Marko Oršolic - zlodusima nasuprot!
FRA. MARKO ORŠOLIC
DOBRI I HRABRI COVJEK, ZLODUSIMA NASUPROT!
Još nisam u Sarajevu sreo iole viđenijeg čovjeka koji ne zna našeg Marka Oršolića, bosanskog franjevca. I to ne samo površno, nego se na pomen njegovog imena odmah započinje razgovor, uglavnom nekom od ovih rečenica: ''Ah, ko njega ne bi znao?! Pa taj čovjek je genijalac!'' ''Fra Marka? To je ljudina!'' ''Naravno da znam! Grijeh bi bio takvog čovjeka ne znati.'' ''Eh, da imamo takvih više, gdje bi nam bio kraj!?'' ''Onog što ga svećenici zovu Strikan, pošto ima nećaka fratra sa istim imenom i prezimenom? Super čovjek!'' I sve nešto tako, u tom smislu. Nikada baš ne čuh neku lošu riječ. O njemu lijepo govore i Hrvati, i Bošnjaci, i Srbi, a čini se još najbolje oni koji nisu ni jedno od navedenoga, ili su sve to skupa. Jasno, ja se odmah napravim važan i naglasim da je on moj zemljak, iz Posavine, da ga osobno poznajem, i tako se bar malo ''zakitim tuđim perjem'', a u grudima mi srce nekako jače zakuca od ponosa, baš kao da mene hvale.
Ako se zapitate: zašto mnogi ljudi tako govore o Marku, lako ćete naći odgovor. Dovoljno je da malo porazgovarate sa ovim velikim čovjekom, kojim se Posavina zaista može ponositi, ili da pročitate neke njegove tekstove, i odmah ćete shvatiti zašto ga dobri ljudi vole. Pošto je nedavno objavljena njegova knjiga Zlodusima nasuprot, II, dopunjeno izdanje, smatram da je ovo pravi trenutak da gore navedeno ilustriramo upravo zavirujući među njene korice.
Čim otvorite knjigu, na njenom početku ćete pročitati posvetu koja glasi: ''Posvećeno autentičnim Sarajkama i Sarajlijama koji su me učvrstili u vrijednost stare mudrosti, da Božja vjera to nije koja razdiobe među nas sije, jer vjera prava sjedinjava.'' Već iz ovakve posvete se vidi jedna od ideja za koju se Marko čitav život tako zdušno bori, a to je da su svi ljudi pred Bogom isti. I tu svoju ljubav prema svima Marko potvrđuje svakodnevno. On voli sve ljude, svima želi samo dobro i spreman je svakome pomoći onoliko koliko može. Koliko samo ljudi ja znam kojima je pomogao, nekima možda i život spasio, a ja znam samo vrlo malo o tome. Jedan prijatelj iz Šamca mi je pričao da mu je Marko gotovo život spasio u ratu. I ne samo to, nego mu je pomogao da on i čitava obitelj riješe i osnovna egzistencijalna pitanja kao štgo su smještaj i posao, ni jednog trenutka se ne osvrćući na to što se radi o čovjeku druge vjere.
O čemu je riječ u knjizi Zlodusima nasuprot, najbolje se vidi već iz početka predgovora koji je napisao sam autor:
Iako su nacionalsocijalizam i fašizam u svojoj biti protuvjerski, historijska činjenica je da ni etablirano kršćanstvo (u ovom slučaju pravoslavno, protestantsko i katoličko) ni islam nisu jasno osudili te rasističke ideologije niti su iz svojih redova isključili njihove protagoniste. Zastrašujuća je istina da na slavenskom jugu ni do 60-te obljetnice pobjede nad fašizmom hijerarhijski predstavnici vjerskih zajednica nisu jasno osudili nacionalsocijalizam kao tešku zabludu…
Dakle, autor u knjizi, koristeći se nizom autentičnih dokumenata, potkrepljuje ove rečenice iz predgovora. Nemam namjeru ovdje navoditi ili prepričavati sve što je u knjizi napisano, tako bih mogao pokvariti užitak onima koji će je kasnije čitati, ali želim reći neka svoja zapažanja, prije svega o načinu na koji je Marko poručio ono što je želio poručiti.
Jasno je da autor želi reći istinu koja se već dugo prešućuje ili vrlo stidljivo priznaje. Ali on to ne govori s ciljem pukog blaćenja crkve, svećenika i vjernika, nego s namjerom da se istinom stvari postave na pravo mjesto, kako bi se dalje lakše odredio pravi put. On ne smatra priznanje krivice slabošću, nego kao veliku ljudsku vrlinu. Samo hrabri i iskreni mogu smoći snage reći da su pogriješili. Ali tim priznanjem oni ne gube ugled, što mnogima nije jasno, nego ga podižu. Moglo bi se zaključiti da autor na ovaj način pokušava uputiti neke predsatavnike crkve da idu putem koji se možda čini težim, neprijatnijim, ali koji je sigurno pravedniji i pošteniji, i koji, u krajnjem, vodi podizanju ugledu crkve. To bi značilo da se Marka nikako ne može svrstati u protivnika, a pogotovu ne u neprijatelja crkve, nego onoga ko je na ovaj način brani i iskazuje privrženost njenim istinskim vrijednostima.
