Lyrics of Željuša
STado
Uskoro će Badnje Veče
Dragi moj Proroče
Prije svega, Čovječe
Malo njih zapravo reče
Kako Ti od Smrti uteče
Već Te ćutke s Scene 'zbrisaše
A sve Tvoje Zasluge, sebi pripisaše
I to samo ono, što im je odgovaralo
Iz Nužde, kažu/lažu
Novo se Vrijeme stvaralo
A ni toga, priznajem, nije bilo malo
Cijela dva Zavijeta
Ne znam za Te, al' meni to užasno smeta
Jer, otkad je Ljudi i Svijeta
Povijest pišu oni što njima vladaju
Siju Laž i Zlo, k'o Sjeme
A Dobroj se Sjetvi/Žetvi nadaju
Pa oforme Vojsku mračnu i Tajnu Policiju
Za Nepristaše i ako im ko ne paše
Pošalju im Inkviziciju
S Kapuljačama, na Vrata
Kad pokuca, u Strahu svak' muca
A Brat ne pozna ni rođenoga Brata
Već se svak' za sopstvenu Kožu boji i plaši
Da bi im bio draži
Moraš ih oslovljavati sa "NAŠI"
I klimati Glavom kad pripovjedaju Dogme
E ja to vala nipošto neću Bogme
Takovo mi Stado, što bleji, ne treba
Imam svoje Pašnjake i čistu Pokrivku od Neba
Pa i ako koji Zalutali Vuk na me nabasa
Ti si uz mene uvijek, da mi daš Spasa
K'o što bi dao, poznavajuć' Te, Ti svima
Ne mogu opisati kol'ko volim što Te ima
Evo Studeni je, poodmakla Zima
I Ti nam, na Badnje Veče
Svojim Sjajem u Domove donosiš Proljeće
I Srce naše goruće
Prepuno je Sreće
U Spomen Danu kada je se rodio
I kad nas je sve Duhovno oslobodio
Pastir, što je svoje Stado k Izvoru vodio
Da ga, Žedna, Znanjem iskreno napoji
A ne da ga zavadi i da ga razdvoji
Il' da učini, da ga se Stado boji
K'o što to Danas samozvani Pastiri čine
Smišljaju podmukle Načine
Kako da Lažima održe svoju Vlast i Moći Slast
Al' jedino je na Tvome Putu Spas
Moj, već odavno, znaš da imaš Glas
Da li ga u Vihoru snježne Oluje čuješ
Navrati ponekad, kad ovuda putuješ
Moje je Srce, Tvoj namješten Apartman
A i ja sam sam, cijelim Bićem Ti odan
JaBuke
Ne znam kada ću
I da li ću ikako moć' doć'
Bar' uspjeti Hrabrosti smoć'
Pa da, kada padne Noć
U tvoje Kuće Blizini
Skupa s tobom, po Mjesečini
Krišom beremo Prezrele Jabuke
Bez velike Mudrosti, Pameti i Nauke
Te se, pokriveni Bijelim Plaštom po Glavi
Dojmimo k'o Pravi Duhovi na Javi
I nečujno prikradamo, kao Splav na Savi
Muklo, Tiho, bez Glasa i Jauka
Voćnjaku od Bezbroj Mirisnih Jabuka
Koje se od Pogleda Drugih, čim Dan svane
Svim i svačim brane
K'o da su Ljudi uklete Vrane
I nikome se živom brati ne daju
A Zabranjene, još Privlačnije izgledaju
Osobito, uz Mjesečev Dukatni Sjaj
Od svake mi po jedan Zalogaj na Ugriz daj
Bilo da je Zelena, Crvena ili Zlatno-Žuta
Slatka, Kisela ili Jabuka Ljuta
Sve dok prvi Titraj Zore ne najavi Pjevac
Najljepše Jabuke na Svijetu ima DOM@ljevac
Mjesto, uz Krotku i Pitomu Rijeku Savu
Oni što su mi to i ranije tvrdili
Vidim, bili su apsolutno u Pravu
Mostar, srijeda, 24.10.2007.
PatriotA
Kuham i pjenim
Jer Ljude što cijenim
Domaći Mediji Iglama diraju
Nepravedno ih tretiraju
I samo me time iritiraju
Da razmišljam naglas:
(Jebote)
I ja bih rado neki drugi Pass !
A ne ovaj, Deseti po redu
Halo, ne hodajte po Tankome Ledu
I ne dirajte mi Edu !
