a u Bosanskom Šamcu i, nadam se da ću u tome uspjeti, spiskove zatočenika u Obudovcu, zgradi TO u Bosanskom Šamcu, zatočenika u sportskoj sali Školskog centra nakon što je „NBA-liga“ preseljena u Osnovnu školu, te radnog „ženskog“ logora u Zasavici.

Isto tako, „nepravedno“ bi bilo zaobići još jedan spisak, onaj CRNI, spisak onih koji su ljude u tim logorima tukli, mučili, zlostavljali i ubijali. Zato će biti objavljen i taj spisak.

Na kraju ove serije, pokušat ću rasvijetliti još jednu stvar vezanu za logor i zatočenike bosanskošamačkih logora, a to su razmjene (oficijelne i neoficijelne) sa spiskovima razmijenjenih, ali i sa osvrtom na "politiku" razmjena, trgovinu ljudskim glavama i sličnim momentima koji su jednu katastrofu ponekad činili još većom i neljudskijom.

Isto tako, biće riječi i o našem "internom Daytonu", okolnostima pod kojima su mnoga hrvatska sela bivše bosansko-šamačke općine ostala u okruženju i stradala, zašto i kako je na brzinu sačinjeni visoko povjerljivi "Plan obrane hrvatskog naroda bosansko-šamačke općine" već prvog dana rata dospio u ruke srpske propagandne mašinerije i objavljen na TV Novi Sad, zašto su odgovorni za provođenje tog plana zatajili... pokušati odgovoriti na pitanje da li je to tako moralo biti i zašto se o tome danas ćuti?

Prijavite se na naš Newsletter.

Perica Mišić
perica@misic.ch

Spisak zatocenika u Osnovnoj školi Bos. Šamac

Spisak je načinjen onako kako su zatočenici sjedili, gledano od ulaznih vrata, s lijeva, u pravcu kazaljke na satu. Neki ljudi sa spiska nisu cijelo vrijeme (pogledaj stubac desno) proveli u Filskulturnoj sali Osnovne škole, nego je riječ o zatočenicima koji su u toj sali uopće bili - većina cijelo vrijeme, a samo rijetki sa spiska jedno kraće vrijeme.

