Cagina garaža
Nema ništa gore nego pomiješati kreme...
A to je bila „fešta od jaja“. Zamutio je Cago jaja bolje nego Nadalina! Uključila se sva čaršijsko-kuloarsko-intelektualna elita Šamca da prokontaju o čemu je riječ, treba li Cagu krivično goniti, dati nalog miliciji da ga uhiti, smjeniti s posla, ukinuti novine koje pravi... SUBNOR je već tražio neprijateljske konotacije u tekstu, sve češće se pominjala i uloga SDB-a, šta čeka, pa Cago je bio "vječiti sumnjivi tip", ma družio se on sa drmatorima, najutjecajnijim, ali je prema njemu uvijek vladalo izvjesno odstojanje, nejasnoće, ali i rešpekt. Neki, prije svih pojedini članovi šamačkog Kluba pisaca, i ne sanjajući da je Cago pisac u potaji, dizali su su ga pak u božanske visine poredeći njegove literarne kvalitete i stil izražavanja u tom odgovoru smatrali najvišim dometom u svim lokalnim pisanijama, poredili ga sa, ni manje, ni više, nego sa Šekspirom! Oni koju su Cagu poznavali, znali su odmah o čemu se radi – Cago se jednostavno zajebava sa općinskom birokratijom! Morali su međutim ćutati jer je opasnost pretvaranja slučaja u novu „šamačku aferu“ i "razotkrivanje" još jedne antisamoupravne zavjere i nipodaštavanja državnih organa bila vrlo visoka.
A ja, umalo da zaboravimo objasniti o čemu je u stvari riječ......
Nekadašnji drug Mirko Lukić, ondašnji šef Uprave za društvene prihode Općine Bosanski Šamac (sada bi se reklo: ministar financija), a sada господин Мирко (Рајка) Лукић, начелник Oпштине Шамац и председник Општинског одбора Српскe демократскe странкe, bi je time jako naljućen i iznerviran. Ali još više zbunjen novonastalom situacijom. Odnosilo se to na njegovu službu i na dokument kojeg je sam potpisao. Pa kako neće biti ljut, rješenje upućeno službeno, na "radnog čovjeka i građanina" osobno, a Cago, bezobraznik i drznik, svoj odgovor napiše javno, turi u novine. Pukla bruka. Ma sreća pokojnom Cagi da tada Mirko nije imao moć koju sada ima... Pokazao bi on Cagi šta su (o)kolovrati i kako se poštuje zakon. Osjetio bi Cago na svojoj koži i "Mirka i Slavka". Danas se takve stvari „решавају по кратком поступку“.
| Pismo poreskog obveznika vrlog… |
Kejdžo protiv države!
Tih dana isprovociran birokratskom tupoglavogšću (Kejdžo, dakle Cago, nap. Uredništva), odlučio se malo našaliti s poreznicima. Naime, od Uprave prihoda dobio je opomenu za plaćanje poreza na garažu koju uopšte nije posjedovao. Tim čudnije pošto nije imao ni automobil. Zbog toga je napisao pismo direktoru Uprave prihoda, a jedan primjerak poslao Komaračkim novinama, kako bi tekst bio dostupan što većem broju čitalaca. Učinak je bio onakav kakav je želio – komičan. Evo kako je to izgledalo:
OPŠTINSKA UPRAVA PRIHODA KOMAREVO
Veleštovani Direktore!
U posijedu prijave poreske moje, kažem da ste (potpisne od strane imenovanog), to većma pošto je imenovani IZJAVIO da mu je garaža „B kategorije", porez razrezujete meni u iznosu dinara 347 novijeh, za minulu i godinu tekuću, što malo je - priznati se mora - ter zabludu svoju kategorije što tiče se velikodušno garaže mi dodijeljene, priznajem pokajnički. Naime, ona nije „B“ kategorije vengo: A, B, C, Č, Ć, D, Đ, DŽ, E, F, G, itd, kategorije nad i pod kategorijama, ter razrez dat bit pravi neće! No, aparat vrli opštinski da ne upošljavamo nanovo, ja razrez platiti po volji vašoj pristajem - KLJUČEVE GARAŽE čim pošaljete meni. Ako u svom dobrohotju kakva kola anci tuto pridodate, ter sklonište za machine prazno da ne zjapi, obećavam - parole d' honneur - dupli razrez za godinu ja Vama hoću platiti.
Vaš odani poreski obveznik
Po rješenju br. o3/1-453
Kejdžo Surdupov
Čaršija se smijala, mladi direktor Uprave prihoda malo se ljutio: „Zar može neko tako da se zeza s opštinskim organom uprave?"
No to je bilo sve što je mogao da učini. Politpijesnik se založio da objasni radoznalima kako je to „Njegoševski", a potom „Šekspirovski" stil kojim se Kejdžo poslužio u svom pismu. Kada su upitali Kejdžu odgovorio je da to nije nikakav stil nego obična sprdačina.
(Ovaj tekst je preuzet iz knjige Augustina Kolovrate Cage "Zatišje", koju je posthumno izdao Diko Simić)
