Ilija Tolic o "Prstenu"
RAZGOVOR SA GOSPODINOM ILIJOM TOLIĆEM dipl. ing. građevine, DOSKORAŠNJIM PREDSJEDNIKOM UDRUGE BOSANSKIH HRVATA "PRSTEN"
DOM@ljevac: Gospodine Tolić, kada biste Udrugu bosanskih Hrvata „Prsten“ trebali predstaviti u jednoj rečenici, što biste kazali?
TOLIĆ: Udruga "Prsten" danas je najveći lobistički centar bosanskih Hrvata koji ne žive u Bosni i Hercegovini.
DOM@ljevac: Jesu li članovi Udruge isključivo Hrvati ili imate i članova drugih nacionalnosti?
TOLIĆ: „Prsten“ nije nacionalno zatvoren, dakle unutar Udruge su zastupljene i druge nacionalnosti.
DOM@ljevac: Gospodine Tolić, zašto baš „Prsten“?
TOLIĆ: Prsten je simbol veze i vjernosti. U prenesenom značenju to isto vrijedi i za našu Udrugu, u kojoj svaki član ima obvezu raditi na vezivanju članstva te povezati rad Udruge sa prostorom BiH, iz koje korjenski vuče svoje porijeklo.
DOM@ljevac: Povezivanje i suradnja sa srodnim udrugama i organizacijama u zemlji i inozemstvu, jedan je od Vaših programskih ciljeva. Riječ PRSTEN sama po sebi asocira na, kako u Statutu udruge piše: „poticanje na okupljanje, međusobno tješnje povezivanje i pomaganje“, ali i na vjenčanje? Planira li se udruga s nekim, sličnim građanskim inicijativama, pokretima, udruženjima i sl. nekada „vjenčati“?
TOLIĆ: Udruga ima ambicije svojim radom i pozitivnim djelovanjem zadobiti te zadržati povjerenje drugih udruga i potaknuti ih na suradnju.
DOM@ljevac: Govori se o hercegovačkom lobiju u Republici Hrvatskoj. Je li „Prsten“ odgovor Bosanaca Hercegovcima i institucionaliziranje bosanskog lobija?
TOLIĆ: Dakako da Prsten nije odgovor na hercegovački lobi. Prsten je absolutno nova ideja i novi projekt kakav do sada nije zabilježen na prostoru Republike Hrvatske. Vođen je prvenstveno željom da pomognemo opstanku Hrvata u BiH. Naravno da je svojim rastom i radom došlo do određenog stupnja institucionaliziranja i Bosanskog lobija.
DOM@ljevac: Kakvi su odnosi „Prstena“ sa hercegovačkim Hrvatima u Republici Hrvatskoj? Imate li kontakte sa Hercegovinom?
TOLIĆ: Odnosi Prstena i udruga iz Hercegovine su iznimno dobri i radimo na zajedničkim projektima. Prsten je svojevrstan odgovor politici da na dobrim projektima padaju sve podjele, a ljudi čistog obraza i definiranih stavova takve projekte podržavaju i realiziraju.
DOM@ljevac: U članku 1. Statuta piše da je „Udruga formirana kao nevladina, nepolitička, neprofitna organizacija”. Kako voditi politiku, a ipak biti apolitičan?
TOLIĆ: To nikada nije predstavljalo problem. Važno je izraditi i voditi dobre projekte kroz demokratsku proceduru čiji je jedini cilj pomoći svom rodnom kraju i RH, a uvijek bez osobnih ambicija.
DOM@ljevac: Postoje li pritisci na Udrugu ili Vas osobno da se priklonite nekoj od političkih stranaka?
TOLIĆ: Za sada ne, a što će biti u budućnosti - vidjet ćemo.
DOM@ljevac: Ono što ste zgodno nazvali UMREŽAVANJE IDEJA I KAPITALA, čini nam se idejom koju ste isturili na „prvu crtu bojišnice“?
TOLIĆ: Umrežavanje poduzetnika i ljudi iz znanosti te znanstvenih institucija je temelj na kojem se razvija Udruga i to je naša prva crta bojišnice.
DOM@ljevac: "Prsten" d.o.o., što je to u stvari? U kakvom su odnosu Udruga i firma? Ko kontrolira poslove firme? Kome pripada i kako se dijeli dobit? Da li je formiranjem „Prsten“ d.o.o. već precrtan jedan od tri osnovna postulata Udruge – da je Udruga neprofitna organizacija? Preko „Prsten“ d.o.o. već se obrće veliki novac. Postoji li opasnost da se Udruga komercijalizira, evoluira u profitnu organizaciju, suprotno temeljnim statutarnim ciljevima? Kako izbalansirati često suprostavljene zakonitosti koje vladaju u biznisu, sa temeljnim ciljevima udruge?