• Birčić Anto; zvani „Profesor“ i „Toni“; rođen u Pećniku kod Modriče; živio u Šamcu; bio profesor povijesti u modričkoj gimnaziji; (supruga radila u Robnoj kući); stanovao u bijeloj kući pored igrališta Osnovne škole; doveden krajem svibnja kada ga je neko od stražara pred osnovnom školom vidio u dvorištu i pitao za narodnost i naredio da odmah uđe u salu; u srpnju prebačen u "izolaciju" u salu Srednjoškolskog centra; razmijenjen 07.01.1993. godine; otišao u inozemstvo.
• Jelavić Roko; rođen 1935/36. godine u Zasavici; radio u „Stilu“; blagajnik HDZ-a u Zasavci; doveden početkom lipnja; tučen najviše od „Međaša“ iz Crkvine; kasnije mu žena doturala hranu koju je nesebično svima dijelio; u par navrata bio u kritičnom zdravstvenom stanju; razmijenjen 05.07.1992. godine; krajem 1993. godine otišao na oraško-šamačko ratište.
• Abdianović Amir; zvani „Bihać“ (kasnije dobio drugi nadimak!), rođen 1969. godine u okolini Bihaća; priključio se srpskim formacijama (najvjerojatnije pred polazak zatočenika za Batkoviće).
• Bikić Ames; sin Adema; rođen 1971. godine; iz Bosanskog Šamca; otac radio u Mebošu; tek došao sa odsluženja vojnog roka i bio jedan od najmlađih zatočenik u logoru; bi je pripadnik TO; zbog mladosti ga pošteđivali; razmijenjen 15.06.1993. godine; ostao na ratištu.
• Mišić Perica; sin Marka; rođen 1956. godine, iz Donjeg Hasića; živio u Bosanskom Šamcu; teško tučen i zlostavljan; razmijenjen 05.11.1992. godine; nalazi se u Njemačkoj, München.
• Jurkić Anto; zvani „Tunjo“; rođen 1928. godine u Domaljevcu; živio u Bosanskom Šamcu u Mahali; punac Mladena Mašića; razmijenjen 25.05.1992. godine; poslije rata živio u Slavoniji.
• Tolić Ilija; otac Pero; rođen 1948. godine kod Dervente; bio šef željezničke stanice u Bosanskom Šamcu; (supruga Mirjana radila u „Elegantu“); doveden početkom lipnja; razmijenjen 05.07.1992. godine; jedno vrijeme proveo na ratištu; a onda otišao za Njemačku (Grassau), sadašnji boravak nepoznat.
• Dedić Mirsad; bio geometar u Skupštini općine; razmijenjen 24.12.1992. godine; otišao u Njemačku.
• Hurtić Salko; zvani „Čaka“; rođen 1952. godine u Bosanskom Šamcu; radio u „Utvi“; bio pripadnik stanice milicije u Šamcu i aktivno učestvovao u obrani grada; optuživali ga da je pucao i ranio oficira JNA, jednog kapetana; dobijao velike batine, posebno ga tukao Jaćimović iz Batkuše, a najžeće tučen prilikom ispraćaja u razmjenu; razmijenjen 05.07.1992. godine; obolio od posljedica boravka i tortura u logoru; bio je u Bračićima kod Đakova.
• Ćosić Esad; zvani „Ćos“; rođen 1952. godine u Bosanskom Šamcu; radio u „11. aprilu“ kao vodoinstalater; (Alijin brat); bio pripadnik TO; tučen; bio u teškom zdravstvenom stanju; razmijenjen 24.12.1992. godine; radio u „Merhametu“ u Domaljevcu.
• Arapović Dževad; zvani „Arap“; sin Abdulaha; rođen 1954. godine u Bosanskom Šamcu; bio pripadnik TO; tučen; jako korektan prema drugim zatočenicima s kojima je dijelio hranu koju je povremeno dobijao, razmijenjen 11.06.1994. godine u Tuzlu; odatle došao na Domaljevačko ratište; kasnije otišao u Švedsku ili Dansku?
• Himzi Mehmedi; rođen 1941. godine; po narodnosti Turčin; živio u Bosanskom Šamcu; bio pripadnik TO; razmijenjen 11.06.1994. godine; otišao kod rodbine u Makedoniju, a zatim u Tursku.
• Subašić Hasan; zvani „Hase“; iz Bosanskog Šamca; oženjen je iz Slavonskog Šamca (Dragičević); nagonili ga da pravi „lastu“ – da iz zatrke udara glavom o zid; pripadnik TO; razmijenjen 15.06.1993. godine; bio na ratištu.
• Hurtić Admir; otac Halid zvani „Zec“; (majka Snježana radila u SO-e); rođen 1969. godine u Bosanskom Šamcu; bio pripadnik TO; otišao za Njemačku (München); kasnije živio u Gradačcu.
• Mašić Behren; živio u jednom srpskom selu izmedju Bosanskog Broda i Odžaka; šofer po zanimanju; (govorio da mu je brat oficir JNA); poslije rata bio u Slavonskom Brodu.
