Jesmo li moderni?
Šta sve ljudi ne bi uradili da budu moderni!? Jeste li nekada postavili sebi ovo pitanje i razmislili o tome? Ja jesam, a bolje bi mi bilo da nisam! Kad čovjek razmišlja o tome, samo se silno razočara, oneraspoloži, a zar nije bolje biti raspoložen, bezbrižan, a pogotovu kad je svjestan da na neki problem ne može nikako ili gotovo nikako utjecati? No, kad sam već razmišljao i oneraspoložio se, da podijelim svoje brige s vama.
Dakle, moderno bi trebalo biti nešto za što većina ljudi smatra da je lijepo, ugodno, svrsishodno. I ne bio bio nikaklav problem da je to zaista tako. Ali nije! Evo nejjednostavnijih primjera: već odavno je poznato koje boje odjeće će biti moderne na proljeće. To nisu odredile nikakve široke mase, nego neki pojedinac, ili nekoliko njih koji su moćni na tom polju. I ako su oni rekli da će se nositi žute haljine, džaba ti je što imaš plavu, kvalitetnu i skupu, koja ti lijepo stoji! Moraš kupiti žutu, inače postaješ predmet podcjenjivanja, ismijavanja. Zaboga, pa ti ne pratiš modu! Pojma nemaš šta se to u naprednom svijetu dešava! A ovamo još, ne daj bože, neka intelektualka, ili iz bogate kuće, ili ti je muž na značajnoj funkciji, ili dobro zarađuješ, ili... Ode ti ugled do vraga!
Sjetite se samo koliko se stvari baš u oblasti oblačenja promijenilo samo za vašeg života. Ne mogu zaboraviti pojavu hlača sa širokim donjim dijelom nogavica, ''zvonarica'' ili ''traperica'', kako smo ih zvali. Kada su se pojavile, onaj ko ih nije imao bio je kao ružno pače među ostalima. Ili kada se pojaviše šiljate cipele ''šimike''. Bilo je tijesno prstima u njima, ali ko te pita za to?! Važno je biti moderan, ići u korak s vremenom, da ti neko ne prigovori da si nazadan. Ali, ne lezi vraže: već nakon godinu-dvije pojaviše se nove cipele sasvim tupog vrha, zvane ''pačji kljun''. I hajde sad, majci, izađi u ''šimikama''!
Ali u ranija vremena su ljudi manje novaca imali i te modne igrarije nisu bile toliko skupe kao sada. Sad se ne prati moda samo u odijevanju. Važno je kakav imaš mobitel. Koliko je star. Koju kameru imaš, koji kompjutor. Koje marke ti je auto. Naravno, sve je to opet vrlo diskutabilno, i često se uzima novo koje je po kvalitetu lošije, po cijeni skuplje, a po izgledu - to je svakako stvar ukusa. Mnogi ljudi su u ovom našem posljednjem ratu izbacivali iz kuća vlastiti namješstaj da bi ubacili novi, ukradeni, oteti, koji je često bio i lošijiod izbačenog. Alito je bilo moderno. In. U trendu. A ljudi su skloni prihvatiti ono što je ''moderno'' bez obzira na posljedice. Evo samo jednog primjera sa automobilima: Džip je terensko vozilo koje je namijenjeno za nepristupačne puteve, neravne, blatnjave, gdje može savladati one dionice koje obični auto ne može. No, nekome je palo na pamet da bi ga bilo dobro izvesti i na aoto-puteve, u grad, svuda gdje je do sada bio samo obični, luksuzni auto. Neko je rekao da je to moderno. I sada svi koji imaju dublji džep moraju imati takav auto i voziti ga po gradu, uglavnom nikada za njegovog vijeka trajanja ga ne potjeravši mimo asfalata. I čemu onda koriste navedene osobine džipa?