Tj. nemojte ga Verbalno bosti
Polomit' ću vam vaše
Ionako Krhke Kosti
I ako baš to hoćete
Il' ako vam tuđa Muka prija
Nisam, eto, od Danas ni ja
Nikakav Patriota
Sorry, Mama i Tata
Gorke su nam Posljedice Rata
Al' ne volim Zemlju
Kakva je Ova sada
Sa puno Smrada
I još više uzaludnog Rada
Bit će bolje!? Mislite !? Kada !?
Zar ima još 'ko da Naivan pada
Na prozirne Fore Patriotizma
Sve su to Nacionalizma
Samo Lažni Paravani
Iza kojih Napušeni Pavijani
Skiče, vrište i pušu u Prazno
S njima ne bih bio ni pod Temu "Razno"
A ako pak nekomu moj otvoren Stav smeta
Eno mu Užeta
Eno mu Drveta
Eno mu i Zemlja Sveta
Za koju mu, da ode, opet treba Viza
Možeš mislit' kol'ka je ovdje Kriza
Da preživiš, treba ti Stranih Deviza
Ideš u Svijet da zaradiš Novce
Bereš tuđe Jagode il' čuvaš nečije Ovce
I sretan si ako barem "stoji ti Oklagija"
Kad nađeš Vremena za sebe
Hvata te Nostalgija
I da Stvar bude još slučajem Gora
Umjesto Patriota, prozovu te "Dijaspora"
A onda nastupa standardna Noćna Mora
Svi te žele, ljubomorni
Na Prosjački Štap svesti
Ne daju ti u Miru ni piti ni jesti
I svi bi htjeli Zamke oko tebe plesti
Ne d'o Bog ti takve Ljude sresti
Kojima se samo Krađa i Prevara
Po Mislima mota
Eto tako ti stoje Stvari
Moj stari Patriota
Lider
Eh, da sam moćni politički Lider
K'o što je to na Kubi Fidel
Znaš, onaj Kastro
Joj, šta bih sve Ljudima nasr'o
Kako sam, eto, jedini nast'o
Od Loze čiste, plave Krvi
I kako sam na svom Otoku
U svemu oduvijek Prvi
Kako su svi drugi bijedni Crvi
Dok, oko moje Guze, puze i gmižu
I kako me do Beskraja
Od Straha, u Nebesa dižu
Klanjaju mi se k'o Bogu
Onom, što po Zemlji hoda
Moj je i Zrak i Voda
Ja sam Taj što diktira
I šta je ovdje Moda
Sloboda
Je Pojam koji izričito zabranjujem
Van Posjeda u kome sam stanujem
Ponekad se sažalim, pa darujem
Gladnog Beskućnika na Ulici
Ha ha, on se raduje Purici
Kad ono, sami suhi Uštipci
I to tvrdi, da zastanu u Grlu
Jesam li spomenuo, kol'ku imam Surlu
Zapravo, jesam li se pohvalio
Da sam sve moguće Žene povalio
Ne gine mi, od Ljubomore
Jednog Dana Metak
Svakom sam Djetetu izravan Predak
Bogati Tetak
Što će mu ostavit' Imetak
Ako me smakne i sam dođe na Vlast
E ako taj počne nanovo krast'
K'o što sam krao i ja
Ima brzo da vam dolija
Isprva će sigurno da mu to prija
Al' morat će biti i Zmija i Lija
Ako želi da se uspješno održi
I ukoliko sve Napade izdrži
(P)Ostat će Lider najmrži
Okrutan i iskvaren do same Srži
Legije
S prvim Osvitom Krvave Zore
Iz Smjera, gdje Crveno Sunce rađa More
Za goli Život, da će da se bore
Gavrani i doletjele Tamne Vrane
Upozoravaju svojom Grajom Seljane i Građane
Opasnost vreba, treba da se brane
Osigurajate dovoljno za sve Hrane
Neko Pametan odozgo viče
I Vode, kol'ko treba, za piće
Sklon'te Žene, Starce, Nejač i Slabiće
U Zaklon, sad Jačega vlada Zakon
To reče i opet napusti Balkon
Pa da Oglas i napisa Proglas:
"Svi Snažniji nek se odmah jave
U Službu Obrane Domova da se stave
A Kovači, Mač i Štit, neka im prave
Zaključajte svih važnijih Prilaza Brave
Da ni Muha spolja ne može ući
Pokušajte što više debelih Trupaca dovući
Trebat će, kad nas počnu svim i svačim tući
Katapulti, slavne Rimske Legije
Sa svakog od Brežuljaka naše šumovite Regije
Saspite u Jarak, okolo Zidova Kapije
Sve što ove Godine niste popili Rakije
I, da Scena bude vatrena, saspite još Katrana
Pa kad se prve Sjenke, po Mraku, Jarku približe