• Kovačević Ivan; iz Bosanskih Lužana; autolimar po zanimanju; uhićen u Podnovlju na putu za Srbiju; razmijenjen 05.07.1992. godine.
• Mešić Eldar; zvani „Masnoća“ i „Medo“; rođen 1966. godine u Tarevcima; živio u Modriči; taksista po zanimanju (često dolazio na šamačku željezničku stanicu); dobijao teške batine; razmijenjen nepoznatog datuma; živio u Rijeci.
• Isić Hajrudin; zvani „Hajro“ i „Amidža“; rođen 1943. godine u Tarevcima kod Modriče, gdje je i živio; uhićen izjutra kada je krenuo u ribolov; (žena Seje Kurbašića mu familija), razmijenjen 05.07.1992. godine; bio u Odžaku, a nakon pada otišao u inozemstvo.
• Avdić Azrudin; zvani „Žuti“; iz Brčkog; radio kao čuvar na privatnom građevinskom radilištu; uhićen na radnom mjestu sa mobilnim telefonom, pa je posebno zbog toga tučen; inače jedan od zatočenika koji je najviše tučen i mučen (ja ga zatekao sa potpuno oguljenim leđima od udaraca); dobro pjevao, pa je posebno za Deju i njegovu ekipu morao satima pjevati narodne pjesme, dok su drugi morali pjevati refrene; razmijenjen nepoznatog datuma.
• Tufeković Hubert; sin Mate zvanog „Toša“; rođen 1970. godine u Gornjem Hasiću, općina Bosanski Šamac; bio pripadnik milicije; razmijenjen 22.12.1992. godine; bio je na ratištu, pa u Kostajnici.
• Pejić Ilija; sin Marijana zvanog „Mašo“; rođen 1972. godine; bio milicionar na Savskom mostu; razmijenjen 05.07.1992. godine; bio na ratištu, pa u Kostajnici.
• Brašnić Ivica; rođen 1964. u Prudu, automehaničar, živio u Bosanskom Šamcu; tučen, razmijenjen 25.05.1992. godine.
• Bartolović Marko; zvani „Cipiripi“; iz Hrvatske Tišine („Žabac“ mu je brat) razmijenjen 05.07.1992. godine; jedno vrijeme proveo na ratištu, a kasnije oslobođen vojne obveze.
• Petrić Mirko; sin Ilije; rođen 1979. godine u Gornjem Hasiću, gdje je i živio; radio kao pekar u očevoj pekari; bio milicionar; razmijenjen 25.05.1992. godine; bio na ratištu.
• Vučković Miroslav; sin Pere; iz Gornjeg Hasića; živio u Austriji, gdje je igrao košarku; razmijenjen 25.05.1992. godine, dugo vremena je proveo na ratištu.
• Filipović Zvonko; sin Mirka; rođen 1968. godine u Gornjem Hasiću, gdje je i živio; bio pripadnik milicije; razmijenjen 25.05.1992. godine; jedno vrijeme bio u Vinkovcima, a onda u Puli gdje je radio i prije rata.
• Iljazović Jakob; zvani „Ujo“; otac Martin; iz Bazika; uhićen na grebničkoj bojišnici i doveden početkom srpnja; jako puno tučen i mučen; razmijenjen 07.10.1992. godine.
• Dubravac Ilija; iz Novog Sela; doveden iz Obudovca sa bratom Ivom krajem lipnja, jer je tražen u razmjenu; tučen; razmijenjen 15.08.1992. godine; živio u Kruševici kod Slavonskog Šamca.
• Dubravac Ivo; iz Novog Sela; doveden sa bratom Ilijom krajem lipnja iz Obudovca, jer je tražen u razmjenu; tučen; razmijenjen 15.08.1992. godine; bio na ratištu.
• Drljačić Avdo; sin Safeta zvanog „Paun“; rođen 1956. godine u Bosanskom Šamcu, gdje je i živio; trgovac po zanimanju, radio u prodavnici „Bosanske“ u Slavonskom Šamcu (supruga trgovkinja u Robnoj kući); razmijenjen 05.11.1992. godine; jedno vrijeme bio na ratištu; nepoznato gdje se sada nalazi.
• Gibić Mersad; zvani „Dasa“; sin Hasiba; rođen 1954. godine u Bosanskom Šamcu gdje je i živio; radio kao konobar; (supruga Lela, rođena Mustafić); bio pripadnik TO; aktivno učestvovao u obrani grada; jako puno tučen; optuživan da je bio snajperista na bolnici; najviše batina dobijao zbog navodne izjave prije rata „da će Srbi plivati niz Savu“; razmijenjen 15.06.1993. godine; bio na ratištu; otišao u Kanadu 1995. godine sa familijom, gdje i danas živi.
