I puce balon
E, naslušo sam se navijačkih pjesama vala ko nikad do sada, pa red bi bio da i ja sastavim makar jednu. Znam da nije tako dobra ko pjesme one što pjevaju ih danas sva djeca, bogme i mnogi odrasli, i da ovo i nije baš prava pjesma, no nisam na to gled'o, pustio sam si na volju i napis'o evo 'vako:
Eto,
dođe i taj dan.
Veliki balon s neba sleti i u prasku na zemlju spade,
rasplinu se sve u njemu, sva navijanja i sve pjesme,
utihnuše zahuktale horde i obukoše gaće guzonje gole.
Splasnuše i silne strasti, ko da ih i nije bilo,
i reklame, emisije brojne, vrijeme uzaludu posvećeno.
Svakodnevnica ponovo počinje teći
i dugo će se stišavati preostala gorčina,
do prilike nove što opet će doći,
samo ako još što ne pukne, a lako i to može da se desi.
U odnosu na veličinu svoju balon i ne bi bog zna kako težak,
napuhani zrak bi mu sadržina jedina u prostoru prepunih iluzija.
I kad u posljednjem pisku sučeve pište i balon puče,
rasprši se sav taj zrak u jedan gromki p...., usmrdi nam Lijepu Našu.
Od potiska što kroz stisnutu rupu prođe izletiše i svi snovi u strahovitom ubrzanju,
odnesoše puste želje i vratiše nas u našu neugodnu javu.
A Joj! Nismo više baš tako jaki,
a kamoli najjači na svijetu.
Ne postidismo nikog, osim sebe samih.
Ništa zato, a i drugi su isto tako.
Eto...
Dalje idu Turci. A u utakmici s Českom bili su za dva gola kraći čitavih sedamdesetak minuta -umalo ne ispadoše, a sinoć pobijediše Hrvate. I ko je onda najbolji, onaj koji sve pobijedi - k'o i Hrvatska, tri puta zaredom? Ma nije! Srušiše se i baloni Poljske, Austrije, Francuske, Švedske...
A kakva su samo prepucavanja, pa i napucavanja bila između navijača, štampe, pa i naroda cijelih. I sve to zbog konkurencije takve - po svaku cijenu. A mogli su poraz i pobjedu proslavljati na dostojan način, u druženju, miru, pjesmi, veselju... Ma 'ko će to, šta ti je bona... Budala je ljepše biti! Eto vam sada Vatreni Navijači! Šta dobiste od svega? Dadoste svoje sitne pare i ogromnu snagu, svoje vrijema za - jedno veliko NIŠTA. Neka , i treba vam tako! Pobjediše Vatreni i Nijemce, a Nijemci ipak odoše dalje, a Vatreni će kući u Hrvatsku i umjesto u finalu gledat će finale na malom/velikom ekranu. Gdje tu ima pravde? Jadni navijači...
Nije ovo nikakvo likovanje, volio bi i ja da je Hrvatska išla dalje, dobra je bila i imala je šansu. Imali su je i svi ostali, no uvjerismo se opet da - 'okrugla je lopta', i da svašta može da se desi.
Tako je to u sportu. Ali tko može reći da je sporta ovdje i bilo? A kad ga nije bilo, svojim prijateljima sam znao reći: Eh, da im 'oće zapapričit Turci! Ne poradi reprezentacije odgojene u sportskom duhu, već poradi pojedinih grupa navijača, protiv anarhije i idiotizma, te vjersko - nacionalnog patriotizma (čitaj -primitivizma), dakle - ne sporta radi!
I u najvećem jeku borbi ispade treneru neki medaljon,
žurno ga podiže sa trave, poljubi ga jednom, dvaput, triput.
A sve to velikom brzinom, te ga , isto tako brzo - u đep kaputa opet vrati.
Kažu da je medaljon poklon 'sveca' kojem se sada on moli. Dakle i naš trener polaže takve nade i umjesto molitvi Stvoritelju, upućuje ih on mrtvom stvorenju. Kako neće onda i igrači, te mnogi navijači? A i uz još neke pomagače sa strane moguće je tako stvorit i državu katoličkiju i od Vatikana samog. Uoči predzadnje utakmice, na jednoj specijalnoj misi, naši reprezentativci za blagoslov i pobjedu nad Poljskom moliše se Bogu. Izgleda da su to učinili i sami poljaci. Do Božijih ušiju dođoše tako molitve dvije od onih što se njegovim zvaše, samo različite su želje. Jadni Bog, i sam se u dilemi nađe: Kome pomoć sada dati? I pomože Bog "našim", i bi 1:0. Strijalac je bio Klasnić.
Ajde, prošlo je to. Između nas i poljaka, valjda je naša prokleta želja bila jače žarka, pa nam je ispuni 'svemogući'. Ali ovo protiv Turaka bilo je puno lakše za riješit. Turci, valjda nisu njegovi, drugom se Bogu mole. Naš je sigurno za nas - a za koga bi drugoga!? Ja, vidi vraga - ipak njima pobjedu dade! Ili to onaj turski bi jači. I šta sada: hoćete li za pobjedu i dalje ovog istog molit? Ili ćete, ne daj Bože, otići na onu stranu. Ma kak'i! Đećeš to ba.
