Reagiranja
Mišljenja o prilogu "Šešir>Bok>Bog"
- "Čitam tekstove na domaljevac.com i mogu reći da su fenomenalni. Mislim da pogađate u srž stvari, raspravljate o temama i pojavama koje niko ne ističe, jer se kao podrazumjevaju: nismo Posavljaci nego Posavci, zašto se stidimo pozdraviti sa zdravo?, itd. Posebno mi je drago da raščlanjujete frustracije i neracionalne pojave, i generalno mislim da ovim tekstovima doprinosite na skroman način suživotu u Posavini."
- "Upravo sam pročitao tekst i, moram priznati, ponešto i naučio. Mislim da ste problem presjekli taman po sredini, kako se najbolje može vidjeti njegova umutrašnjost. I divim vam se na upornosti i na ozbiljnosti sa kojom radite sve ovo. Manje je bitno misle li svi oni koji čitaju tekst isto kao vi. Bitno je da se potaknu na razmišljanje, a onda neka svako misli svojom glavom. Cilj i nije da svi isto misle!"
- "U potpunosti se slažem sa komentarima odnosno razmišljanjima o novoj kulturi pozdravljanja, a samim tim i nekim izrazima odnosno manje ili više hrvatskim riječima, iako bi mi bilo draže i prihvatljivije da inzistirate a ne "insistirate" i da govori tko i što hoće, a ne "ko" i "šta" hoće. U svakom slučaju ovo je samo moje mišljene. Samo nastavite, svaki novi prilog je dobrodošao i vrlo rado ću ga pročitat, a također i komentirat, ako se ne ljutite, naravno."
- "Mislim da ovom pitanju ne posvećujemo pažnju na način na koji bismo to trebali učiniti. Mislim da se nepotrebno naprežemo da pričamo kao Zagrepčani, čak u nekim stvarima i da ih nadmašimo, ne vodeći računa o tome ko smo i odakle smo. (Nema potrebe da me ispravljaju, znam da se u Hrvatskoj kaze tko, a ne ko, i znam ispraviti greške i onima koji mene ispravljaju, ali mislim da to nema svrhe.) A šta (pardon, opet ne kažem što!) hoću time reći: Hoću reći da se ne trebamo stiditi ni svoga govora, ni svojih običaja, ni kulture, ni religije, ni nacije, niti bilo čega što nas određuje kao jedinke u društvu. Ali i kao zajednicu. Zbog čega se toliko plašimo da naš govor sliči srpskome? Pa, zaboga, cijelo Zagorje i istočni dio Slavonije pričaju ekavski, čitav Zagreb ima tipičan šumadijski naglasak, cijela Dalmacija se ne odriče hiljade, i nikome ni na pamet ne smije pasti da im kaže kako nisu dobri i pravi Hrvati. Ali mi želimo biti veći (Hrvati)od njih. Imamo kompleks što nismo iz Hrvatske, pokušavamo se dokazati tako što ćemo biti veći od njih. Čitava hrvatska književnost je prožeta riječima koje sada želimo protjerati kao srpske, i time osiromašiti svoj jezik, što, koliko znam, nije poznato u svijetu. Uvijek se borba vodi da se dokaže kako je neka riječ naša, ili bar više naša nego nekoga drugog. Pogledajte knjige Merije Jurić Zagorke (A neka se neko usudi reći da nije Hrvatica!) pa ćete vidjeti koliko puta spominje riječ hljeb. Ili, pročitajte (napokon!) knjige Krleže, ili još žive Vesne Parun i da ne nabrajam dalje, pa ćete tamo naći i tačno, i voz, i januar... Ne želim reći kako sada Hrvati trebaju govoriti hljeb, ali želim reći da treba omogućiti svakome da govori onako kako se u njegovoj sredini genaracijama ranije govorilo, jer je to doprinos našoj kulturi i jeziku. Moji roditelji, a i njihovi preci, govorili su šta i ko, i zato i ja tako govorim jer se ne stidim svojih roditelja. Da budem jasan, svi moji preci su Hrvati, kao i ja. Znam, neki će reći kako ne trebamo mi biti na nivou roditelja, jer sve ide naprijed, razvija se. Ali ovdje nije riječ o nivou (razini, znam i to) nego o identitetu. Ne želim govoriti kao Zagrepčanin jer ne mislim da je to nešto bolje, hrvatskije, nego da je samo stvar pomodarstva. Ne želim ni njima reći da oni trebaju govoriti kao ja, jer bi tada oni izgubili svoj identitet. Čemu sve to? Dakle, ostajem pri svom govoru, bez obzira mislili drugi da je to ispravno ili ne. A ja sam dio Posavine kao što je i ona dio mene, i mislim da je ovim činom ne izdajem. Naprotiv. Branim je! Molim da se ovo shvati samo kao moje mišljenje, a ne kao recept koji propisujem svima. Mislim da i svi drugi imaju pravo svoj način govora sami određivati."
