Kesic Mato - Kico
DOMALJEVCANIN SA NAJVIŠE ZANIMANJA
Vjerojatno u povijesti Domaljevca ne postoji osoba koja je u svom životu radila uspješno toliko poslova kao Kesić Mato – Kićo iz Srimca, otac osmoro djece, pet sinova i tri kćeri, rođen 1925. godine, star 83 godine.
VODENICAR
Danas spada među desetak najstarijih živućih osoba Domaljevca. Sa 20 godina se vratio iz Drugog svjetskog rata, odmah oženio i nedugo zatim postao vodeničar na Savi. Vlasnici te vodenice na kojoj je radio su bili: Hrskanović Đuro (Đoko), Iljazovic Ivo – Švrljin, Anđic Marka Tomo, Matić Ilja (Fejzin otac), Kesić Marijana Đuro, Iljazović Đuro Davidov, rodom iz Boka, Matić Grge Mato, Vorgić Jakob, Ivic Peja, Vorgić Mate Perica, Klarić Tunjo, Kesić Marijan, Ćošković Ivo i Mato Andričev iz Babine Grede. Posao vodeničara je radio do 1957–58 godine kada se vodenica utopila. Godine 1955. na vodenici se utopio i njegov brat Đuro Kesić, poznat u narodu kao vrlo pobožan čovjek. Od te 1955. godine, Kićo kaže da se više nikada nije okupao u Savi. Vodenica je ipak izvađena, rasklopljena i nedugo zatim prodana u mjesto Crna Bara na Drinu. Posao vodeničara je bio vrlo unosan ali i nevjerojatno težak. (O tome ćemo posebno pisati).
MLINAR
Obzirom da je Domaljevac pod kraj pedesetih godina prošlog stoljeća ostao bez vodenica, a da se na najbliže mlinove u Brvniku i Obudovcu „nije moglo stići na red“ po nekoliko dana, sa badžom Stjepanom Piljić i šurjacima Matom i Josom Koturić kupuje u Škaricu mlin pod nazivom „ŠUVARA“ i sa njim radi samo jednu zimu. Mlin je koštao tadašnjih 300.000 dinara i „metar drva“. Prvi pogon mlina je bio zadružni traktor ARAN, a ubrzo zatim Joso Koturić nabavlja drugi. Prilikom neprekidnog rada, glava tog motora se toliko pregrijala da je traktor stao, a time i meljava na tom mlinu. Interesantno je da je početak rada tog mlina čekalo oko 200-300 vreća kukuruza za meljavu. Mlin je prodan u Vučilovac.
ZIDAR
Početkom 60-etih godina počeo se baviti zidarskim zanatom i tim poslom se sa kratkim prekidima bavio punih 40 godina, do samog rata u Bosni i Hercegovini. U tom periodu napravio je oko 600 razno-raznih objekata: kuća, štagljeva, šupa, garaža, svinjaca, sušiona za meso, dvorišnih zgrada itd. Prvu veliku kuću napravio je Ilji Rošić iz Domaljevca. Gotovo da nema mjesta u bližoj okolini gdje nije napravio neki objekat. Kuće je gradio i u Osijeku, Doboju, Šamcu... Imao je položen zidarski ispit pa je 60-etih godina obučio i otpremio veliki broj Domaljevčana na rad u Njemačku. Sam nikada nije radio u Njemačkoj. Zidarstvom se bavio mahom u proljeće i ljeto, a drugim zanimanjima u jesen i zimi.
ELEKTRICAR
Dolaskom struje na područje Posavine, skupa sa šogorima Matom i Josom Koturić, te uz pomoć Rokice Špionjaka iz Grebnica, 1964. godine je započeo posao električara. Prvo uvođenje struje su ostvarili u Prudu, Zoricama i Vojskovi, a zatim u Srednjoj Slatini i Oštroj Luci. Poslije je radio taj posao i po drugim susjednim selima. Danju bi određivao trasu i postavljao štendere, a noću bi razvodio sitnu mrežu po kuci iznutra. Jedan je od najzaslužnijih Domaljevčana što je Domaljevac brzo i kvalitetno elektrificiran.
STOLAR
Da bi se imalo što raditi i zimi, Kesić Mato Kićo se 1967. godine počeo baviti stolarskim zanatom. Prvo je počeo raditi sa stolarom Markom Lukić, a onda se kupovinom vlastite oblarice osamostalio. I taj zanat, kao i zidarstvo, radio je do 90-etih godina prođlog stoljeća. Jedno vrijeme mu je u „veštetu“, tako su se tada zvale stolarske radnje, pomagao Iljazović Joso zvani „Josica“. Najveći stolarski posao u njegovoj kući, dobro ste pročitali - u njegovoj kući, urađen je sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme dolaska Džemala Bijedića u naše selo, kada je za vrlo kratko vrijeme, za obranu od poplava napravljeno preko pedeset borovih čamaca. I danas, kada pišemo ovaj prikaz Kesić Mate, njegova radionica je puna stolarskog i zidarskog alata. Stolarski zanat je nastavio raditi njegov najmlađi sin Marko, zvani Kele.