No, Marko ne ukazuje samo na greške koje je počinila crkva, nego i na one koje su počinjene prema crkvi. Ali ni tada to nije poziv na osvetu, poziv da se uzvrati istom mjerom, nego ponovo pokušaj da se stvari postave na svoje mjesto kako bi se na taj način spriječilo ponavljanje istih ili sličnih grešaka.
Sa velikim ponosom piše o svom franjevačkom redu, o Tajnoj ogradi franjevaca od nacizma 24. jula 1941. godine, gdje između ostaloga piše i ovo:
Franjevci ne smiju imati nikakvog udjela u progonima Srba i Židova, u oduzimanju njihovog imetka, pokretnog i nepokretnoga, u iseljavanju Srba u Srbiju i naseljavanja Hrvata u dosadašnjim srpskim naseljima.
Ali i jasno osuđuje zločinačko djelovanje bivšeg franjevca Filipovića (Majstorovića) u jasenovačkom logoru i naglašava da je taj svećenik isključen iz franjevačkog reda čim je pošao krivim putem.
Pozivanjem da se prizna krivica, Marko ne namjerava podizati tenzije i pojačavati nesporazume među suprotstavljenim stranama, nego želi privesti kraju nesporazume koji još uvijek, i nakon toliko decenija od kada su se dogodile, doprinose razdoru među ljudima. On smatra da se ispred svačijeg praga mora počistiti smeće, i odmah poseže da prvi počisti ispred svog praga.
Kada se govori o temi koja je obrađena u ovoj knjizi, neizbježno je da su mišljenja mnogih ljudi podijeljena, različita. Da su razgovori često vrlo žustri, pa da je i Marko bio izložen kritikama nekih ljudi u kojima se vidjelo da mu pripisuju i razne zle namjere, da iskrivljuju njegove izjave želeći ga tako ocrniti. Evo, na primjer, kako je mostarska Sloboda objavila šta je Marko govorio u Mostaru prigodom obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom 9. 5. 2006. godine:
Vidio sam dosta dobrih i loših stvari. Međutim, veoma mi je drago što Mostar, ipak, obilježaava Dan pobjede nad fašizmom. Uvijek se govori o ubistvima franjevaca u Širokom Brijegu, meni je žao što se to dogodilo. Međutim, oni su odgovorni zbog toga. Ta ubistva se nisu smjela dogoditi, ali oni sami snose dio krivice za ono što im se desilo. Nisu shvatili da je ideja nacizma i fašizma nešto najcrnje što se moglo desiti svim narodima na ovim prostorima – kazao je Oršolić.
A evo šta je Marko zaista rekao:
Vidio sam posljednjih godina dobrih i loših stvari u Hercegovini. Veoma mi je drago što Mostar, premda stidljivo, obilježava Dan pobjede nad fašizmom. Ovdje govorim u ime Predsjedništva SUBNOAR-a BiH i kažem da mi je žao što su partizanske jedinice prigodom oslobađanja Hercegovine napravile određene pogreške kao što je ubojstvo franjevaca u Mostaru i na Širokom Brijegu. Partizani su napravili pogrešku zbog koje u ime SUBNOAR-a izražavam žaljenje. Međutim, hercegovački franjevci su napravili prije toga pogreške što nisu striktno provodili Zaključke provincijskog sastanka od 10. do 12. lipnja 1941., Uputa Generalnog definitorija Reda od 24. srpnja 1941., te Okružnice generala Reda od 18. 8. 1941. godine. U Hercegovini su se prije toga dogodili mnogobrojni zločini za koje dio odgovornosti snose i franjevci a oni nikada nisu dio svoje odgovornosti utvrdili i priznali određene propuste.
Ali bez obzira kako to neko pokušao prikazati, Marko nikada nema zle namjere i ne samo da ne mrzi ljude, nego se čini da taj čovjek samo voli, i to ''nepopravljivo''. I oni koji su željeli osporiti knjigu Zlodusima unatoč, I izdanje, glavnu zamjerku su imali na ilustraciju na naslovnoj strani, koja je, uzgred rečeno, u drugom izdanju izmijenjena. Niko nije mogao navesti neki ozbiljan argument, demantirati neki navedeni dokument koji se spominje u knjizi. Otkriti neku neistinu. Ako pročitate ovu knjigu, vjerujem da ćete se i sami uvjeriti u nepobitnost onoga što je u njoj napisano.
Kada se malo zamislimo nad knjigom o kojoj govorimo, a posebno o njenom autoru, nameće nam se zaključak da se ovdje ne radi samo o dobrom, nego i o vrlo hrabrom i poštenom čovjeku. Nema mnogo takvih ljudi koji su u stanju podići glas i kada su sigurni da nemaju podršku većine, a on je to činio čak i u vrlo opasnim vremenima.
A mi se iz Posavine, koju Marko toliko voli i sa neskrivenom ljubavlju i nježnošću o njoj priča, možemo samo ponositi što imamo takvog čovjeka.
Zlodusima unatoč!
Ivo Kobaš
kobas@domaljevac.com
"To vjera božja nije, koja među nas razdor sije, vjera prava sjedinjava."
Fra A. Knežević, Krvava knjiga, 1868
Marko Oršolic: ZLODUSIMA NASUPROT
"Bosanska rijec", Sarajevo
