Pizma na Balkanu
Ima jedan vic gdje se muž obraća ženi i pita je: „Zašto cijeli dan šutiš? Zbog čega se ljutiš na mene?“ A ona mu odgovara: „Bilo je nešto ali se ne mogu sjetiti.“
Pretpostavljam da se ova nesuglasica sretno završila (onako kako je to August Šenoa jednom napisao), tamo gdje se većina takvih stvari završava - u bračnom krevetu.
Volim šetnju i držim se toga rituala u svako godišnje doba. A proljeće nudi posebne slike. Čovjek bi ih gladan gledao. One imaju i svoje prirodne mirise.A sa mirisima ti je isto kao i sa nostalgijom.Ni jedno ni drugo nije vidljivo niti opipljivo a jasno registriramo njihovo prisustvo.I vijek trajanja im je neograničen.
A znate li da Nijemci za onoga koga ne podnose kažu: Ich kann dich nicht riechen (Ne mogu te mirisati).
Kod nas je to na Balkanu sa „mirisanjem“ (mislim, u duhu njemačkog jezika) nešto kompliciranije. Za razliku od primjera spomenutog na početku teksta, može to da potraje prilično dugo. Ja sam osobno poznavao slučaj gdje su se dva čovjeka „zakačila“ zbog jednog posječenog drveta. Nije to drvo imalo neku veliku vrijednost. Ali položaj je bio takav da je „oko reklo“: „Drvo je na mojoj strani.“
A, znate, međe su često krivudave... I nisu više uopće komunicirali jedan s drugim. Vjerovali ili ne, potrajalo je to godinama. Pomirili su se tek na jednoj svadbi gdje su obadvojica morali pokazati da se oni ipak nalaze na jednom „višem nivou“. Da li je tim ljudima tada bilo jasno koliko su izgubili zbog „opravdane“ šutnje?
Da je pizma ružna stvar i da se zna proširiti poput epidemije, osjetili smo kobnih 90-ih. Iznenada su stigli mnogi računi „na naplatu“. Rat je protutnjao ali računi nikako da se „poravnaju“. Ruka se pozlatila onome tko napisa parolu - “ Vodite ljubav a ne rat“.
Takva ti je ta balkanska pizma. Ponekad poput ljetne kiše koja se odmah isparava. Ponekad, pak, jaki pljusak sa obilnim padavinama. A može da se pretvori i u pravu oluju popraćenu gustim oblacima i strašnom grmljavinom.
Iza teškog nevremena opet sunce sija! Tako veli narod. Na(E)dajmo se!
Joso Špionjak
Neka mi Joso oprosti ako mu ovim tekst skrnavim. Pizma je "sportska disciplina" koja se kod nas, u Posavini, vrlo rado upražnjava od kako me pamet služi. Dobro se sjećam istinitog slučaja dvojice Gajevljanina koje ne bih "imentovao", a koji su nakon dugogodišnjeg spora oko jedne trešnje u međi našli solomonsko rješenje - presjekli su trešnju motornom testerom popola, uzduž, od krošnje na dole! Mi naše "stilovke" izgleda i dalje oštrimo i podmazujemo... A trešnje cvjetaju...
P. Mišić
