Postanak Domaljevca
Domaljevac od postanka do 1945 godine
Nekada davno, davno prije formiranja naseljenog mjesta pod nazivom Domaljevac, na ovim prostorima živjeli su ljudi, bavili se zemljoradnjom, lovom i ribolovom i često migrirali zbog poplava koje je izazivala rijeka Sava. Dokaz za ovu tvrdnju su iskopani rimski novčići, ostaci sojenica, primitivnih čamaca, grnčarije ili pepela na dubljim slojevima zemlje...
No, za sada se, što se tiče provjerene povijesne činjenice, naseljenost ovog kraja veže za 1244. godinu, kada je “.... darovnicom hrvatsko – ugarskog kralja Bele IV koji je 20.srpnja spomenute godine potvrdio darovnice Hercega Kolomana i bosanskog bana Ninoslava, za koga se kaže da je “zbog raznih nepravdi i šteta” odobrio bosanskom biskupu pobiranje desetine, kunovine i drugih poreza u različitim krajevima svoje države...”
Dugo poslije, tek 1463. godine ponovo se pominje to područje i vezano je za turski vojni pohod i propast Bosanskog kraljevstva te vojna akcija Hrvatsko-ugarskog kralja Matije Korvina. Turci su na ovim područjima bukvalno opustošili ognjišta. Sačuvani turski izvori govore o slaboj naseljenosti ovih područja u vrijeme njihove vlasti, te o svega 4 slabo naseljena mjesta sa 49 kuća na prostoru nahije Nenavište (Gradačca).
Naravno da su tome pridonijele i česte poplave rijeke Save.
Ime sela Domaljevac(Domanovci) prvi put se spominje 1548. godine i vezano je za zvorničkog Sandžak bega koji je pomenute godine pozivao vlaške knezove, starješine i primićure da nasele pusto pogranično područje sa svojom rajom, obećavajući im velike porezne povlastice. Nakon tih dokumenata, o Domaljevcu dugo vremena nema nikakvih podataka.
U kartoografskom odjelu ratnog arhiva u Beču, pronađen je jedan dokument koji dokazuje da je oficir generalštaba austrijske vojske, neki Božić, u svojstvu stručnjaka za izviđanje terena, prošao kroz selo Domaljeva 1785 godine, koje je imalo svega 5 – 6 kućica smještenih u šumama. Stanovništvo je bilo stočarsko i vrlo migraciono, zbog čestih poplava.
Prema popisu stanovništva (žiteljstva) iz 1895. godine, koga je uradila Austrougarska, postojao je Gornji i Donji Domaljevac.
Donji Domaljevac je imao zaseoke: Ćoškovići, Dućići, Kočišta, Pušeljići, Posavačka, Srednja Mahala i Rast.
Gornji Domaljevac je imao zaseoke : Bazik, Domaljevac Gornji, Luka i Srimac.
Donji Domaljevac je ukupno imao 158 kuća sa 1069 stanovnika od kojih je bilo 1021 kmet i 46 slobodna seljaka.
Podaci nadalje govore o 556 muških i 513 ženskih stanovnika.
Gornji Domaljevac je imao 136 kuća sa 982 stanovnika, od kojih 513 muških i 469 ženskih.
Svi su upisani kao vjernici Rimokatolici. Naselje je imalo 63 slobodna seljaka i 80 kmetova.
Po podacima iz 1910. godine više Gornji i Donji Domaljevac ne postoje, nego samo selo Domaljevac.
Modernom Domaljevcu najviše stanovnika su dali mjesta Babina Greda (Babići, Koturčevići, Koturići, Gašparevići, Matići...) ali i Slavonski Šamčani, Kruševčani, Štitarci.
Malo je podataka o tome kako je Domaljevac živio u periodu od I do II svjetskog rata. Zna se da se stanovništvo bavilo zemljoradnjom i stočarstvom.
Prema prikupljenim podacima u knjizi prof. Marka Matića “Domaljevac” 450 godina postojanja” u Prvom Svjetskom ratu od 1914 – 1918 . godine iz Domaljevca su poginula 82 mještana, a u Drugom Svjetskom ratu 96.