- STRANICE SU VAM SUPER SAMO TAKO NASTAVITE ZELIM VAM PUNO USPIJEHA U RADU
(Imena autora mišljenja poznata uredništvu.) Prilog možete procitati OVDJE.
Odgovor autora:
Hvala na javljanju, ljutnje nema (pa to bi bilo suprotno našoj koncepciji i mojem osobnom stavu kao autora). Vaše primjedbe i mišljenja su dobrodošli i uvažavamo ih.
Baš zato, jer su mnoge stvari u govoru posavskih Hrvata jos uvijek nerazjašnjene, predložili smo izdradu rjecnika: Vidjet ćemo kako će županijske vlasti, inače izabrane, pozvane i dužne da se i o tome brinu, reagirati. Do sada nemamo odgovor.
Za one, nažalost malobrojnije, posavske Hrvate koji su ostali na svome, žive i rade u Posavini, na hrvatskom teritoriju, prilagoditi se i preuzeti govor od Hrvata u Hrvatskoj nije toliko veliki problem, ali za one prognane, rasute svuda po svijetu, to je već malo teže? Praktično su bez dodira sa hrvatskom bazom, govore jezikom zemlje domaćina, itd. (Prisjetite se svih onih koji su morali polagati ispit poznavanja hrvatskog jezika da bi dobili domovnice!). Jezik je stvar koja se razvija (neprestano) kroz povijest i ne može se promijeniti preko noći, dekretom. Sami znate, domlječani npr. mogu preko noći prihvati i naučiti sve hrvatske riječi i izraze, ali način govora, dijalekt, uvijek će ostati autohton, domlječanski, i bit će uvijek odmah prepoznati kao Hrvati koji ne dolaze iz Hrvatske. Nadam se samo da se nas posavskih Hrvata zbog toga niko neće odreći, jer će nam trebati još nekoliko generacija da se u potpunosti "prešaltamo" na hrvatski govor. Zato treba početi s djecom, ali ne na ho-ruk, nego temeljito. Jedan Posavski rječnik bi bio dobar temelj i početnica za takav sustavni rad.
Drugi problem su svi stariji Posavci (u koje i sebe ubrajam) koji su škole, dakle i jezik, učili onda kada se zbog "inzistirate" dobijala jedinica iz tzv. "maternjeg jezika". A ponovo ići u školu, nemamo niti vremena, niti volje. Stariji neće tako lako i brzo uspjeti da se prilagode. Učenje u mladosti je kao klesanje u kamenu, sporo je i mukotrpno ali ostaje dugo - učenje u starosti je kao pisanje po pijesku, ide brzo, ali brzo se i izbriše. Tješim se time da (samo) zbog toga nećemo biti klasirani u Hrvate drugog reda, jer što ćemo onda činiti sa svim našim Vukovarcima i Baranjcima koji govore čistu ekavicu?! "Izvesti" ih preko Dunava? Glupost! Par godina nakon rata sam putovao iz Njemačke busom za Osijek. Umalo u Austriji nisam od vozača tražio da stane, da izađem napolje, prepadnut da sam sjeo u pogrešan bus - bus za Srbiju! Ćutao sam i čekao da se na granici izvade putovnice i već rekao sebi - ako nisu naše, bježi! Srpska glazba, srpske humorističke serije na TV-u, svi govore ekavicu Nervozan i već oznojen, jedva sam dočekao da izađem u Osijeku. A bus, prepun Hrvata, nastavio je svoj put za Vukovar... Ne mogu naši vukovarci to promijeniti preko noći? Trebaju li uopće?