Zapalite, nek ih Plamen do Neba i liže i diže
Izvidnica javlja da Neprijatelj stiže
Prvi Dan Opsade time je bliže
Bijela Zastava nipošto ne sm'je da se diže"
Eto ih, poput Mrava
Naviru na njih Legije sa svih Strana
Iza Karavana, ostaje samo za Lešinare Hrana
Razlog je jednostavan, našli su im se na Putu
Kao kad se namjeriš na otrovnu Guju ljutu
Što sikće, grize i Jezikom plazi
Miči joj se s Puta i pusti je nek prolazi
Al' ovaj put je nešto drukčije
Ovaj put, Boj mora da se bije
Jer, umjesto Zmije, sad su im tu Rimske Legije
Nije ih bilo u ovim Krajevima nikad prije
Do sada
Dolaze poput kakvog razjarenog Stada
Što pred sobom pustoši Plodne Pašnjake
Sve dok ne naiđe na sebi ravne, Protivnike jake
Što će im Otporom, napraviti Lom, pokazati Šake
I sve Zube iz Usta izbiti
Jer naišli su na nekog, ko ne da se porobiti
Uzalud ih pokušavaju zdrobiti, pobiti
Al' Obrana nema Izlaza, sem da opstane
Pretvaraju se u Nevidljive Sjene
I nanose Legiji značajne Gubitke
Al' još su Lokve Rimske Krvi plitke
Iz jedne Bitke prelaze odmah u sljedeću
Taman ih zaustave, a Rimljani ponovno kreću
Na njih nalijeću, i na njihove Strijele
Al' ni na Vidiku nema Zastave im Bijele
Bacaju na njih Katapulte vrele
Na sve im odvažne Borce smjele
Kugle goruće, al' im nije vruće
Čekaju smaknuće
Al' ne svoje, već Opasnosti
Mogu i danima ne jesti
U iščekivanju Vijesti
Da će se Legije sve u Rim povući
I da će mirno opet moći ići Kući
U daljini Vjetar huči
Nagovještava Slobodu
Još jedan dan Rimljani ima da se bodu
A onda će gaziti Slanu Vodu
Pri svom Povratku
I ista će se, netom, pretvoriti u Slatku
UN
UN
Ha ha
Smijeh me hvata
Da nije vas, jebote
Ne bi bilo "Legalnog Rata"
Satelitima, odozgo, od Nata
Glumite "Velikog Brata"
A dolje, dejstva Granata
Vas uopće ne interesiraju
Sve dok se dobre Plate primaju
I dok, vas i vaše, ne diraju
Niti vas, pak, sekiraju
Krv, Plač, Glad, Jad i Suze
Čak ni ako neko nekom Život nevin uze
Plavi Šljemovi i plave Bluze
Pred vama Nemoćni puze
Uvlače vam se u vaše Guze
Mole za Pomoć, preklinju za Milost
A vi im, neka vam Bog da oprost
Bacate Konzervu, k'o Ćuki Kost
Pa neka se za nju krve i biju
Neka jedni drugima slomiju šiju
Nek udari Susjed na Komšiju
Zato što ovaj ima drugu Partiju
I što se drukčije zove
Za vas će uvijek biti i Posla i Love
Nakon starih, slijede opet iste
Operacije nove
Misija vas zove
Ona vječito Nemoguća
Treba vadit iz Vatre Kestenja vruća
Al' ne sa Rukom, niti pak s Mukom
Možda samo, u pozadini, sa Jaukom
Žrtava Bukom
Vašom Brukom
Jer nastojite zataškati Stvari
Ma ustvari
Samo radite šta vam se kaže
UN
Zato i (pr)imate velike Gaže
Uvijek je tako, kad se dobro laže
OproST
Nakon svega iza nas
Unutarnji govori mi Glas
Kako jasno je
Da kasno je
(K)od mene da tražiš Oprost
Naša Ljubav je Silom porušen
Nesagrađen Most
Sad ništa nema da spaja naše Obale
I bez obzira koliko tvoje Suze probale
Da me smekšaju i razuvjere
Nažalost, u tebe mi ponestalo Vjere
A bar sam Nje uvijek napretek imao
Davao sam ti više Energije
Nego što sam Je od tebe primao
Neostvarene sam, izgleda, Snove snivao
Čije Djeliće sad Virovita Rijeka nosi
Za Riječ: Oprosti
Niti imam Vremena, niti Sluha
Možda jednog Dana
Kada ta ista Rijeka postane suha
Neko izvadi svo ono potopljeno Kamenje
Što sam ti Poljupcima davao na Znamenje
I sagradi neki Novi, ljepši, bolji Most
Možda tad bude suvišan bilo kakav Oprost
Vanzemaljci
Vanzemaljci...