TOLIĆ: Udruga je uvijek bila, jeste i ostat će neprofitna. „Prsten grupa d.o.o.“ je trgovačko društvo koje su osnovali članovi Udruge i kao pravna osoba nema nikakve pravne odnose sa Udrugom kao takvom. „Prsten grupa“ se svojim aktom o osnivanju obvezala da će od svoje dobiti godišnje izdvajati 10% za rad Udruge „Prsten“ i 10% za rad „Zaklade Prsten“. Ove odluke osnivači „Prsten grupe“ mogu i ukinuti ukoliko Udruga ne bude radila svoje temeljne zadaće zacrtane Statutom rada Udruge i Statutom rada Zaklade. Iz iznesenog je očito da postoji samo opasnost da „Prsten grupa“ nema dobiti i ne može pomagati Udrugu kao ni Zakladu Prsten.
DOM@ljevac: Programski ciljevi Udruge poznaju dvije kategorije – Hrvati u BiH i Hrvati iz BiH koji žive u Republici Hrvatskoj. Stručni i intelektualni potencijali iseljenih bosanskih Hrvata nesumnjivo su najvećim dijelom skoncentrirani u Republici Hrvatskoj. Financijski i poduzetnički međutim, više u zemljama zapadne Europe i svijeta. Statut udruge predviđa djelovanje podružnica unutar Republike Hrvatske? Imate li „Prsten“ planove za organiziranje bosanskih Hrvata u drugim državama (Austrija, Švicarska, Njemačka…)?
TOLIĆ: Ovo je jedno od najvažnijih pitanja koje se može postaviti i odgovor na njega je najkompleksniji. Koncentracija poduzetničkog i intelektualnog potencijala Udruge je neprocjenjivo važna. Organizacija Udruge i Zaklade Prsten te trgovačkog društva omogućuje svakom članu iz bilo kojeg dijela svijeta da se uključi u rad bilo kojeg segmenta i dade svoj doprinos. Posebice su dragocjeni klubovi i podružnice. Ako bilo gdje u svijetu postoji potreba za organiziranjem većeg broja članstva, Udruga daje maksimalnu podršku za rad i djelovanje. Danas virtualna tehnologija omogućuje da svaki Hrvat može dati potporu Zakladi Prsten koja školuje djecu, a posebno mlade koji žele ostati, raditi i stvarati na prostorima BiH. Svaki Hrvat može postati ulagač u trgovačko društvo „Prsten grupa d.o.o.“ kao ravnopravan član, a isto tako poslati sve svoje ideje i korisne informacije te kao lobist aktivirati svoje veze koje mogu pomoći u realizaciji projekata.
DOM@ljevac: Je li formiranje jedne podružnice Udruge „Prsten“ u Srbiji (Vojvodina) po Vama uopće potrebno, uputno i zamislivo?
TOLIĆ: Ako tamošnji Hrvati imaju želju – vrlo rado.
DOM@ljevac: Biti Hrvat u Bosni i biti bosanski Hrvat u Hrvatskoj, u čemu vidite razlike?
TOLIĆ: Biti Hrvat u Bosni je uvijek bilo teško, a biti bosanski Hrvat u Republici Hrvatskoj ponekad i nije lako.
DOM@ljevac: Gospodine Tolić, Udruga "Prsten" i Vi osobno već ste puno toga dobroga učinili i dali hrvatskom narodu u Bosni i imate ozbiljne namjere, ideje i sposobnost da idete dalje. Smatrate li se stoga "velikim" Hrvatom?
TOLIĆ: Udruga „Prsten“ danas okuplja 190 afirmiranih poduzetnika, dvjestotinjak intelektualaca i 50 doktora znanosti što i čini jezgru na kojoj gradimo budućnost Udruge. Biti jedan između ravnopravnih u ovakvoj Udruzi predstavlja veliku čast za mene osobno, ali i obvezu za daljnji nesebičan rad na promicanju naših ideja.
DOM@ljevac: Imaju li bosanski Hrvati pravo na svoj „bosanski“ hrvatski jezik? Ako imaju, kako ga očuvati?
TOLIĆ: Mislim da je jako teško odgovoriti koji je to „bosanski“ hrvatski jezik, jer sam kao dijete odrastao uz ikavicu i nisam stručan odgovoriti na pitanje koji bi to jezik bio i kakav bi trebao biti.
DOM@ljevac: Kada biste bili primorani da birate, da li biste rađe bili Srbin u Republici Hrvatskoj ili Hrvat u Republici Srpskoj?