A kažu da je već postalo sasvim normalno da reprezentacije imaju i svog svećenika - službenog, jer igrači su kršćani i imaju pravo na to. Biće valjda da svećenik kao ovlašteni, bogomdani, brže i bolje Svevišnjem molitve prenese. Gledajući tako, onog svećenika 'našeg' što održa misu trebalo bi odma' zamijenit, jer kad ne zna dobro da moli kako ćemo onda ikada i pobijedit...? Ta treb'o je više da moli za utakmicu ovu drugu, a ne onu prije. Ovo je kod nas bio tek početak -pokušaj prvi, pa normalno je da se i pogriješi. Dakle, trebamo svećenika za zgode obične, svećenika za potrebe specijalne, svećenika za odriješenja grijeha, svećenika za utakmice važne, ... za ovo, za ono... Nikakvo čudo da svećenika toliko fali. Da, umalo da zaboravim: - i svećenik za bolje 'zadovoljenje žena'. Ma, daj, reći ćete: ovaj se zaj..... Nije zajebancija, dobro ste pročitali. Evo, stid me i ponovit. Bolje da citiram, evo kako novine pišu: "Poljski svećenik Ksawery Knotz iako živi u celibatu, odlučio je pokrenuti internetsku stranicu na kojoj će katoličkim parovima dijeliti ljubavne savjete, točnije savjete o tome kako poboljšati svoje seksualne vještine. Njegova knjiga je već prozvana 'katoličkom Kama sutra', a sigurno će izazvati kontroverze. Knotz u knjizi orgazam uspoređuje s odlaskom u raj, a posebno je zanimljiv savjet muškarcima 'dajte sve od sebe da zadovoljite ženu'. Za sve koje zanima kako izgledaju savjeti jednog svećenika za bolji seks, neka posjete stranicu http://www.szansaspotkania.net."
Eto vam ga sad! I raj je tako blizu, nađeš si kak'u ženu i uopće ne treba ići na nebo. Vidite da i toga ima. Ajd' brzo pohitajte za savjet, svi vi koji imate probleme, uzdajte se u prazne priče i podložni budite, kreposni , fini. Bogu se molite za svašta što vama treba, a najviše da dobijete loto. Vidim, odoh ja od teme. Vratimo se dakle: Uoči tekme (s Poljskom) svećenik na televiziji reče: - ova tekma i nije tako važna, ali to je za onu drugu, misleći na Tursku.
I BI 2 : 4
Molitve uzaludne! Uzalud i svećenici pratíli navijače, uzalud molitve i mise, nebrojene litre piva, izgubljeni sati, đaba i skinute gaće -povukoše se one opet i prekriše ono malo preostale sramote. A za ulaznice neki i više plaća dali, pa i vise, jadne li im žene, djeca...
Jadan je i Bog koji takve molitve mora da sluša. Podijeljena braća mole svako za sebe: Daj mi Bože: - daj meni, a njemu uzmi! Molilo se tako i za Drugog svijetskog rata, bilo je samo: ne dopusti da on ubije mene, a meni daj njega -na nišan. Mole slično i danas milioni drugih -samo za sebe i svoje interese. Mislite li da Stvoritelj takve molbe sluša? Ma nema šanse, one do njega, kao takve, ne mogu ni doći. Ipak dolaze do ušiju samozvanih bogova drugih i oni pomažu, nekad ovako a nekad onako, samo da bi napravili veći kaos...
A sad novinama i televiziji savjetujem, neka pripremaju propagandne materijale za sukobe neke nove, da nas obmanjuju i dalje, Valjda će biti bolje kad budemo živjeli u iluziji i neznanju , ne razlikujući što je preče i važnije za nas same: bratstvo, mir i stabilnost ili destabilizacija svega.
I ko nam je kriv, pitajmo se na kraju? - Pa, mi sami! A ko bi to drugi moga' biti?
I što vam još reći 'dragi moji navijači', osim ko u ovoj pjesmi, nije neka rima ali, kako već rekoh -nisam ni ja pjesnik pravi:
Skupljajte se i dalje u divlja krda, žvačite praznu slamu i lomite suvo granje.
U praznim ljušturama vašim još ima mjesta za razočaranje.
Vi umišljene zvijezde željne prazne slave u podrume svoga uma zatvoreni
čamite u ispraznosti bajnoj čekajući zgodu neku novu da budete važni.
Nikako da isplivate - gušite se i uživate.
Valjda će vam nekad kroz neku od rupa u glavi , ući i svjetlosti tračak
i ukazati na veliku manu ...
"Oče, blagoslovi sinove svoje..." iz jedne reklame
"Neka pati kome smeta - Hrvatska je prvak svijeta, neka samo suze rone mi imamo Šampione!" (i z jedne navijačke pjesme)
Sad počinju ludovanja Turska i svih onih koji ih puno vole - puno galame ni oko čega...
Ma ništa niste izgubili navijači "naši", samo ste pošteđeni od daljnjih napora i muka.
Josip Vučković
josip@mail.dk
www.hasic.dk
20.06.2008.