Niti su Uljezi, niti su Stranci
Na ovoj Planeti,
I ako te koji od njih slučajno posjeti
Znaj da nije s Ciljem da te uplaši,
Il' da ti zaprijeti
Već, naprotiv, prvenstveno da ti pomogne
Da ti se Duša Više Svijesti domogne
Jer imaju, kao i svako od nas, Svrhu i Ulogu
A njihova je da nas:
Nadgledajući usmjere i potpomognu
Ali to teško da mogu...
Ako im iskažeš Nepovjerenje i osjećaje Straha
Tad nestaju s Potezom od jednog Maha
Jer ne vole Silu,
A i Trud Spoznaje im se tako rasipa u Prazno
Na svako tvoje Pitanje, imaju spreman Odgovor
Naročito, pod Temu "Razno"
Jer duže su od nas na ovoj Planeti od Vode
Oni su nas ovdje i doveli,
Il' su nas možda donijele Rode?!
U svakom slučaju, mislim o njima Pozitivno
Kad bih nekog od njih sreo,
Pozdravio bih ga Mirno
Poklonio Naklon i Osmjeh
Popušili bi i Lulu Mira
A onda bi u Pozadini čavrljanja pustio
Da Muzika Raspoloženja svira
Postavio bih im Pitanja
Čiji Odgovori Knjige, nažalost, ne krase
Zamolio bih ih da nam Majku Zemlju od nas spase
Širio bih njihove Poruke
Drugima bih uslišio Muke
Trudio se da mi sve ide od Ruke
Vanzemaljci, Zeleni Mali
Sorry, mi smo izgleda Zemlju od vas ukrali
Svojatamo je, i pri tom' gušimo bez Svijesti
Molimo vas, oduzmite nam te Pokondirene ovlasti
Equilibrium
Svud oko mene Delirium
A ja k'o fol
Nastojim postići
Magični Equilibrium
Pa poput kakvog skota
Idiota
Naivnog Don Quihot-a
Jurim na nepostojeće Vjetrenjače
Skačem na njih k'o na Strunjače
Suludo
Došlo mi da zaplačem
Al' nemam komu
Nit' od plakanja vajde ima
Iz ovakve Perspektive
Sve su mi Prave Linije krive
Sve Dugine Boje sive
Drugi mi ljubomorno plješću
A ostali se lažno dive
Kad oborim svoj stari Rekord
A znam, kol'ko god
Dobar bio, za njih
To nikada dovoljno neću biti
I ja ću se iznova morati truditi
Da ostvarim taj Ekvilibrij
Kao Optimalno ravnotežno Stanje
Da svim što su u me sumnjali
Dam na Znanje
Kako je to moguće
Samo uporno, tvrdoglavo
Uz Mrvicu Sreće
Uz Kapljicu dobre Volje
Da bi svima nama bilo puno bolje
Ma "zašto", pitam "za koga"
Ima li Boga
Znam da ima
Glupo Retoričko Pitanje
Bože, reci mi, čemu ovo skitanje
Prazno lutanje
Kad svi Putevi ionako
Ka Tebi vode
Sve Duše Oceanima Života
U Tvoju mirnu Luku brode
Umiru, poniru, da bi bile rođene
Sve u svemu
Dojimaju se neodređene
Kad su u Tijelu od Mesa i Krvi
Svi se laktaju
Da bi bili u svemu Prvi
To me iznutra mrvi
Siječe moga Nadahnuća Krila
Evo i Volja mi se slomila
Skoro me napustila
Krpeć' Rupe Lađe koja tone
A nikako da konačno potone
Kako bi svi mogu jednom odahnuti
Ako mi ne možeš nikako pomoći
Nastoj me svakako iznova nadahnuti
Stavi mi Lijevak u Usta
Pa me Ljubavlju zalij
Ko zna, možda i dosegnem taj
Ekvilibrij
Felšave glave
Ono što u Indiji rade
Brojne Svete Krave
U Zemlji odakle ja dolazim
Muču Felšave Glave
Pitam se samo
Pa čime ih njihove Tate prave !?