TOLIĆ: Nije lako biti ni Srbin u Hrvatskoj ni Hrvat u Republici Srpskoj, ali ja bih uvijek izabrao da budem to što jesam.
DOM@ljevac: Udruga se zalaže za pravo na povratak izbjeglih Hrvata iz BiH. Što Vas osobno, intimno, za Bosnu veže? Kanite li se i Vi jednog dana vratiti u Bosnu?
TOLIĆ: Udruga se zalaže za pravo na povratak, ali nikoga ne nagovara da se vrati. Povratak je osobni izbor i potreba za prostorom gdje će se lakše živjeti. Mi pokušavamo ljudima omogućiti preduvjete za lakši izbor kroz izradu projekata za održivi pomak u gospodarskom razvoju kraja iz kojeg su naši ljudi iselili. Intimno me za Bosansku Posavinu veže roditeljski srušeni dom i provedena mladost do 27. godine života. Nemam se namjeru vratiti, jer iz Posavine sam otišao prije 27 godina.
DOM@ljevac: Kako gledate na budućnost hrvatskog korpusa unutar Bosne i Hercegovine uopće?
TOLIĆ: Teško je vrijeme za Hrvate u Bosni zadnjih 20-ak godina, a i budućnost je neizvjesna. Mi u Udruzi radimo na tome da budućnost učinimo izvjesnijom, sačuvamo i dignemo vrijednost naše imovine u Bosni do ulaska BiH u EU i raščišćavanja bosanskog političkog pitanja, ako u tome uspijemo pripomoći. Mišljenja sam da je izvjestan opstanak Hrvata pa čak i njihov povratak u iseljene krajeve Bosanske Posavine i Središnje Bosne.
DOM@ljevac: Stječe se dojam da su u najgorem položaju u BiH oni Hrvati koji su ostali na teritoriju Republike Srpske, odnosno koji su sa tih teritorija prognani i izbjegli. Njima se nažalost više bave i o njima više brige vode vlasti i politika Republike Hrvatske, nego hrvatske vlasti i političari u BiH. Smatrate li ovu tvrdnju točnom? Kako Udruga može tu pomoći?
TOLIĆ: Opstanak Hrvata u Bosanskoj Posavini i Središnjoj Bosni je nezamisliv bez pomoći Republike Hrvatske. To je prioritetan interes RH i ona mora učiniti sve što je u njenoj moći da se to ostvari.
DOM@ljevac: Smatrate li realnim da će se za nekoliko generacija Hrvatstvo u Posavini pod srpskom vlašću iskorijeniti?
TOLIĆ: Hipotetski je to moguće, ali ja u to ne želim uopće vjerovati.
DOM@ljevac: Udruga „Prsten“ i Vi osobno gospodine Tolić, učinili ste za kratko vrijeme više na afirmiranju bosanskih Hrvata nego mnogi hrvatski političari u Bosni koji su godinama na vlasti. Imate li nepodržavanja, nerazumijevanja ili pak otpora od vlasti ili pojedinaca iz Bosne i Posavine, a kojima bi u stvari htjeli pomoći? Vide li u „Prstenu“ konkurenciju?
TOLIĆ: Ne postoji nikakvo nepodržavanje našeg rada, dapače – imaju puno veća očekivanja nego što su možda realna.
DOM@ljevac: Kakva je suradnja sa katoličkom Crkvom u BiH?
TOLIĆ: Izvanredna.
DOM@ljevac: Cilj Udruge je poštivanje međunarodnih standarda u očuvanju temeljnih načela demokracije, zaštite ljudskih prava i sloboda i razvoja demokratskog društva“. Je li Bosna i Hercegovina demokratska država?
TOLIĆ: Mislim da je demokracija u Bosni uvjetovana međunarodnim protektoratom, ali je to sada i potrebno.
DOM@ljevac: Značaj Županije Posavske mnogostruko prevazilazi realne gospodarstvene i teritorijalno političke pozicije koje trenutni ima, čak i u okvirima hrvatskog korpusa u Bosni i Hercegovini. Da nema Županije Posavske, Bosanska Posavina bi vec odavno bila smještena „ad acta“. O hrvatstvu u Bosanskoj Posavini danas ne bi mogli uopće govoriti. Tako gledano, „mini“ Županija Posavska trebala bi imati presudnu ulogu u opstojanju Hrvatstva u Posavini i Bosni. Kako Vi vidite budućnost Bosanske Posavine i Županije Posavske? Gdje se nalaze posavski Hrvati u programskim ciljevima Udruge?
TOLIĆ: Nezamisliva mi je Posavska županija bez svojih prirodnih općina u kojima su Hrvati do 90-te godine bili većinsko stanovništvo. U budućnosti treba raditi na tome da se ona gospodarski i politički jača, te da u njoj hrvatsko stanovništvo raste, a ne da se iseljava. „Prsten“ radi upravo na takvim projektima.
