Djed mraz
U svemu se napreduje. Nije ni čudo, ušli smo u drugi milenij, i normalno je da je napredak sve brži i značajniji. Napredak je i u našoj državi očit, ali ni u čemu nisu napravljene toliko velike i značajne promjene kao kada se radi o rješavanju pitanja Djeda Mraza.
Do rata smo imali onog jednog, koji je morao trčati po cijeloj državi i na brzinu podijeliti onolika brda poklona. Naravno da to nije moglo biti valjano urađeno, jer narod dobro kaže: što je brzo to je i kuso.
A sada? Sad je sve drukčije i bolje. Uz onoga starog Djeda Mraza imamo i tri nova. Njih trojica su dobili svaki svoj dio države i ne petljaju se u poslove svojih kolega niti idu na njihov teritorij. Jedino se nekada sastanu svi na području Brčko distrikta. Svakako, imaju manje posla i mogu ga temeljitije uraditi, bez frke i panike, pa su sad djeca mnogo zadovoljnija.
Najprije su novi Djedovi poradili na svom imidžu. Tako je prvi od njih promijenio sebi ime u Djed Božićnjak, a napravio je i male izmjene u odjeći. Više mu bunda nije crvena sa bijelim rubovima, nego je sva od crveno-bijelih kvadrata. Nazočnima želi čestit Božić i Novu godinu, pri tome podižući dva prsta.
I drugi je promijenio ime. Sada se zove Деда Мраз. Umjesto crvene kape stavio je crnu šubaru sa sjajnom značkom sa četiri slova C s prednje strane i prisutnima želi srećan Božić i srećnu Novu godinu podižući pri tome tri prsta.
Treći se sada zove Dedo Mraz. Njegova kapa je ostala crvena, samo što je to sada fes sa polumjesecom na prednjoj strani. Prisutne selami i želi im sretnu Nohvu serif mubarek olsun godihnu sa puno berićeta i svakakve nafake, i pri tom im maše rukom sa podignutih svi pet prstiju.
A šta je sa starim Djedom Mrazom? Eh, taj jadnik je na velikim mukama. Prvo, on više nema svoju cijelu državu u kojoj bi obavljao svoj posao, ali nema ni dijela koji je samo njegov na kom bi u miru radio. On ima ma područjima svakog od tri nova djeda po nekoliko djece koja žele da im baš on donese poklon, i mora najviše putovati, a najmanje posla uraditi, najmanje zaraditi. I ne samo to, nego mu nije dozvoljeno slobodno kretanje. Zato ide samo noću, skrivenim putevima, stazama i bogazima, a nekad čak u pratnji UN vojnika. Jednom ga je i helikopter morao voziti. Djed se okačio štapom za helikopter i tako viseći preletio preko zabranjenog teritorija, snalazeći se kako zna i umije. Tako se dosjetio da na đonove čizama ispiše slova, na jednu U, a na drugu N, da se zna da je pod zaštitom UN. Dedo Mraz to poštuje i zato ga ne ometa u prelijetanju. Ali iznad teritorija Djeda Božićnjaka, Djed Mraz podigne nogu sa slovom N, tako da se vidi samo slovo U, koje Djed Božićnjak, ko zna zbog čega, izuzetno voli, i tako ni on ne ometa prelijetanje njegovog teritorija.
A nekada se, i porede svih mjera predostrožnosti, dogodi da se djedovi sretnu oči u oči. Tada Djed Mraz djeluje zbunjeno, nesigurno, jer ga ostali uvijek napadaju pogrdnim riječima, a ponekad, bogme, i fizički priprijete. Tako se pri jednom susretu s kolegom u Brčkom zbunio, i jedva mu je, mucajući, poželio sretnu Novu godinu. Ovaj mu je, podižući odgovarajući broj prstiju samo rekao: ''Komunjaro!''. Djed Mraz se još više zbunio, pa je i on pokušao pozdraviti prstima, ali nije znao koliko ih treba podići. Na brzinu, sjeti se da se treba razlikovati od drugih, pa podiže samo jedan prst. Ali, na njegovu nesreću - srednji! Da se izvuče, još jednom poželje kolegi sretnu Novu godinu, no po nesreći doda i - ''A jebem ti staru!''
I šta da vam dalje pričam?! Jedva je živu glavu izvukao. U zadnjem trenu se dočepao svojih saona i brzog jelena. Ali, to nije kraj mukama, nego tek početak prave agonije. Upao je u zasjedu, jelen je naglo zakočio... Da vam ne pričam, pogledajte sliku. Kažu da slika govori više nego hiljadu riječi. Život Djeda Mraza visi o koncu. Jelenu hitno daju dvije vrste graha: brzodetonirajući i snažnodetonirajući, nadajući se da će detonacija na vrijeme izbaciti djeda i spasiti mu život. Pošto u ovom trenutku završavam pisanje, ne znam kakav će epilog biti. Ako se Djed Mraz pojavi i iduće godine, znači da je preživio. A ako o tome budem opet pisao – i ja s njim.
Ivo Kobaš
ivokobas@yahoo.co.uk