Zašto barem kakvu Zaštitu
Sebi ne stave
Da im takvih Glava Djeca ne hodaju Svijetom
Bit' će da ih Tate prave Petom
Il' su pak Mame za sve, ionako krive
Što Felšave Glave na Balkanu žive
Umjesto Mlijeka, u Flaše im sipaju Pive
A Tate ih tapšu po Ramenu
I uz to im se još dive
Eto nam tako Perspektive sive
Bilo kako bilo
Iako mi to i nije Bog zna milo
Živjet' se s njima ipak mora
Sve dok taj Život ne postane Noćna Mora
I dok mi ne zadaje na Licu Bora
Felšave Glave
Na Balkanu već slave
Jer je došlo njihovih 5 minuta
Dok ih drugi u manjini gledaju iz Kuta
Čak je njihova i cijela Štampa Žuta
Pa nigdje ne možeš pročitati ni Kritika
Njihova je Ekonomija, Kultura i Politika
Jest' da im je Spika
Svedena na samo par Fraza
Za ono što oni žele reći i steći
Ne mogu naći Izraza
Ipak nisu zbog toga u velikim Mukama
Jer se dobro sporazumjevaju Rukama
Il bolje rečeno, Laktovima i Šakama
Ko im se suprotstavi, završi na Štakama
Felšave Glave
Kao Slika svog unutarnjeg Duhovnog Stanja
Pored Plemenitosti, trebaju i Brdo Znanja
Sva svoja sumnjivo stečena Imanja
Da na to ciljano potroše
Možda i ne bi izgledale loše
KmET
Baš čudan neki ovaj Svijet
Jučer si Kmet
A danas, Kmet opet
Nikako da odslužiš
To Prokletstvo,
To Kmetstvo, do Kraja
Mučiš se i patiš
Uz pusta obećanja Raja
Život sve više smrdi k'o Staja
K'o Bara, k'o Ustajala Voda
I sve se više u Mjestu vrti
A sve manje se naprijed hoda
I što je najgore,
Lagano se na to Stanje privikavaš
Dan, jedan u drugi
Kopiraš i preslikavaš
Monotonija te proždire
Pa te naposlijetku ispljune
Ljudi se ogromnim Prazninama pune
Pa su Šuplji k'o Spužve
Da iz njih, naprosto sve curi
I svima se odjednom
Bezrazložno nekuda žuri
Dvijesto po Uri
Pa se juri, hita i skita
Glavom bez obzira
Gonjeni Bičem Nemira
Tako da ruše na Putu
Sve Živo pred sobom
Kažu: "Budi zahvalan što
Se ne zoveš više Robom"
Kao da je biti Kmet nešto bolje
I kao da sad za Poslušnost
Trebaš pokazati Brdo Volje
Ma ko koga ovdje Zabludom kolje
Ta nismo maleni, naivni
Žrtveni Janjci
Nit' smo nepismeni Divljaci,
Nit' Snobovi, nit Robovi
Možda su nam kratki
Od Mašte Letovi
Al' nismo ni Kmetovi
Već smo samo Ljudska Bića
I nismo Sića, mada ima Slabića
Već smo Sila stasajuća
Narastajuća, u vidu Potencijala
Kritična Masa, koja nipošto nije mala
Ima tu i tamo par Budala
Ali uvijek ih bilo i bit' će
Doduše, prava Budala je onaj
Koji takve krit' će
Evo nam konačno Zora sviće...
Baš čudan neki ovaj Svijet
Jučer bi htio mrijet'
Da nisi Kmet
Danas se rađaš
Kao Kmet opet
Opet Proklet
Ružan Okolnosti Splet
Ili neki krivi Zavjet
Hitno trebam dobar Savijet...
Public Enemy
Država...Avlija...
Provalija...
Hijerarhija...Anarhija...
Policija...Nacija...
Partija...Mafija...
Gdje sam u svemu tome Ja ?!
Na Nišanu, na Meti
Na dnevnoj Tapeti
Verbalno mi se prijeti
I ako mi se što desi
Slobodno me osveti
Jer, ne može da te se ne tiče
Ne vjeruj u njihovih Medija Priče
I iako je sad Mrak, nedostaje Zrak
Vjeruj mi, Zora nam uskoro sviće
Sunce kao staro, novo Otkriće
Će potaći da, uz Korov, i Cvijeće niče
Da otvara svoje Latice, k'o da urliče
I umjesto:
"Tako je govorio Nietzsche"
Bit' će:
"Tako je zborio Zarathustra"
S Nestrpljenjem očekujem to
"BOLJE SUTRA"!