Naravno, iza ovih modnih promjena uvijek stoji neko ko na tome debelo zaradi. I sve se vrti oko toga, a ljudi su vrlo povodljivi i lako ih je navesti da misle tuđom glavom. Ali ni to nije ono glavno. Ljudi su spremni na mnogo više, mnogo teže odluke od zavlačanja ruke u vlastiti džep da bi bili moderni. Evo opet nekih primjera: Nekada su u Kini u nekim provincijama ženskoj djeci stavljali stopala u specijalne kalupe kako bi rasla u obliku kopita. (U medicini pojava poznata kao pes equinus). To je bilo vrlo bolno za djecu, kasnije su se otežano kretala i ostajala invalidi za cijeli život. Ali to je bilo moderno, i djevojčica kojoj roditelji nisu htjeli oblikovati stopalo kako je to bilo''moderno'', nije imala šanse udati se, niti je ikada bila prihvaćena u sredini sa tako ''ružnim'' stopalima. Još i danas tamo postoje žene sa takvim stopalima.
Kod starih Maja je bilo moderno oblikovanje glava djeci. Imali su specijalne kalupe kojima su lobanje oblikovali kao da su dvogrbe kamile, ili ih izduživali u raznim smjerovina da sam osjetio neku mučninu kad nam je turistički vodič pokazivao fotografije nađenih lobanja. Ali kad je moda u pitanju, ništa nije teško ni skupo. Oni koji su imali iskrivljeniju formu glave bili su ugledniji.
Ali i ne moramo ići tako daleko niti u daleku prošlost. Mnogi od nas se sjećaju vremena kada je moderno bilo imati zlatni zub koji se vidi kad se nasmije. I koliko je zdravih zubi pokvareno da bi se stavila zlatna navlaka!? A koliko tek lažnih osmijeha upućeno samo da bi se vidio zlatni zub! Imati više od jednog zlatnog zuba, eh, to je već bilo imati džip u to vrijeme. Čak sam čuo da za jednog čovjeka kažu: ''Jest pametan, puna mu glava zlatni' zubi!''. Dakle, postajao si i pametniji ako pratiš modu.
A danas? Pa, pogledajte samo šta se sve radi zbog mode! Babe zategnu lice da izgledaju mlađe, pa su im obrazi puni nekih žica koje dozvoljavaju samo jedan, stalno isti izvještačeni osmijeh. Kada pukne neka od žica, to je prava panika. O silikonskim grudima suvišno je i pričati. Napumpavaju se usne, vadi masno tkivo, gladuje do granice izdržljivosti, i ko zna šta se sve ne radi da bi se bilo moderno. Alke se uvlače ne samo u uši, nego u nos, usne, jezik, grudi, pupak, pa bogme i u stidne dijelove tijela. Tetovaže su također našle svoje mjesto doslovno na svakom dijelu tijela. A sve to košta, i to debelo. Na svemu se neko obogati.
Razmislite o pušenju, o narkomaniji. I to je stvar mode. Počinje se samo zato što to radi neko drugi na koga se treba ugledati, kako bi se bilo ''u toku'', da ne ''stršiš'', da se pokažeš odraslim. Kod žena još i da pokažu kako i one mogu biti ravnopravne s muškima. Ispočetka je to muka, kašlje se, suze frcaju, ali sve za modu!
I šta na kraju zaključiti? Čovjek bi trebao prihvatiti kao moderno samo ono što on sam misli da mu odgovara, a ne ono što je neko drugi takvime okarakterizirao. Ne može se stalno biti u mjestu ni na tom polju, ali treba imati mjeru i vlastite kriterije. No, nemam iluzija da će to tako i biti. Znam da će sve ostati po starom, a to znači da će i dalje najrevnosniji u praćenju mode biti oni koji imaju više u džepu nego u glavi, (Čast izuzecima!) oni koji se ne mogu istaći drugim argumentima osim onima koji se ne mogu provjeriti, kao što je stvar ukusa.
I? Jesam li uspio i vama pokvariti raspoloženje?
Ivo Kobaš