Ošini po prašini Sava Povijest Tradicija Politika Sport Kultura TOP 10 Grebnice Bazik Gospodarstvo Školstvo Zdravstvo Religija Aktualno Preporuke
Naslovnica Ošini po prašini Svijet Vijetnam

Ošini po prašini


Posavina Naša posla Putovanje u prošlost On meni nema Bosne Zlodusima unatoc Pisma iz Kine Pismo pjesnika Razmišljaonica Port 25 Prsten Rat Svijet Jezik Posavski govor Povijest jezika Rijeci i izrazi Krilatice Šešir Narod Crkva No comment

Lubenice Vijetnam Kina Hola México!

.:d.NET:. Vecernji list Index A-Z Sadržaj Newsletter Glasovanje Impressum Synopse Kontakt

Good Morning Vietnam

Nedavno sam osobno imao prigodu da gledam meni do tada nezamislive scene, nakon jednog od najkrvavijih ratova u ljudskoj povijesti, onog vijetnamskog, u kojem su bombarderi, napalm i strategija spaljene i sravnjene zemlje, prijetili da sa zemljopisnih mapa, političkih i fizičkih, izbrišu čitavu jednu zemlju, državu. civilizaciju, kulturu, naciju..., danas, ne tako davno od tih strahota, grupe američkih turista, ratnih veterana, posjećuju vijetnamske budističke hramove, podzemne hodnike vijetnamskih partizana, gradove i sela koje su i sami rušili i uništavali. I dobro su došli. Kao prijatelji! Kaju se za počinjeno. Osobno sam u "Contino baru" u Hoi An razgovarao sa jednim od njih. Stigao je iz Čikaga. Dolazi svake godine. Sijed, ali vitalan. Pije vijetnamsku rakiju (votku) od riže. Znoji se kada priča. Nervozan. Grli svoju mladu kosooku prijateljicu žute kože. Voli Vijetnam, kaže. Vjerujem mu. Barem onoliko koliko i svojim očima, kada na ulicama Sajgona kojeg sam poznavao samo iz ratnih filmova, onih kada helikopteri polijeću sa zgrade američkog predstavništva, a "domaći izdajnici" pokušavaju preći preko visoke ograde, ugledam vrlo, vrlo rijetke automobile, sa presvlakama u dizajnu američke zastave! Mladi vijetnamezi se utrkuju ko će bolje u stilu oblačenja kopirati Amerikance. Voze Honde, japanske motorkotače sa nalijepljenim američkim zastavicama. Slušaju njihovu, američku, zapadnu glazbu. Filiipinski orkestar "Salvano" svira glazbu Lionela Richi-a.

Pitam se, o Bože, da li je tamo stvarno bio rat ili su o tome samo novine pisale. Novine ko novine. Da se bolje prodaju. Da li sam ja tu samo zalutao. Kao u filmu. Još uvijek ne mogu doći sebi da je prva glazba koju sam u toj dalekoj, egzotičnoj zemlji, odmah po dolasku čuo bila hrvatska - "Ti si moj" i "Colonia"! I to u njihovim, vijetnamskim svatovima! I to svakih pet minuta ponovo! Ista pjesma. Život se tamo brzo promijenio i sve iz prošlosti polagano, ali sigurno odlazi u muzeje i zaborav...

Morate aktualizirati Flash-Player.

Kliknite ovdje, da aktualizirate svoj Flash-Playe.

Trik: Ukoliko želite slike posmatrati uvećane, prvo kliknite na "verzija za tisak" pa tada startajte prezentaciju!