ORanje
Kad nije "pod moranje"
Dobro dođe i Oranje
Kao jedinstvena Rekreacija
Ono ti ga, sljedeća Situacija:
Pukla Travnata Poljana
K'o nepregledno, zeleno More
Što čeka da se ore
Il' bolje rečeno da se uzore
Jer Zemljine Kore
Godišnje trebaju da se presvuku
Zatim, tu su i Upregnuti Konji
Oni što dobro vuku
Kao Sluga i ujedno, odan i vjeran Drug
Tu je i duboko u Zemlju zariveni Plug
Pa kad krenu Komande
Konji slušaju slijepo svoga Gazdu
Oru Poljanu travnatu, sve Brazdu po Brazdu
I zamiriše Zemlja, kao nekad, poslije Kiše
Što je bilo zeleno, sad tamni sve više
I prospe se Sjeme, koje će da nikne
Oranje se nastavlja sve dok: STOJ !
Neko glasno ne povikne
Il' dok Mrak ne padne
I Suton ne proguta radni Dan
Bez obzira na Dinamiku i Plan
Vrijeme je da se malo počine
Pa Ujutro, nek se opet s Oranjem nastavi
Sve dok se sva Kora s Površine ne skine
A iz Brazda, koje eto, prekrit se žure
Jednoga Dana će iznići Poljoprivredne Kulture
I iz Oranja, kao Vida Rekreacije
Će početi nicati razne Kalkulacije
Plodno = Plodno, osnovni Zakon Fizike
Kome se eto podvrgavaju i Biljke
Životinje, pa na Koncu i Ljudi
Svima njima Zemlja Egzistenciju nudi
Stoga se probudi...
I protrljaj svoje snene Oči...
Uoči, da bez Zemlje ništa nećeš moći...
Prah
Gospode, oprosti
Nedostaju mi Dragi Ljudi iz Prošlosti
Il' ako hoćeš da znaš
Prijatelji iz bezbrižna Djetinjstva
Šta se to desi, pa ih iznenada nesta
Nikoga nema, da sad popuni
Njihova iščezla Mjesta
Koja, poput kakve zavodljive Dame, čame
I njihove puste Sjene uzalud mame
Bojim se da i ja Vremenom
Ne postanem Okružju sličan
Sasvim Bezličan i Super - Običan
Nečiji Klon i jednostavan Šablon
Pa da me se može poručit i kupit na Bon
Kao iz kakvog jeftinog Butika, il' Prospekta
I svaka novoiznikla samoproglašena Sekta
Uski Krug Ljudi, nemoj da Te čudi
Što moram Ti priznati, da mi smeta
Jer duhovnom Razvoju Svijeta
Se time nanosi Šteta
Pa od onog što mi smrdi
Ćutke odvraćam u Stranu Glavu
Nije bitno ko je na Koncu u Pravu
Jer ja ipak moram da začepim Nos
I da zadržim, dokle mogu, Dah
Valjda mi je tako pao Grah
I od Sudbine svoje ne bih trebao imat Strah
Bio sam Prah i, ako treba, bit ću opet Prah
HERZegowina
Da li su Hercegovci, Momci
U Mutnome Lovci
Samo Romantici
Kada su u Pitanju Novci
Da l' izvode na Uzici
Svoje Žene i Kućne Ljubimce
Ili pak, rađe šetaju gore-dolje svoje Kožice
Takve mi Predrasude baš idu na Živce
Ljudi u svojoj Nemoći
U Drugima najčešće traže Krivce
Zaboravljaju da smo Podneblje
Maslačka i "Vječitog Sunca"
U Hladu Stabla
I Sladu Ploda Šipka Sladunca
Smokve, Grožđa, Trešnje i Mandarine
Maline, Ribizle, Aktinidije i Kupine
Od njih pravimo najjače Rakije i najbolja Vina
Darežljiva je i fina, Majka nam Hercegovina
A Otac Velež, Pogledom nad nama bdije sa Visine
Gdje Tempo Života je bez neke stresne Brzine
Sa puno Užitka i plaho Meraka
Da je Bog d'o ovakva Regija svaka
Oni koji više naginju ljubavnoj poeziji, neka posjete blog