DOM@ljevac: Bez gospodarstvenog napretka nema ni duhovnog, nema ni opstojanja Posavine. U čemu Vi vidite razvojne šanse Bosanske Posavine i Županije Posavske?
TOLIĆ: Problem Posavske županije treba gledati slojevito. Prostor u kojem žive Hrvati treba razvijati na način da se umreže sa razvojnim mogućnostima iseljenog prostora gdje treba potaknuti proizvodnju voćarstva i stočarstva na većim plantažama i farmama, a iz naseljenog dijela koristiti dio radne snage i stručnog kadra.
DOM@ljevac: Poljoprivreda je bila, jeste i trebala bi ostati najveća razvojna šansa Bosanske Posavine? Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva čini napore u tom pravcu. Možete li im pomoći i kako?
TOLIĆ: Možemo pomoći i to upravo radimo. Prsten grupa d.o.o. će financirati razvojne projekte i lobirati ulagače za pokretanje projekata.
DOM@ljevac: Znate li i za jednu ulicu, školu ili drugu ustanovu u Republici Hrvatskoj koja nosi ime nekog Hrvata iz Posavine, ili cijele Bosne i Hercegovine?
TOLIĆ: Ulica Fra Grge Martića.
DOM@ljevac: Kako neki siromašni ili talentirani srednjoškolac iz Domaljevca može postati stipendista Udruge?
TOLIĆ: Odgovor je samo jedan: ako ispunjava uvjete propisane Pravilnikom o dodjeli stipendija. Niti jedan naš stipendist od njih 35 nije svoju stipendiju dobio preko veze.
DOM@ljevac: Imate li osjećaj da je pomoć Hrvatima Bosanske Posavine Sizifov posao?
TOLIĆ: Da to mislimo mi u Udruzi ne bi radili na ovim projektima.
DOM@ljevac: Da li bi po Vama bilo svrsishodnije pomagati Posavcima da se uklope u nove sredine, jer je njihov povratak, očigledno, propala stvar?
TOLIĆ: Posavljaci su ljudi velikog srca i teško je naći skupinu ljudi koja tako čvrsto vjeruje u Boga, čuva obitelj i pomaže prijatelje i ljude u nevolji. Tu su i ostali Hrvati iz BiH, a takve ljude od srca prihvati svaka sredina, te na sreću tu ne treba puno pomagati.
DOM@ljevac: Što imate za poručiti nama Posavcima? Čime nas možete o(bes)hrabriti?
TOLIĆ: Bosanskim Hrvatima bi poručio da ne prodaju svoja imanja u Bosni bar dok Bosna i Hercegovina ne uđe u Europsku zajednicu, a mi pokušavamo izradom projekata i pokretanjem novih inicijativa dati nadu da je moguće ta imanja zadržati i na njima jednog dana u budućnosti i normalno živjeti.
DOM@ljevac: GospodineToliću, rad Udruge zahtjeva jako puno Vašeg osobnog angažiranja. Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
TOLIĆ: Većim dijelom sam angažiran u Udruzi, a dio vremena slušam i probleme drugih.
DOM@ljevac: Kada ste posljednji puta bili u svom rodnom kraju?
TOLIĆ: U rodnom kraju bio sam prije dva mjeseca.
DOM@ljevac: Znate li neku bosansku pjesmu koja vam se naročito sviđa?
TOLIĆ: „Selo moje morat ću ti doći da osjetim miris tvoje noći ...“
DOM@ljevac: Da li znate što je to KOMALJIKA?
TOLIĆ: Mislim da se to u G. Lupljanici i župi Plehan zove – otučak.
DOM@ljevac: Gospodine Tolić, recite nam na kraju našeg razgovora, postoji li neko pitanje na koje ne bi ste htjeli odgovoriti?
TOLIĆ: Da, postoji. Ali na sva Vaša pitanja sam sa iskrenim zadovoljstvom odgovorio.
Iz Vaših odgovora stječe se dojam da je to što Vi osobno i Udruga Bosanskih Hrvata „Prsten“ radite, krasna ideja sa puno izgleda da uspije i dalje se širi. Naravno ukoliko se temeljna načela Udruge, NEVLADINA, NEPOLITIČKA, NEPROFITNA, održe. Osnivanjem Udruge otvaraju se nove šanse i mogućnosti prosperiteta bosanskih Hrvata u Hrvatskoj i Hrvata u Bosni. Hvala u ime svih nas bosanskih Hrvata na koje mislite i za čiju dobrobit radite.
Razgovor vodio:
Perica Mišić
perica@misic.ch
