Ošini po prašini Sava Povijest Tradicija Politika Sport Kultura TOP 10 Grebnice Bazik Gospodarstvo Školstvo Zdravstvo Religija Preporuke Vaše poruke Zelena škrinja
Naslovnica Povijest Rat Mine

Povijest


Položaj Postanak 460 godina sela Ljepote Stanovništvo Knezovi 1945-1992 Rat Izgradnja Cestitka Svastara

Pali u ratu Ruševine Brvnik Mine I svjetski rat Radovan Karadžic Niko ne sme da vas bije! Zbogom Radovan(j)e Ljudi - neljudi Frust Srbije Hrvati u BiH Ratni turizam

.:d.NET:. Vecernji list Newsletter Index A-Z Sadržaj Impressum Synopse Kontakt

Oprez! Mine!

Za narod svoj, može se boriti i drugacije? Kako?


Jedan mali primjer: U Brvniku, na ulazu u teritorij Domaljevačke općine, na mojim, priznajem, rijetkim dolascima u Posavinu, tik uz groblje, zaustavili su me demineri. STOP MINE! POZOR MINE! Zaustavio sam auto i izašao. Pitam: dokle će to trajati? Može li se uopće naprijed? Za deset minuta, ako ideš u Domaljevac ili Grebnice, a ako ćes lijevo, ne može.

Prizor za fotografiranje i razmišljanje. Gledam veliku tablu koja označava ulazak u teritorij najmlađe općine u BiH. Tabla je lijepa, ali je ubi korov, jedva se vidi. Nije u minskom polju, mlađa je od rata. Ljudski faktor? Sramota u svakom slučaju! A pamet? Pamet je ono što preostane kada se naučeno zaboravi! (Teško je biti parok u vlastitom selu.)
Visoka tabla, par metara dalje vrišti - MINE!. Naslonila se na groblje. Mine i groblje, jedno na drugo naslonjeni. Kao da čekaju nekoga. Obadvoje. I mine i groblje. I mine i od mina poginuli! Kakav prizor? Dvadesetprvo je stoljeće. Trinaest godina iza rata. Jedan deminer, ne voli puno pričati, kaže da je iz Sarajeva, veli: Sve je manje novaca, sve je više korova, ko zna kada će sve ovo biti gotovo.

Fotografiram i razmišljam: Sve je ovo napravio (ne)čovjek. Ma kakav mu bio nacionalni predznak i ma za kakvu se ideju, državu ili politiku borio. Razminiranje cijele teritorije pod minskim poljima će čigledno morati počekati. Tabla sa natpisom naše općine vapije za bilo kakvom kosom i par otkosa nekog čovjeka. Čovjeka sa velikim slovom Č.
Niti ogromne, danas više nepotrebne parole i transparenti na nogometnom igralištu, ne mogu pokriti i prikriti bruku, našu sramotu, o našoj podsjetnici, o našoj vizitkarti - putokazu krajputašu. A do tada? Domaljevac i mine! Mine i Domaljevac! Nema para, reći će. Pare odlaze u boj (za narod svoj)!