• Stjepanović Andrija; otac Martin; rođen 1966. godine u Krepšiću kod Brčkog, gdje je i živio; mlađi od braće; ima tri sestre koje su živjele u Đakovu; optuživan da je sa bratom prevozio eksploziv; jako puno tučen i mučen, posebno od Nenada koji je nagonio braću da se međusobno tuku; razmijenjen 04.09.1992. godine; navodno otišao u Austriju (Beč).
• Stjepanović Anđelko; otac Martin; rođen u Krepšiću kod Brčkog, gdje je i živio; stariji od braće; radio na benzinskoj crpki „Antunović“; nosio bradu, jako puno tučen i mučen; razmijenjen 04.09.1992. godine; živio u Zagrebu, gdje je navodno vozio kamion za benzinsku crpku „Antunović“.
• Agatić Pero; zvani „Aga“; otac Marko; rođen u Prudu 1958.; završio mašinsko-tehničku školu, radio u „Mebošu“, živio u Bosanskom Šamcu; jako puno tučen; razmijenjen 25.05.1992. godine; bio je u Švicarskoj.
• Višnjić Esad; sin Đule; iz Bijelog Polja, Crna Gora; student prava u Ljubljani; Simo Zarić ga prvih dana rata iskoristio u montiranoj propagandnoj emisiji o "mirnom, idiličnom životu", nakon počinjenog „genocida nad srpskim narodom u Bosanskom Šamcu“ emitiranoj na TV Novi Sad, optužujući ga za navodnu vezu „zelene transferzale“; tučen; četnici ga uzeli da kopa rovove na crti bojišnice prema Gradačcu.
• Šahanić Mirsad; zvani „Mirso“; iz Zvornika; bio pripadnik jedinice MUP-a BiH koja je kao pojačanje došla na Savski most; tučen; razmijenjen 05.11.1992. godine; bio na ratištu u Domaljevcu, a poslije otišao na zvorničko ratište; Jaćimović ga zvao „Ljiljan“.
• Simnica Ramadan; rođen 1933. godine; Albanac po narodnosti; živio u Gornjoj Crkvini; držao gater pored puta za Kornicu, kupio pred rat kuću na željezničkoj stanici od Joze Rašića; uhvaćen na putu kroz Siljevac kada je sa sinom bježao prema Hasiću; imao tri puške, jednu automatsku, koju je kupio „jer se bojao vukova“ kako je jednom stražarima odgovorio; razmijenjen 05.07.1992. godine; živio u Gundincima.
• Bajramović Rabit; rođen 1956. godine u Bosanskom Šamcu, gdje je i živio; Ćabin rođak; razvozio kruh u „Mlinpeku“; razmijenjen nepoznatog datuma; bio je u Gradačcu.
• Ćoralić Mersad; zvani „Mijo“; otac Abid; rođen 1956. godine u Bosanskom Šamcu, gdje je i živio; po zanimanju mesar; radio u „Hranaproduktu“; stalno bio uz bolesnog Kemu i njegovao ga; razmijenjen 15.06.1993. godine; minobacačlija na ratištu.
• Atić Kemal; zvani „Kemo“ i „Kilo“; rođen 1951. godine; konobar po zanimanju; (brat Rajec); tučen; bio u lošem zdravstvenom stanju; razmijenjen 15.07.1992. godine; jedno vrijeme je bio negdje na primorju, a onda otišao za Švedsku.
• Jašarević Osman; zvani „Roma“; otac Ahmet; rođen 1952. godine; radio u „Mebošu“; (badžo Omera Nalića, žena Đina radila u „Beku“); jako puno tučen; bio pripadnik TO; razmijenjen 25.05.1992. godine; duže vrijeme proveo na ratištu; a onda otišao za Njemačku.
• Tabaković Sulejman; zvani „Cimena“; otac Husein (zvani „Huso poštar“); rođen 1952. godine u Bosanskom Šamcu, gdje je i živio; radio u „Utvi“; pripadnik TO; razmijenjen 11.06.1994. godine u Tuzlu; otišao za Njemačku (München), gdje mu je i obitelj.
• Džakić Esad; zvani „Krezo“; rođen 1948. godine u Bosanskom Šamcu, gdje je i živio; radio u „Utvi“; tučen; razmijenjen nepoznatog datuma; otišao za Nizozemsku.
• Marković Dragutin; sin Milovana; rođen 1951. godine; živio u Bosanskom Šamcu; privatni mesar; (odhranjen kod majke u Osijeku, po osjećanju i opredjeljenju Hrvat); prije rata agitirao za Hrvatsku narodnu stranku; javno se izjašnjavao i ismijavao velikosrpsku politiku; puno tučen; početkom rujna izašao iz logora i prebačen u „radni logor“ Zasavica, gdje je klao stoku; otišao u Hrvatsku, Miholjevac kod Zagreba.
• Senjić Mato; zvani „Čutura“; rođen 1964. godine u Zasavici; završio Ekonomsku školu; radio u Sekretarijatu za narodnu obranu; izvrstan nogometaš; uhićen kao pripadnik milicije; tučen; (obećao meni karton „Balantajna“ ako ode u razmjenu – nisam još dobio :-)); otišao za Švicarsku ili Njemačku.
