Položaj u Domaljevcu

..Gazio sam uskim, dubokim prtinama, nama djeci skoro preko glave, vijugale su kroz selo, preko prijelaza i taraba, pored kuca pokrivenih debelim snježnim bundama, sa kojih su visile dugacke, oštre ledenice. U snijeg su uranjale.... Na sredini sobe je bila postavljena sinija, a okolo skendže za sve nas. Na siniji vecera, posna. Badnjak je. A ja položaj. A nema položaja bez šušnja, niti sretne kuce na kojoj na Badnjak i Božic nije šušanj iznad vrata utaknut...

Grad Ingolstadt ima nešto (puno što šta!) što Domaljevac nema. Ima AUDI. Fabriku poznatih automobila. Ali baš zato ima i jednu bolest koju ni Domaljevac ni bilo ko drugi nema. Naime „kada AUDI kihne, Ingolstadt dobije upalu pluća!“. Time se najbolje ilustrira ovisnost grada od najvećem poslodavcu u njemu.

Ingolstadt i Domaljevac imaju i puno zajedničkog. Ili bolje kazati, imali su - poplave i podzemne vode. Ovdje Sava, tamo Dunav. Povijesne patnje mještana i priče o poplavama gotovo iste. Hvala Bogu, taj problem, barem glavni, i u Domaljevcu i u Ingolstadtu je riješen.

Ali, Ingolstadt ima još nešto što nema niko na svijetu. To su čuvene božićne jaslice. Potječu sa kraja 18. stoljeća i nisu, ko zna zašto, nikada bile izložene. To ih je i očuvalo. Izložene, bile bi vjerojatno za Drugog svjetskog rata uništene, a ovako su i nakon rata, pri obnovi, negdje ispod i dan danas nedovršenog zvonika, pronašli radnici upakirane u više sanduka, očuvane, u originalnom stanju. Tek tada kao stalna postavka u crkvi ugledalo svjetlo dana.

I nije riječ o jednoj kompaktnoj postavci, uobičajenoj slici iz betlehemske štalice, nego je riječ o više njih koje ilustriraju životni put isusa Krista. Nije to ono zašta su izuzetne. Nije ni to da su, kao nigdje drugdje u sceni poklanjanja tri kralja, mežu vladarima iz cijelog svijeta čak i Kinezi i Indijanci.

Autor ovih redaka je ima u rujnu ove godine priliku da upozna kulturne i povijesne znamenitosti Ingolstadta, a za „osobnog turističkog vodiča“ imao je uglednog i cijenjenog prof. Rainer Rupp, dugogodišnjeg direktora gimnazije u Ingolstadtu (2.500 učenika), savjetnika u Ministarstvu kulture Bayerna i šefa Savjeta za medije Bayerna, vrsnog poznavaoca povijesti i kulture Bayerna i naravno rodnog Ingolstadta, koji mi je pokazao božićne jaslice (Krippe) u centralnoj crkvi u Ingolstadtu (Ingolstädter Dom), koje spadaju među najpoznatije i najvrednije na svijetu.

Skrenuo mi je domaćin dakle pozornost da su to jedine jaslice na svijetu, koliko je njemu poznato, u čijim scenama Isusovog životnog puta, Majka Božja ne ostaje, kao što je posvuda uobičajeno, uvijek mlada i lijepa, nego kroz te scene, vremenom i sama se mijenja, kao svi ljudi, stari!

Nekoliko osobno snimnjenih fotografija tih jaslica i grada Ingolstadta, možete pogledati OVDJE.

permis