Duhovi Rotterdamski
Ponedjeljak, 12.05.2008
„Danas su Dove“-govorilo se. Godinama sam na taj dan išao u Novo Selo na ručak.
Ali „došlo čudno vrime“- kako bi to naš stariji svijet rekao. Tako je i mene život odveo na sasvim drugu stranu... Produljeni vikend je za radnike prava blagodat. Odlučih da odem u Nizozemsku. Rođak me već više puta pozivao ali nikako da se „ugrabi malo vremena“. I, eto, napokon dođe prilika. Vrijeme idealno. Autoputovi u jako dobrom stanju, te je relacija od 560 km, koliko iznosi udaljenost od moga mjesta boravka u južnoj Njemačkoj do Rotterdama, jedna „lakša kategorija“.
Moje prvo sjećanje na Nizozemsku je vezano tamo negdje za kraj 60-tih, početak 70-ih. Tada je grupa mladih djevojaka iz Grebnica otišla „u `Olandiju“. Među njima je bila i moja rodica Ana. Za prvi dolazak kući je došljepala „brdo stvari“. Kako je sve to bilo zanimljivo! Toliko stvari iz jedne nama potpuno nepoznate zemlje. Vremenom te slike isčeznu.
Ipak je jedan predmet ostao u neizbrisivom sjećanju. Bilo je to plavo, okruglo ogledalo sa postoljem. Ali to nije bilo obično ogledalo. Na obadvije strane je funkcioniralo. Na jednoj strani je bila slika u normalnoj veličini, dok je na suprotnoj strani sve bilo uvećano. Za djecu je to bila velika atrakcija. Morao si da staneš u red te da strpljivo čekaš da bi mogao uživati u tom prizoru.
Zašto danas spominjem taj događaj?
Duhovi su po kršćanskom nauku važni koliko i sam Uskrs .Radi se o utemeljenju crkve. Današnjim svijetom pušu razni duhovi. Nije čudo da su nas otpuhali na sve strane... Dok sam šetao ulicama Rotterdama zaključio sam da tamo živi mnogo više tamnoputih ljudi nego u Njemačkoj.
Susrećem pripadnike indijskog religijskog pokreta Hare Krishna koji udaraju u bubnjeve i mole svoju molitvu hodajući po ulici. Razmišljam o ovim, meni simpatičnim Indijcima (Indusima). Da li smo svi mi došli ovamo privučeni slikom ogledala koje uvećava? I još nešto bih dodao. Rođeni smo pod istim suncem. Nisu nam bile potrebne nikakve ulaznice, niti vize.
A koliki je broj onih koji nam uporno žele prodati ulaznice za odlazak sa ovoga (sve u svemu lijepoga) svijeta...
Joso Špionjak
Crni Isus, Izamal, Mexico, 2008
Foto: P. Mišic