• Antunović Silvestar; sin Luke; rođen 1967. godine u Gornjem Hasiću; živio u Trnjaku; milicionar; teško tučen željeznom šipkom po glavi, posebno od Jaćimovića; sredinom lipnja zbog teških povreda odveden u bolnicu u Beograd; razmijenjen; bio na ratištu.
• Vurdić (ili Vurbić, Vurgić) Tomislav; zvani „Tomica legionar“, rođen 1971. godine u Kužnjači kod Modriče; živio u Njemačkoj; navodno bio u Legiji stranaca odakle je pobjegao; uhićen na putu prema Kužnjači; dobijao teške batine, ali sve torture izuzetno hrabro podnosio; razmijenjen 05.07.1992. godine; bio u Odžaku do pada, a zatim se vratio u Stuttgart.
• Bičić Hasan; zvani „Hase“; otac Zijah (picerija „Gorila“); rođen 1960. godine u Bosanskom Šamcu, gdje je i živio; vlasnik automata za zabavu; kao pripadnik TO aktivno učestvovao u obrani grada; puno tučen, više puta natjerivan da se tuče sa vlastitim bratom Becom; razmijenjen 05.07.1992. godine; jedno vrijeme boravio u Novigradu kod Rijeke.
• Bičić Muhamed; zvani „Beca“; otac Zijah (picerija „Gorila“); rođen 1956. godine u Bosanskom Šamcu gdje je i živio; vlasnik picerije „Gorila“; kao pripadnik TO aktivno učestvovao u obrani grada; izuzetno puno tučen i zlostavljan; razmijenjen 04.09.1992. godine; jedno vrijeme bio u Novigradu kod Rijeke, a onda u Njemačkoj (Schweinfurt), sa Ibelom napravio kuću u Grebnicama gdje živi.
• Salkić Ibrahim; zvani „Ibela“; sin Mehe; rođen 1954. godine u Bosanskom Šamcu, gdje je i živio; kao pripadnik TO aktivno sudjelovao u obrani grada; jedan od zatočenika koji je najviše tučen i mučen; razmijenjen 15.06.1993. godine; bio na ratištu do studenog 1994. godine kao miner; otišao u Njemačku (jedno vrijeme u Münchenu, pa u okolici Schweinfurta), napravio sa Becom kuću u Grebnicama gdje živi.
• Dumonjić Safet; zvani „Apet“; otac Hasan; iz Bosanskog Šamca; radio na otpadu kod Bone; razmijenjen nepoznatog datuma; bio na ratištu.
• Ević Ivica; sin Luke zvanog „Grdan“; rođen 1965. godine u Hasiću; živio u Bosanskom Šamcu; radio na željezničkoj stanici; razmijenjen 05.07.1992. godine; živio u Našicama.
• Srna Safet; zvani „Mačak“; sin Ismeta; rođen 1964. godine u Bosanskom Šamcu, gdje je i živio (Mahala); bio kovač na željeznici; pripadnik TO; na tavanu njihove kuće pronađeno skladište oružja i municije; tučen; razmijenjen 05.07.1992. godine; bio na ratištu.
• H. Alijagić Safet; zvani „Coner“; otac Faik; rođen 1948. godine u Bosanskom Šamcu, gdje je i živio; radio u „Odvodnji i kanalizaciji“; često tučen; optuživan za izmišljeni pokušaj „trovanja vodom srpske djece i žena“; razmijenjen nepoznatog datuma; bio jedno vrijeme u prihvatnom centru Gašinci, a onda otišao za Francusku ili Dansku.
• Nurkić Ajdin; zvani „Buco“; sin Faruka; rođen 1962. (?) godine u Bosanskom Šamcu, gdje je i živio; radio u Domu zdravlja kao administrativni radnik; pripadnik milicije; aktivno učestvovao u stražama na prilazima gradu; tučen; razmijenjen 05.11.1992. godine; bio u Njemačkoj.
• Nalić Omer; rođen 1947. godine u okolini Tuzle; živio u Bosanskom Šamcu; završio srednju elektrotehničku školu; bio tehnički direktor „Elektrodistribucije“; (Romin badžo); bio član rukovodstva SDA u gradu i Kriznog štaba; tučen; optuživan zbog navodnog posjedovanja „radio-stanica“; razmijenjen 15.06.1993. godine; bio dva mjeseca na ratištu; pa u Njemačkoj, pa Tuzli.
• Delić Dragan; sin Hasana; rođen 1952. godine u Bosanskom Šamcu, gdje je i živio; mašinski inžinjer, bio direktor u „Mebošu“; teško tučen; optuživan da je sa Zvonkom Prce navodno financirao SDA i HDZ; razmijenjen 04.09.1992. godine; kraće vrijeme bio u Osijeku, a sada je u Njemačkoj (Gladbeck).

Foto: Mato Bicvic, Prud

Klati i bacati u Savu!

Hvala vam što ste izdržali!

Procitajte i ovo: