"Sveta Ana je velikodušna, milostiva, milosti puna kao što to kaže i njezino ime."
Sveti Ivan Damaščanski

Leonardo Da Vinci:
Saint Anne

Malo je koje žensko ime od davnina tako duboko uvriježeno u hrvatskom narodu kao što je ime Ana. Kao spomen Svetoj Ani, majci Blažene Djevice Marije, dakle baki Isusa Krista.
Ime Sveta Ana nije poznato iz Svetog pisma nego se pojavilo oko 150 godine u apokripnim Evanđelima (apokryphe Evangelien*). Inače, ime Ana potiče od latinskog Anna, odnosno grčkog i hebrejskog Hanna i znači MILOST.
Sveta Ana je za života sa Svetim Joakimom (hebräisch: Jojakim) bila podrugivana i ismijavana jer je bila nerotkinja. Tek u poodmaklim godinama, nakon puno strpljenja, trpljenja podsmijeha, ruganja i vrijeđenja, nakon života punog suza, boli, posti i molitve, Bog ju je oslobodio svih zemaljskih grijeha i podario joj kćerku Mariju – roditeljicu i majku Isusa Krista. To je bilo od Boga dano spasenje za Svetu Anu.
U našem narodu je Sveta Ana poznata kao „ženski svetac“, iako joj se mole i muškarci. Međutim, žene se posebno mole za milost i poste Svetoj Ani za plodnost, sretan porod, odgoj djece i izlječenje ženskih bolesti,
Mnogi su sveci vrlo štovali Svetu Anu, među njima Sveti Toma Akvinski, Sveti Augustin, Sveta Terezija Aviljska koja je u sve karmelićanske samostane uvela posebne molitve u čast Svete Ane…
Prastaro ime Ana ostalo je tako do današnjih dana aktualno i moderno. To prelijepo ime sa posebnim ponosom nose sve Domaljevčanske Ane.

*Apokryphen ili apokryphe potjece od grckog ἀπόκρυφος mnozina ἀπόκρυφα (njemacki „verborgen“) i time se nazivaju prikrivani (tajni) tekstovi koji u procesu nastajanja biblije nisi uneseni u njene kanone, u većini slučajeva iz sadržajnih razloga, jer tada nisu bili opće poznati ili, rjeđe, zato što su nastali nakon zaključenja kanona. Izraz se pojavio u drugom stoljeću od kršćanskih teologa. Na početku nije imo samo izvankanonsko, nego i heretično značenje. Time su odbačeni spisi vrednovani kao zablude u učenju i falsifikati. Taj izraz se odnosio prije svega na gnosticističku literaturu i tekstove koji nisu bili za javnost, a oni sami (gnosticisti) označavali su ih sa „apokryph“ ili „tajno učenje“.
(Svaka sličnost sa ovovremenim tajnim spisima je naravno sasvim slučajna :-))