Osobno sam protiv vještačkog "preuzimanja" govora Hrvata u Hrvatskoj (ako ćemo tako, onda bi se morali prije dogovoriti kojeg i kakvog, jer i tu su velike razlike u jeziku), nego za postupnu "hrvatizaciju" ili, ako hoćete "desrbizaciju" našeg posavskog govora, ali i za očuvanje specifičnosti. Pa nismo mi valjda pametniji od Bayerna koji je najrazvijeniji region u Europi i jedan od prvih na Svijetu, pa čuva i njeguje svoj "bayerisch" kao zjenicu oka! Bez obzira što se mnogi drugi Nijemci tome posprdavaju. A niko ga drugi sem (dijela!) bajeraca ne razumije! A šta nas domlječane čini domlječanima, prije svega naša kultura, povijest, tradicija... i jezik! Domlječanski! Mi želimo takav (posavsko) hrvatski Rječnik, koji će i to, nas, naš govor od pamtivjeka, naše domlječanske duše – UVAŽITI! I drugih Posavaca. Vlada Županije Posavske je na potezu... Ako pomakne "kraljicu", mi pioni, "pješaci" smo s njom!
U svakom slučaju ćemo se truditi Vaše dobronamjerne i dobrodošle primjedbe uvažiti i voditi o tome računa, iako nije lako čak ni našim parocima koji su svoje škole završavali u ozama čistog hrvatstva, sjemeništima i bogoslovijama, a koji u svojim današnjim govorima ponekad rabe npr. komšija umjesto susjed i sl. Uz to, kada bi svi znali sve, ne bi nam bili potrebni stručnjaci, u ovom slučaju profesori hrvatskog jezika i književnosti i lektori, iako su i oni sami oko mnogo čega nejedinstveni i spore se (pročitaj OVO i OVO).
Zamilite samo da moramo čekati da se oni usaglase, da nam kažu kako treba, kako je pravilno, a da dotle ne govorimo :-).
Zato ne smijemo obećati da takvih nenamjernih "ispada" na ovoj web-stranici neće biti u buduće. Što manje, naravno bolje. Trudit ćemo se. Mislim da moramo prije svega imati strpljenja i tolerancije. Od svih i prema svima. Ma kako govorili. Osobno sam uvijek bio protivnik toga da se značajnijim uzima KO i KAKO je neko nešto rekao, od toga ŠTO je neko rekao! Mi želimo na ovoj stranici prezentirati naše, domlječanske i posavske teme, druge vijesti, bosanskogercegovačke, hrvatske, europske, svjetske, možete pročitati na svim drugim seoskim stranicama iz Bosanske Posavine. Ne morate više gledati CNN. I ne želimo, blago rečeno, ispadati smiješni kao npr. šamački Srbi koji se znoje da u govoru kažu hleb, mleko itd., trudeći se da preko noći pređu na ekavicu, dok se pravoslavni Crnogorci diče svojom ijekavicom. S pravom!
Nača stranica je praktično "pala na tri slova", kada je o financiranju, tehničkom održavanju i sadržajima riječ. Mi nismo dotirani od vlasti. I ne želimo, jer to istovremeno znači biti i ovisan, jednostran, sputan, ograničen. Sve radimo sami, u svoje rijetko slobodne vrijeme, amaterski, nakon prosječno 10 sata rada na poslu. Rado bi htjeli imati nekoga suradnika, lektora, koji bi se brinuo o pravopisnoj korekturi tekstova, ali nažalost to još uvijek nemamo. Molimo da nam se zainteresirani jave. Unaprijed smo zahvalni. Sem toga, vrlo rado bi objavljivali priloge i drugih, bez obzira da li se sa već objavljenim slaže ili kontrira, ali ih za sada nemamo.
Pročitajte i OVO
permis
