Sava je naša sudbina, naše siromaštvo i bogatsvo, naša stradanja i veselja, naša vjera i nevjera, naša tuga i radost. Tiha, umilna i dobroćudna, kao brižna majka i hraniteljica, ali i ćudljiva, varljiva, nemila i zlokobna kao maćeha.
Sava je spajala i razdvajala, nanosila i odnosila, mutila i bistrila, gradila i rušila, kaljala i umivala, zlatila i blatila, sadila i čupala, davala i uzimala...
Sava nam je podarila DOM, ali i LJEVAC!
Unatoč svemu, nigdje i nikome na svom dugom putešestviju Sava se nije tako duboko uvukla u duše i prirasla za srca, kao ovdje, u Posavini, u Domaljevcu, kao nama Domlječanima. I ništa, niti zemaljsko niti izvanzemaljsko, nije toliko i tako neponovljivo određivalo i određuje našu razboritost i naša bića, naš život, naše stvaralštvo, našu bogatu povijest, raznoliku kulturu i dragocjenu tradiciju sa svim kontrastima, izazovima, usponima i stradanjima, žudnjama i nadama, tugama i radostima, kao naša Sava.
Teci Savo…
U takvom podneblju, na takvom tlu, poniknulo je, raslo i razvijalo se naše najveće blago, ono što je kod nas u Domaljevcu najvrednije: mi sami, naši ljudi - Domlječani!
Tamo gdje je rijeka Sava, tamo jesu dobri ljudi...

I tako već 460 godina...