GOSTIONICAR
Na mjestu današnje pizzerie „VAL“ u Domaljevcu, Kesić Mato Kićo je 1971. godine otvorio samostalnu ugostiteljsku radnju – gostijonu, koja se zvala „BISER“. Kao ugostitelj, Kićo je radio 4 godine. To je bilo vrijeme gostijona, konobarica, novopečenih gastarbajtera i dobrih pazara. To je bilo vrijeme Badela, Apatinskog piva, džuboksa, jeftinog pića i velike posjećenosti gostijona. To je bilo vrijeme Brljka, Faše, Oletića, Mukog, Ivše i drugih domaljevačkih frajera. To je bilo vrijeme prvog asfalta kroz Domaljevac, otvorenja Nove škole i najvećeg priraštaja stanovništva u Domaljevcu koji je obarao sve rekorde.
ZUBAR
I zubar je bio!
Pretenciozno bi bilo reći da je Kesić Mato Kićo bio stomatolog, ali nije neistina reći da je Kićo gotovo 40 godina svoga života bio jedini zubar u Domaljevcu, pa i bližoj okolini. S obzirom da je zubobolja bila česta bolest, a stalnog zubara poslije Drugog svjetskog rata nisu imali niti Bosanski Šamac niti Orašje, Kićo je zanat naučio od majke Kate, a ona od svog čovjeka Marijana, sa svoja dvoja kliješta „vitkice“ bio jedini zubar u Domaljevcu. Jedne vitkice za prednje zube, druge za kutnjake. Zna se da je zube vadio i Đuro Pušeljić, ali sa silom. Prvi zub je izvadio sa svojih 9 godina i to Dandari Pejića, a drugi Frani Pejića. Nije zapisivao kome je sve pomogao, ali kaže da je izvadio sigurno preko hiljadu zuba. Što odraslima, što djeci. Važio je za zubara „lake ruke“. Nikada mu se niko nije požalio na loše urađen posao. Nije poznaovao oznake zuba pa ih je dijelio na prednje i zadnje, odnosno obične i kutnjake. Za anesteziju i dezinfekciju je koristio isključivo jaku rakiju šljivovicu. U poslu mu je često pomagao najstariji sin Anto, koji je bio snažniji i koji je obično služio za vađenje kutnjaka. Ponekad za kliještima posegne i najmlađi sin Marko Kesić Kele. U dugačkoj zubarskoj karijeri doživio je mnogo zahvala svojih „klijenata“ pa i sitnih poklona, jer je svoj odgovoran posao radio vrlo vješto i naravno bez ikakve plate. Vadio je zube danju i noću, kad ko pokuca na vrata ili pendžer. Prestao se tim poslom baviti kada su Bosanski Šamac i Orašje dobili stalne stomatologe, a posebno onog dana kada su mu pukle vitkice, inače dar pokojnog Pave bolničara. I danas, kao uspomenu na ta vremena čuva i pokazuje svoje vitkice.
POLITICAR
Od svoje dvadesete godine aktivan je društveno–politički radnik. U svojoj bogatoj političkoj karijeri nabraja slijedeće funkcije koje je uspješno obavljao: bio je 24 godine odbornik, 12 godina porotnik Opštinskog suda u Bosanskom Šamcu za vrijeme Joce Bogdanovića, 4 godine sudija porotnik u Modriči, 4 godine porotnik u Doboju, 4 godine član Skupštine poljoprivrednih osiguranika u Tuzli, 2 godine predsjednik Vijeća mjesnih zajednica Skupštine opštine Bosanski Šamac. Dobitnik je najvišeg priznanja Skupštine opštine Bos. Šamac te s ponosom ističe da je proglašen najboljim popisivačem na Državnom popisu za Općinu Šamac 1961. godine što je donijelo i novčanu nagradu od 2.500 dinara. Donator je i aktivni učesnik svih akcija Domaljevca a i šire. Nikada nije bio član SKJ, a za odlazak u crkvu naprosto nikada nije imao vremena. Sada to radi po stare dane.
BLOKETAR
Prvi je u Domaljevcu kupio električnu mješalicu za beton „LEHER“ i jedan je od prvih koji je imao betonsku bloketaru. Blokovi su se izrađivali ručno. Pogon je bio veliki i za tadašnje prilike. Dnevno se izrađivalo mnogo, po 200-250 teških blokova. Bio je jedan od najvećih potrošača splitskog, kakanjskog i beočinskog cementa.
ZEMLJORADNIK
Četrdeset dunuma zemlje bilo je uvijek dobro obrađeno. Na njegovim njivama bilo je uvijek najviše kopača, a smatra da je prvi u Domaljevcu počeo koristiti mineralna gnojiva. Iako nikada nije bio klasični zemljoradnik, bio je dobar domaćin, čije su međe uvijek bile uzorno očišćene, a prinosi žitarica iznad prosjeka.
Zaslužena mirovina
Danas, u svojoj 83. godini života provodi zaslužene umirovljeničke dane. Svaki dan pročita bar jedne novine „od korica do korica“, redovno čita knjige, i ne zna koliko ih je u životu pročitao, a bilo ih je veoma mnogo, još vozi automobil (bijeli Golf četvorka), redovno odlazi u "Yimorov" kafić na kapucino i „čašicu razgovora“, još ga memorija dobro služi i još uvijek voli život.
Pa kada je tako, živio ti nama čika Mato još sto godina!
DOM@ljevac
|
|
|
|
|
|
